Priprema za božićnu ispovijed

NE TRAŽI BUDUĆNOST U PROŠLOSTI Ef 4,23-32; Ps 103 (102); Mk 2,1-12

U vremenu smo Došašća. Za malo vremena slavit ćemo Božji dolazak među nas ljude, njegovo ljudsko očitovanje u Isusu iz Nazareta. Za tu svetkovinu želimo se večeras pripremiti i sakramentom ispovijedi, sakramentom pomirenja s Bogom i bližnjima.

Na našu vjeru bitno spada opraštanje grijeha. Članak Vjerovanja izričito kaže: Vjerujem u otpuštenje grijeha. U Očenašu, molitvi Gospodnjoj, molimo Boga da nam oprosti grijehe onako kako i mi opraštamo svojim dužnicima. Ne možemo moliti ako ne opraštamo. Najbitnija oznaka Isusova spasenjskog djelovanja među ljudima je opraštanje grijeha. Čuli smo to i u odlomku iz Markova evanđelja kada Isus na zaprepaštenje mnogih oprašta grijehe uzetome. Opraštanje grijeha Isus traži od svojih učenika, i ne samo od Petra, i to nebrojeno puta. Jedno od sastavnica poslanja jest da Isusovi šalje učenike u svijet, svijet koji pliva u neopraštanju, da opraštaju grijehe ljudima. Redovito se vodimo neopraštanjem, ucjenjujemo jedni druge prošlošću i povredama, stalno nabacujemo jedni drugima krivnje, stare propuste i grijehe. Živimo kao da nismo nikada čuli ni prepoznali Isusovu temeljnu poruku za opraštanjem i novim životom.

U kršćanstvu nekoliko je redovnih putova opraštanja grijeha. Tako u sakramentu krštenja urastamo u Krista Isusa i oprašta nam se onaj grijeh kojeg su prozvali istočnim grijehom, tajnom ljudskog zastranjenja, ljudskom sklonošću da se pobjegne, umakne od Boga. Krštenjem se potvrđuje da postajemo Božja svojina i da se Bog od nas ljudi nikada odvojiti neće.

U sakramentu euharistije, na početku mise sabiremo se u šutnji, u svijesti Božje prisutnosti, ispovijedamo svoje grijehe, opraštamo jedni drugima, molimo druge za oproštenje i molitvu, i tražimo da nam milosrdni Bog oprosti. S njime i ljudima sklapamo novi savez. Euharistija je slavlje novosti života, novoga zajedništva.

Sakrament ispovijedi je također redovni put pomirenja s Bogom i ljudima, novo rođenje iz smrti naših odnosa. U njemu se događa opraštanje grijeha i onih koje sebi ne bismo oprostili, i onih koje ne bismo drugima oprostili. Preko svećenika, slično onako kako je Isus bio tjelesni sakrament Božjeg praštanja, posrednik između Boga i ljudi, i svećenik je posrednik Božje opraštajuće ljubavi.

Pokušajmo ukratko ispitati svoju savjest i u sigurnoj vjeri u Božje milosrđe pripremiti se za sakrament pomirenja.

1.Zastanimo najprije na našem odnosu s Bogom. Nemojmo žuriti. Imajmo strpljivosti s Bogom, jer on nije naša igračka. Obnovimo svoju vjeru, svoju ljubav i svoje pouzdanje u dobroga Boga. Bog je s nama i kada nam se čini da idemo posve sami svojim putem. Bog je s nama i kada bismo mi najradije odustali od sebe. On je s nama i sada ovdje i u našim svakodnevnim poslovima i vremenima. Što više budemo svjesni Božje blizine, manje će biti psovke, manje nervoze, manje onog oholog i nesvjesnog trčanja i zapetljavanja u svakovrsne brige. Bog sigurno ispunja svoja obećanja da nas neće napustiti, da nas neće ostaviti kako god nam se činio odsutnim i dalekim. Oslonimo se iznova na Boga i upravo iz vjere u Boga koji nam prašta sve grijehe, ispitajmo i svoj odnos prema bližnjima kroz četiri Božje zapovijedi. I to koliko smo griješili prema njima uskraćujući im ljubav koju Bog od nas traži prema njima.

2.Božja nam zapovijed kaže: Ne ubij. Ova se zapovijed, između ostalog, odnosi na ubijanje života, svoga i tuđega (kao i narušavanje života kroz ovisnosti i nasilje). Odnosi se i na rušenje međuljudskih odnosa, na fizičko i duševno zlostavljanje drugoga; na mučenje drugoga grubim riječima ali i prkosnom šutnjom, na prekid komunikacije; na razne povrede drugoga kojim se drugome prikraćuje njegov razvoj, kojim se drugome podrezuju krila njegova ostvarenja…

3.Božja zapovijed nam kaže: Ne ukradi. Ova se zapovijed, između ostalog, odnosi na pljačkanje i lopovluke, na kriminal i potkradanje zajedničkoga dobra; na prisvajanje zajedničke imovine. Krađa je i lijenost, nerad, nestudiranje, život od tuđega rada, iskorištavanje roditelja i bližnjih za svoju lagodnost. Krađa je pristranost u kojoj smo prema onome tko nam se sviđa blagonakloni, a onoga koga ne podnosimo, zakidamo u pravdi, ne dajemo mu ni ono što mu po pravu i pravdi pripada. Krađa je dopustiti sebi da živimo kako mi hoćemo a propisivati život drugome da živi kako mi živimo.

4.Božja zapovijed nam kaže: Ne daji lažna svjedočanstva o svome bližnjemu. Ova se zapovijed, između ostalog, odnosi na nužnost govorenja istine. Laži su prouzrokovale mnogo nesreće ljudima. Izazvale su velike nesreće, sukobe pa i ratove. Mnogi ljudi pretvaraju sebe u lašce time što najgore laži izmišljaju o nedužnim ljudima, o svojim bližnjima kao i o onima koji su druge vjere i nacije. Dužni smo ne samo izbjegavati laži nego laži demaskirati, ne iskrivljivati istinu, ne prešućivati istinu, ne obmanjivati bližnje ljeporječivošću, ne zavoditi ih lažnim obećanjima i utjehama, ne manipulirati bližnjima. Drugima smo dužni istinu koja je često skopčana s rizikom. Istina nas, veli Isus, oslobađa.

5.Božja zapovijed nam kaže: Ne sagriješi bludno. Ova se zapovijed, između ostalog, odnosi na poštivanje duhovnog i tjelesnog integriteta nas samih i naših bližnjih. Nitko nije ničije sredstvo za ugodu. Tjelesnost je više od seksualnosti. Ljudsko tijelo je tajna koju trebam poštivati, ne ponižavati, ne uljepšavati do umjetne karikature. Put tjelesne čistoće je put čistih unutarnjih očiju ljubavi kada drugoga gledam očima dobrohotnosti u kojoj se čuva nježnost, u kojoj se čuva dostojanstvo druge osobe. Tijelo je naša zemaljska krhkost i naša zemaljska snaga. U tijelu, u tijelu Isusa iz Nazareta, objavljuje se sam Bog. Tijelo je mjesto božanske objave, sveto mjesto koje zahtijeva poštivanje i izuvanje naših požuda i svih vrsta sebičnosti.

U sabranosti i skrušenosti pođimo na ispovijed. Pođimo svjesni da je potrebno da se obratimo, da je potreban doista novi početak s Bogom i bližnjima. Pođimo na ispovijed s vjerom i pouzdanjem da nema toga grijeha kojeg Bog ne oprašta. Bog nam poručuje: Imam povjerenje u tebe, ti se možeš osloniti na mene! Nisam se razočarao u tebe. Ne straši se, neću te ostaviti na cjedilu. Vrijediš drukčije nego što misliš. Opraštam ti i ti oprosti svojim bližnjima. Reci svome bližnjemu: Oprosti mi i opraštam ti, bit ću opet dobar prema tebi. Bog nam u Isusu Kristu govori ustani i hodi; ne traži svoju budućnost u svojim grijesima, ne traži budućnost u svojim ranama i povredama, ne traži budućnost u prošlosti. Kreni u novi život. Bog te prati.

fra Ivan Šarčević/svantosarajevo.org

Označeno u