Svećenici diljem zemlje svojom kreativnošću oduševljavaju vjernike

Svećenici diljem zemlje svojom kreativnošću oduševljavaju vjernike

Tema nove emisije 'Izdvojeno' bila je mjera ljubavi. Poticaj na ovu temu dao je papa Franjo u svojoj propovijedi na Cvjetnicu u kojoj je potaknuo nas vjernike, da se ne smijemo odreći onoga za što smo stvoreni i što ima vrijednost. 'Život će se mjeriti po ljubavi', poručio je papa Franjo.

U emisiju se telefonski javio fra Tomislav Sanko, župnik Župe sv. Nikole Tavelića u Krnjevom, koji je na Cvjetnicu htio posebno iskazati bliskost i ljubav prema svojim župljanima te prošao župom i okolnim mjestima sa Presvetim Oltarskim Sakramentom.

- U našoj župi napravili smo jedan krizni tim. Gledajući te ljude u ovom žalosnom vremenu, rodila se ideja da im poručimo da ih Bog nije ostavio. Mnogi se osjećaju ostavljenima. Pa smo im htjeli pokazati da je Bog blizu, da smo mi svećenici blizu, i da je crkva i dalje tu. Htjeli smo pokazati da se brinemo za njih. Ako oni već ne mogu doći Isusu da Isus dođe njima. Također smo stavili ljudima na prag maslinove grančice. Došli smo na tu ideju da svežemo masline i da ih podijelimo po ulazima u zgrade. To me podsjećalo na ratno vrijeme. Ljudi su čekali ispred svojih kuća na maslinove grančice. Vidio sam da to ljudima znači. Mnogi su i plakali. I ja sam se malo postidio kad sam vidio kako ljudi to doživljavaju – ispričao je fra Tomislav.

Vlč. Branko Risek, župnik Župe bl. Alojzija Stepinca u Dugoj Resi je na taj dan također posebno mislio na svoje župljane.

- Prošao sam župom i molio za ljude i blagoslivljao ih. Mnogi su mi davali poticaj i pitali me kada bismo se mogli ponovo vidjeti. Tako mi je došla ideja da bih mogao proći na Cvjetnicu župom, da se sretnem sa ljudima. Značilo je to puno meni, a vidim da je i ljudima značilo makar na kratko, na cesti, susresti svoga pastira. Osjećam kako ljudi zaista žele opet biti u crkvi, u zajedničkoj molitvi, i duboko se nadam da ćemo se uskoro vidjeti – rekao je vlč. Risek.

Mons. Miroslav Vidović, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije osvrnuo se na ustupak jednog župnika koji je svoje vjernike na Cvjetnicu pozvao u župnu crkvu na Misno slavlje.

- Župnik je htio biti blizu svojim župljanima. Razumijemo ga. No nije prepoznao trenutak u kojem bi trebalo pokazati više mudrosti, poslušnosti i kreativnosti. Nadam se da ćemo naučiti nešto, očima vjere ili vjernika, da razlučujemo i promatramo što je dobro i što nije dobro. Da vjerujemo onima koji nas vode, da vjerujemo u njihovu dobronamjernost. U ovom vremenu je pokrenut val kreativnosti gdje su se ljudi prilagodili situaciji. Potrebno je ozbiljnije razgovarati o pastoralu. Vidimo da ima prostora za nadogradnju, a to je dobro. Ova situacija je za nas jedna škola, tako da ćemo svi nešto naučiti – rekao je mons. Vidović.

U emisiju se javio i fra Ivan Matić, voditelj Kuće susreta Tabor u Samoboru.

- Mnogo su planirali doći na seminare, morali smo sve otkazati. Potres je učinio svoje. Također smo primili bogoslove s Kaptola. No Kuća susreta tabor sada ima drugačije seminare. Mi smo sada jedna samostanska zajednica, te se ovdje redovito molimo za sve – rekao je fra Ivan Matić.

Ispričao je i o svojoj suradnji s akademskom slikaricom Evom Vukinom koja je oslikala postaje Križnog puta za Kuću susreta Tabor, a koji je fotografijama prikazan u emisiji.

O svom slikarskom talentu, te o projektu Križnog puta koji se nalazi u Kući susreta Tabor posvjedočila je i Eva Vukina.

- Bila mi je velika odgovornost, a i strah prihvatiti takav projekt, ali sam ga prihvatila jer sam u biti već dugo htjela raditi Križni put. Dok sam ga slikala kao da sam se stopila sa Isusom. Već kada miješate te boje na paleti, mogla sam proživjeti njegovu patnju. Baš sam ju proživjela – rekla je Eva.

Svoj talent Eva je također pokazala na koncertu 'Progledaj srcem' 2019. godine u Areni Zagreb, kada je pred 18 tisuća ljudi u samo par minuta nacrtala Gospu koja drži Arenu.

- Ja na taj način izražavam svoje emocije. Želim svojim radovima utješiti, približiti Boga čovjeku. Kada sam bila mala moje vrijeme za igru je bilo vrijeme za crtanje. I tako sam nastavljala. Istraživala sam tehnike. Tijekom studiranja se pojavio poziv, produbila sam odnos s Bogom i shvatila sam da je talent dar od Boga. Odlučila sam da sve što činim bude Bogu na hvalu i slavu – ispričala je Eva.


Kako se nositi s neugodnim osjećajima

Mr.sc. Roberta Brusić Pavičić, soc. pedagog i obiteljski terapeut podijelila je savjete kako se nositi sa neugodnim osjećajima tijekom ove krizne situacije u kojoj su mnogi suočeni sa samoćom.

- Sposobnost podnošenja samoće je zrelost duhovnog života. Mogućnost odlaska u tišinu puno govori i za psihičko zdravlje. Važno je, kako za psihičko tako i za fizičko zdravlje, emocije razraditi. Umjesto da izrazimo osjećaje onakvima kakvi jesu, mi radimo nešto drugo. Osjećaji nam govore da nismo ono što jesmo. Želimo biti ljubazni, voljeni, ali nismo uvijek sposobni tako se osjećati i uvijek se u skladu s time ponašati. Sigurno svoje osjećaje ovih dana nazivamo negativnim, ali oni to nisu nego su neugodni. Želimo ih skloniti iza naših svijesti, no takvi osjećaji snažno utječu na naš život. Ako osjećam nešto neugodno onda mislim da sam i ja takva kao što se osjećam. No ako si priznam takve osjećaje, to oslobađa, istina oslobađa. Ljepota istine je priznati sebi ružne osjećaje. Tada prihvaćam sebe i tada preuzimam odgovornost. Ako si jednom dnevno priuštimo da si priznamo svoje osjećaje, da sebi priznamo gdje postoji prostor za rast, tada nas to vrijeme osamljivanja psihički osnažuje. Tako gradimo svoje samopouzdanje koje je podloga za zdravu ljubav prema sebi a i prema drugima. Teško je voljeti ljude koje ne vole sami sebe – rekla je Brusić Pavičić.

Savjetovala je i kako se roditelji trebaju odnositi prema svojoj djeci kada primijete da im djeca padaju u dosadu.

- Dosada ima pozitivnu konotaciju. Djeca tada moraju nešto izmisliti. Postoje roditelji koji problem dosade vlastitog djeteta doživljavaju kao problem sebe samog. To su roditelji koji ne mogu pustiti djeci da se prepuste dosadi. Roditelji tada misle da su zakazali i stvaraju djeci uvjete da nikad ne osjete dosadu. No treba pustiti djetetu da u slobodnom vremenu kojim raspolaže kreira nešto novo. Roditelji trebaju dopustiti da se dosada dogodi. Jer djeca koja ne mogu podnijeti tu muku dosade često kasnije imaju smanjenu toleranciju – zaključila je Brusić Pavičić.