Mlako katoličanstvo ne može evangelizirati

Mi koji smo uz Boga odmalena, moramo tražiti oprost, jer ljudima donosimo tako malo svjetla Njegova lica, jer od nas dolazi tako malo sigurnosti da On postoji, da je on tamo i da je on Veliki Bog kojeg svatko iščekuje. Papa Benedikt XVI.

Baš kao što su apostoli poslani od našeg Gospodina da učine Njegovim učenicima sve narode, i mi smo pozvani da dijelimo Radosnu vijest s onima oko nas.

U vrijeme kada svijet stenje pod bezbrojnim napadima na ono što je istina i dobro, mi se sami često suočavamo s neučinkovitim svjedočanstvom svoje vjere. Umjesto da autentično žive vjeru, mnogi katolici nažalost izabiru laži ovoga svijeta prije evanđeoske istine.

Zaključak: mlako katoličanstvo ne može evangelizirati.

U Knjizi Otkrivenja Gospodin nam otkriva svoj prezir prema ravnodušnosti:

Ali jer si mlak, i nijesi ni studen ni vruć, izbljuvat ću te iz usta svojih. (Otk 3,16)
S druge strane, autentično katoličanstvo je istinito, lijepo i dobro. Ono je na potpuno suprotnom kraju od mlake vjere. Katolik koji svoju vjeru živi autentično stoji u oštroj suprotnosti sa svijetom oko sebe. Ta autentičnost je primarni način na koji smo pozvani evangelizirati sve više pogansku i neprijateljsku kulturu.

Prije svega, autentično katoličanstvo nosi sa sobom radost, mir i uvjerenje koje dolazi od spoznaje, ljubavi i služenja Bogu. Suočena s proširenim kaosom i zbunjenošću, osoba vjere privlači druge s entuzijazmom i iskrenošću koja dolazi od same Milosti. Naravno, ona se ne može dijeliti ako je nemate u sebi, a to zahtijeva da živimo naše živote svjesni nadnaravnoga koliko i svjetovnoga.

Jer, katolička vjera udaljena od nadnaravnoga nikada ne može biti ništa više od mlakosti, i to u najboljem slučaju.

To znači da život treba živjeti u stanju milosti, sa samim prebivanjem Presvetoga Trojstva u nama. Život čvrsto utemeljen na pobožnoj misi, čestim ispovijedima, i dnevnoj molitvi priprema nas za evangeliziranje drugih.

Međutim, kada katolici žive bez osjećaja za nadnaravno oni neminovno padaju u smrtni grijeh. Mlaki katolici, umjesto da utječu na one oko sebe, padaju pod utjecaj kulture koja ponosno slavi grijeh, slavi grešnike, i agresivno se protivi Boga i prirodnog zakona.

Doista, kako možemo evangelizirati svijet kada katolički vjernici:

u velikom broju koriste kontracepciju
često žive u grešnim zajednicama
prešutno prelaze preko porasta pornografije u društvo
neredovito idu na Svetu misu
pogrešno smatraju da su sve religije jednako vrijedne
Sve navedeno prevladava među mnogim katolicima danas i sprječava uspješnu evangelizaciju. To pokazuje da je ovom svijetu dana prednost pred Kraljevstvom Božjim.

Na kraju se svodi na ovo: ili smo autentični u našoj vjeri ili smo mlaki. Trenutno svijet slavi grijeh i proziva zagovaratelje istine zbog netolerancije i netrpeljivosti. Današnjem slobodnom padu naše kulture u kojoj se kršćanstvo osuđuje, a hedonizam veliča, ne može se suprotstaviti s ravnodušnošću, strahom ili ljutnjom. Druga strana pokazuje hrabrost i uvjerenje u promicanju svojih laži i pogrešaka. Mlaki katolici, prema vanjskom svijetu, stoje ni za što, vjeruju u ništa i stoga nikoga ne obraćaju.

Autentičnost je potrebna. Sada. Bez odgađanja.

Autentičnost, međutim, zahtijeva da živiš s osjećajem nadnaravnog. Čestim sakramentima. Ostajanjem u stanju milosti. Mržnjom na grijeh. A kada padneš, odlaskom na ispovijed.

U konačnici, evangelizacija zahtijeva istinsko katoličanstvo: hrabre svećenike, tradicionalne župe, nedvosmislenu katehezu i brakove otvorene za život i zvanja.

Na kraju, prava radost i mir koji dolaze samo od Krista prirodno nas vode da podijelimo ovu Radosnu vijest s drugima.

Papa Benedikt XVI, govoreći na Svjetskom danu mladih 2005. godine, rekao je:

Svatko tko je otkrio Krista mora druge voditi k njemu. Velika se radost ne može zadržati za sebe. Ona se mora dijeliti drugima.
Oni koji autentično žive svoju katoličku vjeru su otkrili Krista. Sada ga moraju i dijeliti s drugima.

Označeno u