Beograd opet odlučuje o Stepincu

Zar smo dotle došli? To je upit koji se mogao čuti nakon što smo doznali da je papa Franjo pisao Sveto arhijerejskom sinodu Srpske pravoslavne crkve u kojemu najavljuje osnivanje mješovite komisije koja će se baviti kardinalom Stepincem.

Kauza za proglašenjem svetim blaženoga Kardinala Alojzija Stepinca je gotova. Cijeli spis je sada dovršen i on se, kako reče voditelj kauze Juraj Batelja, nalazi u Vatikanu na Kongregaciji za kauzu svetaca.

Ako je sve obavljeno prema propisima Katoličke crkve i ako nema zapreka za kanonizaciju čudi zastoj oko toga procesa. Razumije se da bi najbolje bilo da svi budu usuglašeni oko stvarne istine da je Stepinac uistinu imao svetačke kreposti. No, malo je neobično, jer do sada nismo imali takvih slučajeva, da se drugu Crkvu - Pravoslavnu, pita za mišljenje, ili čak odobrenje kako bi Stepinac mogao biti uzdignut na čast oltara.

Dijalog da. Ekumenizam da. Ali činjenice moraju biti iznad svega. Proglašenje nekoga svetim, pa makar to bio i Stepinac, ne smije biti političko i diplomatsko pitanje niti se smije spuštati na tu razinu. To mora biti, kao kod svakoga slučaja, isključivo pitanje postupka i argumenata za svetost. Ako ti argumenti i dokazi postoje, ako je ispunjena sva propisana procedura Katoličke crkve, ne vidim razloga, ili sam naivac, da bi bilo koga trebalo pitati za odobrenje. Ako se i u drugim slučajevima pođe ovim smjerom mislim da će zastati mnogi postupci jer se uvijek može pojaviti grupacija ili država koja može reći svoju protivnu riječ.

Koliko znam na odluke Kongregacije nitko, osim Pape, nema pravo veta. Plemenito je i evanđeoski da papa Franjo pruža ruku našoj braći Pravoslavcima, ali nisam siguran da je najsretniji i najspretniji put kojim se to čini. Stepinac ne smije, nakon montiranoga političkoga procesa, opet biti predmet politike. To mora biti duhovna stvar, stvar kreposti, morala i božanskih argumenata. Da nam je netko prije pedeset godina nagovijestio da ćemo Beograd morati pitati kako bi Stepinac bio proglašen svetim nazvali bi ga šarlatanom.

Stepinac je, što je najvažnije, svetac u srcima mnogih koji iskreno vjeruju i koji su mu se molili i mole dok ni postupak nije bio započet. Dijalog je uvijek dobar put, ali on ne smije ići na teret nečije svetosti. Koliko znamo do sada je Vatikan, a ne Beograd, London ili Tel Aviv proglašavao svece! Možda bi, da paradoks bude veći, netko, da je još živ, pitao Stepinčeva tužitelja Jakova Blaževića da on isto da odobrenje?

Stvar mora biti jasna mi ne želimo "kontroverznoga" sveca, nego čistoga i nebeski sjajnoga kakav je i bio.
Blaženi (sveti) Alojzije Stepinac moli za nas!