U Međugorju nitko ne ostaje netaknut

Na međugorskoj zajednici čitkiji su znaci vremena; ona nadahnjuje razmišljanja da se stvari bolje vide i uspostave bolji odnosi između povijesti i spasenja, između znanosti i vjere kako vjera ne bi bila slijepa a svijet bio proglašen zlim zbog svoje materijalnosti i prolaznosti.

U svijetu koji obilježavaju laž, nepravda, strah i besciljnost života sa svim očitovanjima i popratnim strukturama, međugorska crkvena zajednica koju sabire Duh Sveti svojim životom svjedoči o Istini koja spašava čovjeka i svijet. Ona na najuvjerljiviji i najprihvatljiviji način evangelizira svijet. Nema nikoga tko gleda nju, a da joj se ne želi pridružiti. Tko vidi njezinu vjeru i sam počinje vjerovati; dok čuje njezinu molitvu, i sam počinje moliti; dok je vidi da se obraća i kaje, i sam se obraća i kaje; dok je gleda kako se nada, i sam se počinje nadati. Ona svojim životom i djelovanjem nenametljivo ali snažno magnetizira ljude. U njoj prosijava Crkva kao „uzdignuti znak“ i „sakrament spasenja“ svijeta (usp. Svjetlo naroda).

Po svačijem priznanju, u Međugorju nitko ne ostaje netaknut ili ravnodušan. Evangelizacija koju provodi međugorska crkvena zajednica razlikuje se od uobičajenih načina propovijedanja, učenja, zapovijedanja i angažiranja hodočašća poslije kojih se, kad od njih malo ili ništa ne bude, ponovno „navija ista ploča“ i ubiru isti plodovi nehaja i vjerske nedosljednosti u životu. Ovdje život ima prednost nad riječima. I to uvjerava i privlači. (…)Snaga i uspješnost evangelizacije naroda Božjega u Međugorju sastoji se u priopćivanju samoga sebe. To je zapravo komunikacija vjerske svijesti koja sasvim nenasilno ali vrlo uspješno evangelizira. Ta svijest djeluje na odgovorne, zbunjene, izgubljene i razočarane koji se više ne snalaze u traženju izlaza iz svoje nutarnje i društvene situacije.

Označeno u