Kćerka pomaže ocu da se ostavi psovke

Prije odlaska u krevet. Otac pita svoju djevojčicu:

Voliš li ti svoga tatu?
Puno, tata!

Kada me tako voliš, poljubi me!
Tata, večeras nema poljupca!

Lijepo od tebe! Što znači da meni večeras nema poljupca?
Zar ja večeras nisam tvoj otac?

Da, tata. Ti si uvijek moj otac. Ali ja te večeras ne mogu poljubiti: danas su tvoja usta bila puna psovke i ružnih riječi, pa su prljava.
Zacrvenio se. Zagrlio je svoju kćerkicu i prestao psovati, kako bi bio i sam bolji i da ga takvoga kćerka sutra ne bi nasljedovala. (O. Rickaby)