Nevjerovatna priča o ženi koja se na Harvardu borila protiv Sotone

Auroru Griffin sam susrela jedne večeri u Katoličkom informativnom centru u Washingtonu, DC, kojeg je vodio Opus Dei. Držala je govor i potpisivala knjige.

U mailu koji sam primila i u kojemu sam obaviještena o događaju, naziv događaja je glasio: God and Woman at Harvard (Bog i Žena na Harvardu), aludirajući na knjigu Williama F. Buckleyja God and Man at Yale (Bog i Muškarac na Yaleu), piše Churchpop.

Buckleyjeva poznata prva knjiga, koja je tada mladog intelektualca stavila u središte pozornosti, prozivala je mnoge i pisala o profesorima čija ideologija, kako je smatrao Buckley, izdaje kršćanske korijene Yalea. S druge strane, Griffin  je inspriraciju za knjigu dobila u borbi protiv još većeg neprijatelja, Sotone, u borbi protiv sotonista koji su ismijavali kršćanstvo na Harvardu.

Aurora Griffin se našla u središtu pozornosti 2014. godine kada je skupina sotonista bila pozvana da čita crnu misu na Harvardu. Kao pobožan katolik i vođa studenata na kampusu, Aurora se odlučila boriti protiv tog zla, te je postala vođa pokreta koji je počeo na sveučilištu, a kasnije stekao i nacionalnu pozornost. Aurora je priznala kako je to bila najvažnija stvar koju je učinila tijekom školovanja na Harvardu. Odala je počast Bogu i uspješno pomogla u tome da se zaustavi obilježavanje neslavnog anti-katoličkog obreda na kampusu.

„Odluka o tome hoću li se usprotiviti sotonistima bila je odlučujći trenutak u mojoj sveučilišnoj karijeri“, napisala je. „Uz Božju pomoć sam pronašla snage da zauzmem ulogu vođe u pružanju otpora crnoj misi, čak i ako je to značilo žrtvovati vrijeme koje sam mogla provesti pripremajući se za ispite.“

Činjenica da je Griffin vodila ovu kampanju tijekom svog posljednjeg tjedna na Harvardu, dakle tokom ispitnog tjedna kada se studenti zatvore u knjižnicu preplavljeni knjigama, učenjem i ispitima, govori mnogo o njenim prioritetima i o integritetu i karakteru njene vjere i nje kao osobe.

Aurora je dobila Rhodes stipendiju, te je tom prilikom odlučila upisati diplomski studij iz teologije na Oxfordu. Na Oxfordu je počela pisati knjigu How I Stayed Catholic at Harvard: 40 Tips for Faithful College Students, objavila ju je izdavačka kuća Ignatius Press.

Griffinina je knjiga impresivna. Pruža 40 korisnih smjernica o tome kako živjeti i voditi katolički život na fakultetu u kratkim i zanimljivim poglavljima. To je knjiga koja je korisna ne samo studentima već i onima koji vode studente i pomažu im u njihovim životima : od roditelja i svećenika na kampusu do duhovnih voditelja.

Teme koje knjiga pokriva pokazuju koliko je eklektična. Autorica je napisala poglavlja sa smjernicama za katolike koji idu na spojeve, smjernicama o korištenju tehnologije i društvenih mreža, o molitvenom životu, o važnosti educiranja uma i duše katoličkom literaturom i duhovnim čitanjem, o usmjeravanju života prema liturgijskom kalendaru, i o još mnogo toga. To su divni i bogati uvidi koji mogu dovesti do potpune promjene života onih koji je pročitaju.

 Griffin kaže kako studenti nisu lišeni iskustva fakultetskog života ako žive katoličkim životom, već prožive to iskustvo na značajniji način. Prijateljstva koja je Griffin razvila, navike učenja i radnu etiku koju je dobila, katoličko sestrinstvo koje je osnovala, aktivan društven život i život u zajednici koji je vodila, ideje za koje se borila – sve je to uspjela jer se u potpunosti posvetila katolicizmu. To pokazuje koliko je toga u studentskom životu proživjela, ne usprkos, već zbog svoje aktivne katoličke vjere i identiteta.

Aurora je objasnila da je „svrha našeg vremena provedenog na fakultetu još više voljeti Gospodina i razviti vještine da ga možemo uspješnije služiti. Živjeti svoju vjeru na fakultetu nisam radila kao dodatak školskim obavezama, izvanškolskim aktivnostima i društvenom životu, već je to oblikovalo moj način doživljavanja stvari.“

„Moja me vjera tjerala da učim noćima kada sam bila umorna jer sam osjećala da sam dužna biti dobar student. Moja je vjera bila referentna točka za sva moja istraživanja, zbog nje ni jedno predavanje ili zadatak nisu bili nevažni. Zbog svoje sam vjere stekla divna prijateljstva koja ću njegovati cijeli život. Moje su studentske godine nešto značile. Postala sam bolja i u najvažnijoj stvari od svih: u poznavanju Boga. Nakon što sam diplomirala kročila sam u svijet s mirom i osjećajem svrhe koju čak ni moji najsekularniji prijatelji nemaju.“

Kroz autobiografske dijelove, knjiga govori o hrabroj ženi koja se zauzela za svoju vjeru kada je bila napadnuta u sekularnoj Ivy League školi. On i druge može podučiti, kroz svoje pisanje, tome kako da prodube svoj život vjere i preobraze na bolje ne samo svoj studentski život već i svoje životno putovanje. Iako prema tradicionalnim standardima Griffinina knjiga nije autobiografija, ona piše o mnogim osobnim iskustvima, što ovo djelo čini savršenom ravnotežom između vodiča za studente i sjećanja iz autorova života.

 Neke priče koje je Aurora podijelila iz svog života pravo su blago. Razmotrite ovaj slučaj iz razdoblja kada je bila na Oxfordu:

„U posebnim prilikama, katolici mogu javno govoriti o svojoj vjeri, kao primjerice na blagdan Tijelova. Ove sam godine, u Oxfordu, sa stotinama ljudi šetala u povorci kroz gradske ulice, na čelu je bio jedan svećenik s pokaznicom i drugi svećenik s megafonom u ruci koji je najavljivao himne i desetice krunice.“

„Mnogi su ljudi izašli iz kafića i trgovina i gledali nas, nekoliko ih je kleknulo i križalo se. Bilo je to nevjerojatno dirljivo iskustvo, svjedočiti svoju vjeru na javnom mjestu u tako sekularnoj sredini. S Kristom pred sobom, osjećala sam se nepobjedivom. Bila sam tako ponosna i zahvalna na tome što sam katolkinja.“

Unatoč podnaslovu knjige – 40 Tips for Faithful College Students – ne mogu dovoljno naglasiti koliko je ovo djelo eklektično i kako uvidi koji su u njemu napisani mogu pomoći ojačati duhovni život svakog katolika. Jedan od četiri dijela knjige je posvećen molitvi, Griffin ima jedne od najkorisnijih tehnika i savjeta za njegovanje duhovnosti.

Bogate duhovne tradicije svetog Josemaría Escriváe i Opusa Dei uvelike su utjecale na Auroru koju su svećenici Opusa Dei duhovno usmjerili na Harvard, a prisustvovala je i njihovim duhovnim obnovama. Središnji aspekt duhovnosti Opusa Dei je posvećivanje našeg rada. O tome je Aurora kazala: „sv. Josemaría nas je podučavao da imamo dvostruki poziv u školi – da budemo vrijedni studenti i brižni prijatelji. Školske obaveze, društveni život i vjera su u potpunosti integrirani, tako da sve zajedno utječe na naš napredak u svetosti.“

Jedna od dragocjenosti duhovnosti Opusa Dei je razumijevanje pokore, to jest, pomaže nam da priglimo križ, da shvatimo svoje patnje. Griffin je objasnila koliko je to na nju utjecalo duhovno. „Opus Dei mi je pokazao da namjerno njegovanje svoje vjere pomaže da se suočiš s raznim izazovima, čak i s fizičkom patnjom i gubitkom.“

„Kroz razgovor sa svećenikom i drugim članovima Opusa Dei na obnovi, uvjerili su me da je patnja drugačija za ljude koji imaju vjere. Katolici i dalje osjećaju bol, ali ta bol ima smisao, a oni nadu u razrješenje. Mogla sam Bogu za molitvu ponuditi svoje školske zadaće, a bol u leđima za okajanje grijeha. Svoje ispite sam mogla ponuditi u molitvi za duše svojih pokojnih voljenih i nadati se da ću ih opet vidjeti.“

To su dragocjeni i predivni uvidi koji su, kada je riječ o pomaganju njegovanja tako važne duhovnosti, samo dio onoga čemu je ova knjiga izvor.

Među mnoštvom poglavlja, jedno je posvećeno prepoznavanju poziva koje uključuje i mogućnost vjerskog života za one koji misle da osjećaju Gospodinov poziv. Kao i sva ostala poglavlja, i ovo je vrlo korisno. Nudi tri najbitnije prakse koje svatko tko osjeti poziv mora slijediti u životu kako bi pravilno rasuđivao.

Svećenicima ili duhovnim vođama bi ovo informativno djelo dobro došlo kod savjetovanja studenata koji im se obrate. Roditeljima bi također uvelike koristilo da imaju takav izvor pomoću kojeg bi bolje savjetovali svoje sinove i kćeri. Naposljetku, mudri bi studenti imali koristi od ovih praktičnih savjeta koji djeluju.

„Neke knjige pružaju sjajnu filozofiju ili učenost. Ova daje nešto još dragocjenije i neobičnije: zdrav razum“, napisao je u predgovoru Peter Kreeft. Griffin vrlo dobro razumije ljudsku prirodu. Ona je vjernica i pragmatična je, nudi praktične uvide koji će onima koji su spremni živjeti po principima knjige uvelike utjecati na život.

Tu je također i znak vjere. Kod nekih autora čija djela čitate odmah shvatite da čitate djelo vjernika ili vjernice. Njihove riječi imaju određenu dubinu – možda ne prirodnu elokvenciju (koju i sekularni pisac može postići), već nedostižniju i tajanstveniju kvalitetu, svojevrsni melem u jeziku koji dodiruje dušu kada čitate i daje joj unutarnju potvrdu da je pred nama inspirirana istina.

Griffin je jedna od tih autora. Čitajući njena djela shvaćate da čitate autora koji ima intimnu vezu s Bogom. Duhovnost neke osobe obično pređe i na druge aspekte njezina života, uključujući i pisanje. How I Stayed Catholic at Harvard rijetka je knjiga, potiče snažnu vjeru, u mogućnosti je poučiti i studente i katolike s različitim životima, ali to čini na način koji je praktičan i ostvariv.

Uz praktičnost nalik na Petera Kreefta i transformirajući potencijal Matthewa Kellyja, prva knjiga Aurore Griffin ju svrstava na popis katoličkih autora čije su knjige učinile mnogo da ožive i obnove Crkvu i Božji narod. I njeno djelo to može. Elokventna, no lako čitljiva, pažljiva, duhovna i pragmatična, ovu knjigu mora imati svaka katolička knjižnica.

Preveo i priredio/medjugorje-info.com / Izvor: churchpop.com