Veliki petak: dan tišine i molitve ili noćnih klubova i narodnjaka?

Hrvatska se voli pohvaliti svojom katoličkom tradicijom, koja se ponekad u praktičnom životu i ne očituje.

Navest ćemo primjer Velikog petka, dana kada se kršćani diljem svijeta spominju Isusove muke, razapinjanja i smrti. Iako spada u najsvetije dane liturgijske godine i prodire duboko u vjerničke duše, taj dan u životima mnogih kršćana predstavlja prigodu za ludi provod i zabavu, uz žestoku glazbu (narodnjake), plesačice i piće. Dobro je napomenuti da Katolička crkva na Veliki petak propisuje post i nemrs.

Uzmimo za primjer Grad Knin. Prema posljednjem popisu stanovništva, na teritoriju Grada živi 15.407 stanovnika, od čega je 14.952 kršćana (97.04%). Većina od ovog broja su katolici. Proporcionalno toj brojci, možemo brzo zaključiti da su i posjetitelji lokalnih barova i noćnih klubova u većini kršćani. Opet, većina su mladi.

Gdje je zapelo? Gdje se izgubio osjećaj za svetim? Zar i jedan jedini petak u godini kršćani ne mogu posvetiti Bogu na poseban način? Odgovornost se prelijeva s roditelja, preko svećenika na školu. U pitanju nije samo vjernička svijest i savjest, već formiranje budućih činitelja društva u cjelini. Društvo koje ne prepoznaje sveto u svojoj okolini često upada u opasnost samodopadnosti i egocentrizma, koji nužno vode u narušavanje temeljnih odnosa – bilo u obitelji, radnom okruženju, državi.

Dalje, uzmimo za primjer SR Njemačku – sve su savezne pokrajine prepoznale važnost Velikog petka na fenomenološkoj razini. Svoje građane, iako nisu svi kršćani, obvezuju na poštivanje viših vrijednosti, za koje se valja žrtvovati. Država brine o “pedigreeu” svojih građana, prepoznajući u kršćanskim vrednotama univerzalne vrijednosti koje valja utkati u biće vlastitog naroda. Stoga, svih 16 pokrajina na Veliki petak zakonom zabranjuju koncerte i javne proslave, ali i sportske događaje. Ta zabrana može trajati cijeli dan ili u točno određenim vremenskim terminima. U nekim saveznim pokrajinama zabrana se proteže i na subotu, a u pojedinim čak i na nedjelju do podneva. U praksi to znači da diskoteke i drugi klubovi tog dana ne smiju raditi, ili barem, ako rade, ne smiju dopustiti da se njihovi klijenti prebučno zabavljaju.

Vratimo se našem Kninu, u kojem vlasnici klubova i lokalni muzičari razmišljaju o dobrom provodu i još boljoj zaradi. Veliki petak nije im ni na kraj pameti. A grad i država stoje skršenih ruku, promatrajući kako im se pred nosom mladost drogira i opija; bez nade i vjere, bez ideala i snova… Knin nije usamljen…