Borba za molitvu

Od samih početaka međugorskih ukazanja, Gospa nas ne prestaje neumorno pozivati na molitvu.

I ovaj mjesec, čije dane križamo na kalendaru: LISTOPAD - Gospin mjesec, karakteriziraju listopadske pobožnosti, odnosno župna ili obiteljska molitva krunice. Želim stoga podijeliti s vama jedno svoje promišljanje o važnosti MOLITVE, o tome kako se zapravo za molitvu trebamo izboriti, jer onome koji se protivi životu i protivi svetosti, nikako ne ide na ruku ako se odlučimo i započnemo moliti. Zašto?

MOLITVA U ŽIVOTU POJEDINCA
Molitva je temelj osobnog odnosa s Bogom, hrana duše, izvor duhovne snage, protok za Božju milost i ljubav, zaštita od zloga… molitva je i vježba za mozak, relaksacija psihe i tijela… Molitva je uglavnom vrlo važna u životu svakog čovjeka. Možda su baš zato tako velike napasti kad god se čovjek odluči na molitvu. Vidim to i u svom životu… uvijek kad treba moliti, tisuće poslova ti pada napamet, pa neke obaveze, pa još ovo i ovo…. i na kraju prođe dan, a ti nisi našao vrijeme za molitvu.

MOLITVA U OBITELJI
Kao što je molitva važna u životu pojedinca, isto je tako važna i za obitelj. Molitva je temelj duhovnog zajedništva članova obitelji. Obitelj koja moli zajedno ima puno više šanse da ostane zajedno od one obitelji koja se međusobno ne povezuje duhovnim vezama koje se uspostavljaju molitvom. A kako je cilj zloga uništenje zajedništva i života koje iz njega proizlazi, puno mu je teže taj svoj pakleni zadatak ispuniti ako se obitelj svakodnevno moli i Božjom snagom hrani svoje zajedništvo. I to sam iskusila u svom životu: koliko te obiteljska molitva drugačije i dublje približi vlastitom mužu i djeci, obnovi odnose i uspostavi jednu drugačiju međusobnu povezanost i toplinu. A opet, koliko je napasti protiv obiteljske molitve. Kao da baš onda kad odlučiš moliti ima nešto super na TV, ili su svi preumorni, ili prenervozni, ili ste negdje otišli – pa je sad kasno… Uglavnom, za svaki ovaj obiteljski molitveni trenutak baš se nekako treba „izboriti!“

MOLITVA SA VIŠE OBITELJI
Kako bi se raslo i ustrajalo u obiteljskoj molitvi – potrebna su ohrabrenja, primjeri drugih obitelji, međusobna motivacija… Iz ovog razloga i na poticaj našeg duhovnika don Josipa Mužića iz Splita, više od pedesetak obitelji iz Međugorja, Splita i okolice te Zagreba udružilo se u male molitvene obiteljske skupine. Tako se svakog tjedna jedanput ili u dva tjedna kako tko može, one obitelji koje tvore određenu molitvenu skupinu naizmjenično okupljaju jedni kod drugih na molitvene susrete. Program je vrlo jednostavan: molitva krunice, čitanje Božje riječi, i druženje uz zakusku. Izgleda tako jednostavno – a ipak svakog tog petka (kad je u mojoj molitvenoj skupini naš molitveni susret) uvijek nešto iskrsne što učini da se za odlazak na molitvu opet moraš baš natjerati. I svi to kažu. Baš taj dan se razboli dijete, iskrsne neki posao, nisi dobro spavao pa si umoran… Sjećam se zadnji put kad je molitvena grupa trebala biti u mojoj kući – sve sam si lijepo isplanirala. Bio mi je taj petak neradni dan i mislila sam kako ću sve laganice pripremiti: očistiti kuću, pripremiti kolač i večeru… Kad iznenada u 9 sati ujutro nestane struje, koja je kao trebala doći u 12 sati, da bi na kraju došla u 17,00; a molitveni susret je navečer u 19,00 sati. Ništa nije bilo kako sam planirala, ali opet se sve stiglo. Najveća nagrada mi je bila onaj osjećaj sreće dok gledaš nas sedam obitelji kako zajedno s djecom pjevamo između desetki krunice, i Božji glas u mislima koji mi kaže: „Kad bih ti Paula znala kolika je meni radost kad se obitelji ovako okupe na molitvu, koliki ja blagoslov tada izlijevam na onu obitelj i kuću u kojoj se održava taj molitveni susret – ti bi svaki puta tražila da molitva bude baš kod tebe!“ To je tako jasno. Naš bog je Bog zajedništva. Ta ne kaže uzalud Božja riječ da je Bog uvijek prisutan tamo gdje su dvojica ili trojica sabrani u njegovo ime. Kolika je tek Božja radost, kad se više obitelji, više malih zajednica – crkvi u malom – okupi oko Njega u molitvi i lomljenju Njegove riječi.

DUHOVNA OBNOVA ZA OBITELJI
Naš Bog je Bog živih. Sve što živi, svako stvorenje – odraz je Božjeg života, njegove stvaralačke snage. Zato sotona mrzi život i stvorenja jer kroz njih direktno mrzi samoga njihova Tvorca. Najveće bogatstvo obiteljskog života i stvaralaštva vidimo na Duhovnim obiteljskim obnovama, koje već više godina vodi naš don Jozo dva puta godišnje – u proljeće kao jednu pripremu za korizmeni hod prema Uskrsu, i na jesen kao pripremu za adventski hod prema Božiću. Tri dana duhovne obnove, u kojima učestvuje dvjestotinjak učesnika ukupno, odnosno 40-50 obitelji sa stotinjak djece, postaju svima jedna duhovna hrana, ogromno obogaćenje i pravi životni putokaz u danima svakodnevice koji neupitno dolaze kad se svi ovako ispunjeni vratimo kućama. Ali niti ovdje ništa ne prolazi glatko. Makar se za svaku duhovnu obnovu već prije unaprijed odlučimo pripremiti i sudjelovati, i makar joj se dugo veselimo, neposredno prije susreta kao da sve ustane da se tome ispriječi. Od posla, situacije u kući, vremenskih neprilika, duhovne lijenosti, bolesti… i svaki puta ponovno moraš se doslovno „natjerati“ početi pakirati kofere. Čini mi se kako postoji jedno nepisano pravilo da što su veće napasti koje imaš prije neke molitve, molitvenog susreta ili neke akcije na slavu Božju, to su veće Božje milosti koje na kraju dobiješ ako te napasti pobijediš. Još nisam susrela obitelj koja nije svjedočila kako joj je bilo teško doći na obnovu, niti obitelj koja se vratila kući, a da se nije neizmjerno osnažila u vjeri, nadi i ljubavi.
Da je ovaj model obiteljske molitve i obiteljskih susreta plodan i koristan najbolje pokazuju odrasla djeca iz naših obitelji koja sa svojim novoformiranim obiteljima nastavljaju molitveni hod svojih roditelja. Tako su susreti svaki put „mlađi“ – po broju trudnica i beba.

ZAKLJUČAK
Obitelj je temeljna stanica crkve i društva. Samo žive obitelji mogu donijeti život u ove mrtve strukture i institucije koje se uzalud žele osloniti na mrtve zakone ili prazne rituale. Ono što obitelji daje snagu da živi svoj poziv na život, na ljubav i zajedništvo je MOLITVA. Samo obitelj koja gradi svoj život i uči svoju djecu da grade svoj život na Bogu, može prebroditi ovo vrijeme u kojem nas zapljuskuju valovi smrti na svim razinama. Posljednja vremena u kojima živimo traže heroje, traže proroke, traže vizionare, apostole i misionare. Oni se rađaju i oblikuju u obitelji, kroz očinstvo i majčinstvo, kroz žrtvovanu ljubav u darivanju života jedni drugima u ljubavi. Ljubav je temelj obitelji, a ljubav se hrani molitvom jer je molitva direktni kanal do Boga koji je Ljubav. Ako se želimo promijeniti, ako se želimo spasiti, ako želimo promijeniti nešto u Crkvi i svijetu, moramo početi od obiteljske molitve.

Označeno u