Don Damir Stojić: Dečkima je problem staviti žene ispred sebe, a upravo je to definicija ljubavi

Hrvatski katolički svećenik don Damir Stojić (42) rođen je u obitelji hrvatskih iseljenika (op.ur. majka je podrijetlom iz Rasna, općina Široki Brijeg, a otac iz Dragićine, općina Čitluk.) u kanadskom Torontu. Presudno za njegov povratak u rodnu grudu, bilo je ljetovanje na hrvatskoj obali koje ga je dovelo među hrvatske salezijance, potom je u Zagrebu završio studij teologije, diplomirao s temom "Teološko značenje golotinje u Svetom pismu" 2002. godine.

Don Stojić se javno angažirao oko mnogih tema koje zadnjih godina dijele hrvatsku javnost, naročito je u medijima istupao na pitanja referenduma o ustavnoj definiciji braka, istospolnim brakovima, homoseksualnosti, spolnom odgoju i brojnim drugim aktualnostima. S obzirom da smo ga uhvatili u pauzi između dva predavanja, štoperica organizatora je otkucavala pet minuta, a meni nije preostalo ništa drugo već upaliti diktafon i pustiti priču da me sama vodi.

Mladima ste jedan od najomiljenijih svećenika što dokazuju prepune dvorane za vrijeme Vaših predavanja. Jeste Vi odabrali mlade ili su oni odabrali Vas?

- Kako se ono kaže: "Treba dvoje za tango“, tako da sam ja njih odabrao kada sam postao salezijanac. To je naša karizma – rad s mladima. Kad sam tek krenuo svojim pozivom onda sam ja odabrao njih, a oni su dalje nastavili birati mene. To je sada jedna ljubav, a za ljubav je uvijek potrebno dvoje.

Kako Vam je pošlo za rukom da doprete do publike koju je najteže koncentrirati i motivirati da počuju Božju poruku? Što je tajna Vašeg uspjeha?

- Ja to volim slikovito objasniti, iako je to upravo Isus. Prvo mislim da sam ja poput magarca. Za vrijeme Cvjetne nedjelje je Isus ulazio u Jeruzalem na magarcu, dakle magarac je unio Isusa u Jeruzalem. Svi su vikali i mahali Isusu, a najvjerojatnije je taj magarac mislio da njemu mašu. Moja tajna je ljude privesti Isusu, Bogu. Moja tajna je istina. Ono što Crkva uči i govori je kao lav kojeg treba pustiti iz kaveza i onda se lav bori za sebe.

No činjenica je da imate drukčiji pristup od ostalih.

- Pa dobro, to je moje sredstvo. Način na koji ja to radim je malo drugačiji, rođen sam rođen u Kanadi, pa imam drukčiji i otvoren stil.

Neki su taj Vaš stil svojevremeno i osuđivali?

- Ja nailazim na dobar prijem kod svećenika, zovu me vikendom i pišu mi, čak i biskup. Sigurno ima kolega svećenika kojima se to ne sviđa.

Mislila sam na medije…

- A dobro to, joj, ja bih se zabrinuo kad bi mene mediji mazili. Uplašio bih se da me medijske kuće hvale jer bih mislio da sigurno nešto krivo radim. Ja to ozbiljno govorim, meni paše da me ne odobravaju jer je to znak da sam na pravom putu. Kad te svjetonazorski prijatelj kudi – to je super.

Kad vidite svoje ime u naslovu u ružnom kontekstu, prisjetimo se tekstova o braniteljima i pobačaju, je li Vas to ipak malo povrijedi?

- Na početku da, ali sad sam prema njima ostao hladan. Ja to gledam malo izdaleka i široko, dapače. Kad bi oni samo shvatili da to mene hrani… Najgore oružje protiv mene i protiv Crkve je ignorirati nas, najgore bi bilo kad bi moje riječi pale na gluhe uši. Čim ima reakcije, to je super.

Kako mladi mogu živjeti po pravilima koja su napisana prije toliko godina? Je li teško "Facebook generaciji“ približiti i razumjeti ono što je napisano u Starom i Novom zavjetu?

- Ne, to su vječne istine koje se nikada ne mijenjaju. Imaju neke stvari koje se mijenjaju, ali istina se ne mijenja. Isus Krist je isti jučer, danas i uvijek. Jedino što se mijenja je sredstvo. Ja se bavim evangelizacijom, ja pokušavam uzeti te istine naše Crkve i u druženjima s mladima ih osuvremeniti. To je samo drugi pristup, ali ista istina koju je podučavao jedan Ignacije Antiohijski ili sv. Justin u prvom stoljeću čuje se i u mojim izlaganjima. Ja osluškujem i pratim. Moj veliki dar je humor i uvijek sam ga imao u sebi. Meni za vrijeme propovijedi jednostavno dođe neka slika i ja to govorim. Kad ti čovjeka nasmiješ – onda je njegova duša otvorena. A onda ja ubacim sjeme, jednu istinu. I tako oscilacija ide. Neke kolege misle da je to amerikanizacija, teatralnost, ali to sam ja.

Trebamo li se bojati Boga ili ljudi koji misle da bi Bog to od njih tražio? Je li On sudac ili ljubav?

- I jedno i drugo. Njegova definicija je ljubav, ali On je otac i vojskovođa. Ima puno pridjeva koji ide uz njega, ali prva je uvijek ljubav. No moramo reći i da je sudac koji sudi po milosrđu. Svaki put kada se idemo ispovjediti, idemo na sud. Ja sam u ulozi Božjeg odvjetnika na sudu. Ja sudim u Božje ime po milosrđu. Roditelji su suci svojoj djeci. Uvijek u svemu postoji sud, a najveći je kada suprug dođe svojoj ženi – e tada je ona sutkinja.

Kad smo kod žene i muža, dosta ste se zalagali za priznavanje bračne zajednice isključivo kao zajednicu između muškarca i žene. Što je po Vama najbolja formula za uspješan brak?

- Od prvog dana ne traži svoje nego njegovo dobro, to je najvažniji savjet koji mogu dati bračnom paru. Žena uvijek treba tražiti što je najbolje za njenog supruga i obrnuto. Kada tako rade i on i ona, onda se dolazi do njihovog zajedničkog modusa. To je službena definicija ljubavi u kršćanstvu; željeti dobro drugoga radi drugoga. Možda će nekima do ravnoteže trebati 20 godina, ali doći će ako se trudite. To ljudi ne rade, svi traže neka svoja prava. Svi gledaju sebe.

Mislite li da je danas ipak previše razvoda? Deset posto ljudi koji se ožene ove godine neće biti skupa za 12 mjeseci, dok statistika govori da će 50% brakova koji se danas vjenčaju biti razvedeni za 10 godina.

- Ne znam je li istina pa to što kažete ne mogu potvrditi, ali ako je istina onda je razlog samo taj da se ljudi ne žele odricati i žrtvovati se za osobu s kojom jesu. Ja pratim mnoge parove, imam 67 brakova, mojih studenata, koji su se upoznali izravno preko mene. Hvala Bogu da su već 8 godina svi sretni, ja sam ih pripremao za to dok su još hodali. Uvijek im isto govorim, ali dečkima je to problem da stave žene prije sebe.

Ima li još nešto?

- I komunikacija je jako loša. Veliki problem je što ljudi pretpostavljaju, a ne pričaju. Muškarci su tu problem jer ne razgovaraju, a žene znaju pretpostaviti neke stvari. Ona stvori sebi film u glavi, a on nema pojma. Treba puno razgovarati. Parovi koji mi dolaze na rubu rastave su jako teški jer moraju nakon 20 godina mijenjati sebe i pristup prema partneru, dok je s mlađima ipak lakše.

Kako komentirate što se sve više mladih seli iz Hrvatske?

- To je strašno, strašno. Mislim da je to krivi potez ove Vlade u mnogim stvarima, ja radim ovo osam godina i otkako sam došao, tako vidim da su ljudi počeli odlaziti. Nije tako bilo prije osam godina, nije bilo bajno, ali sada ljudi odlaze. Apsolutno je politika kriva, ja ne znam kome to koristi što obrazovani ljudi odlaze. Drugo je to što je moj tata napustio Hrvatsku s osam razreda osnovne škole, mama s četiri. Ne možeš dobiti posao dok ne dobiješ staž, a ministarstvo neće raspisati natječaj za staž. Kako će čovjek napredovati?! Naravno da će otići u Njemačku.

Godi li Vam popularnost koju imate?

- Ne, apsolutno. Ja nikada nisam tražio novinara, oni su znali doći na moj vjeronauk. Valjda im smeta što toliko studenata dolazi, osjetio sam na vlastitoj koži klevetanje. Ja sam već na sudu bio dva puta.

Zašto ste meni onda pristali dati intervju?

- Zato što su mi za Vas rekli da ste dobra osoba.

Znači, sada tražite preporuku?

- Nemojte me krivo shvatiti, ja nikoga ne odbijam. Imam dvije-tri medijske kuće koje izričito odbijam iz principa. Ima jedna nacionalna televizija koju odbijam zbog bljuvotine u svom programu.

Pogodit ću - Big Brother?

- Ja ne mogu staviti potpis na to, to je strašno što oni rade. To nikako ne podržavam, voajerizam. To je baš odgovaranje na niže instinkte ljude, to je strašno. To nije u redu. Ja sam išao na sud zbog medija i dobio. No njima to ništa ne znači.