Veličina fonta:

„Jesmo li mi kršćani svjesni unutarnje snage uskrsnuća, koju nam je Isus darovao i ovog Uskrsa? … Hoćemo li povjerovati? Hoćemo li, kao jednom dvanaestorica, i mi krenuti u ovaj ohladnjeli svijet s navještajem da Ljubav nije mrtva, nego da u nama živi?!”

Četrdeset dana korizme je iza nas. To liturgijsko vrijeme kušnje i tereta, pokore i posta, nekako se i u stvarnosti utjelovilo u živote većine nas. Gotovo da nisam srela osobu koju nije „pritisnuo” neki križ, neka kušnja… Uskrsni dan, iako izvana obojan sivilom kišnih oblaka, ipak je u dušama i životima ljudi oko mene donio neke nove i sretnije vijesti, rješenja, smiraje…

Vrijeme samoće i vrijeme susreta

Promatrajući izvještaje evanđelistâ o Isusovoj muci, uskrsnuću i širenju radosne vijesti, primjećujem dva različita pristupa. Vrijeme prije i za vrijeme Isusove muke obojano je samoćom. Vidimo Isusa kako se sve više povlači u osamu, u trenucima tišine i samoće traži snagu od Oca, jasnoću svog puta… Vidimo i apostole kako u samoći proživljavaju svoje agonije sumnje, izdaje i zatajenja… Sveti Petar u svojim suzama, Juda u svojoj izolaciji, sveti Toma u svom bijegu… Ova razjedinjenost i samoća izravne su posljedice duhovne smrti koju mi ljudi nosimo u sebi.

“Promatrajući izvještaje evanđelistâ o Isusovoj muci, uskrsnuću i širenju radosne vijesti, primjećujem dva različita pristupa. Vrijeme prije i za vrijeme Isusove muke obojano je samoćom … Uskrs međutim počinje sasvim drugačije„

Uskrs međutim počinje sasvim drugačije. Na grob su se prvo uputile žene, i to ne pojedinačno nego zajedno. Njih tri. Zatim je Marija Magdalena dobila naredbu od Isusa da vijest o uskrsnuću priopći učenicima (Iv 20,17) Na grob dolaze i apostoli Petar i Ivan zajedno. Isus se ukazuje ne jednom, nego dvojici učenika koji su putovali u Emaus. Vidimo dakle da je uskrsno vrijeme za razliku od vremena korizme, obilježeno susretima i zajedništvom. Sve je nekako u priopćavanju, objašnjavanju, navješćivanju… A sva ta komunikacija nemoguća je bez susreta, dodira, pogleda, trčanja, gledanja, slušanja… Stvarnih odnosa sa stvarnim svjedocima velike istine uskrsnuća!

Veličina navještaja najbolje je izražena trenutkom u kojem Isus dvojici učenika na putu za Emaus tumači pisma, a oni na kraju kad on nestade ispovijedaju: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« (Lk 24,32) I to iskustvo snage riječi, snage navještaja zauvijek mijenja njihove životne putanje te od njih stvara navjestitelje uskrsnuća drugim učenicima.

I eto to je ona najveća novost uskrsnuća! Snaga koju svako svjedočanstvo, svaki življeni i proživljeni navještaj vjere dobiva u osobnom susretu s drugim ljudima, u zajedništvu! Jesmo li mi kršćani svjesni te unutarnje snage uskrsnuća, koju nam je Isus darovao i ovog Uskrsa?

Snaga uskrsnuća

Ovog Uskrsa snagu uskrsnuća doživjela sam kao nikada prije. U srcu mi je „eksplodirala atomska bomba”! Možda stoga što je ovaj Uskrs doista bio pripremljen osobnom kalvarijom, ili zato što je ove godine pao na isti datum i po julijanskom i po gregorijanskom kalendaru, pa kao da je ujedinio sve molitve i sva slavlja i katoličke i pravoslavne crkve i dao im posebnu snagu. A možda je sve to jednostavno bila Božja milost u godini stote obljetnice Gospinih ukazanja u Fatimi, dok sam se ja nalazila u Međugorju, stajala ispred kipa Gospe Lurdske, na spomendan sv. Bernardice Soubirous, lurdske vidjelice kojoj je spomen smrti eto upravo tog datuma (preminula je 16. travnja 1879.), dakle ove je godine pao na sam dan Uskrsa (a inače jako volim tu sveticu). To je mnogo prelijepih slučajnosti, a one nam pokažu kako je sve nekako vođeno Božjom rukom i kako, ako doista Boga tražimo, mnogo toga u našim životima izađe na dobro!

“Naime, predavač nam je tada objasnio da je snaga i sila kojom je Bog „oživio” Isusa, kojom je Isus uskrsnuo, bila još veća od snage najsnažnije atomske bombe – tolika da je poput rendgenskih zraka utisnula obrise Isusova tijela, do najsitnijih detalja, u laneno platno koje ga je obavijalo!„

Ova slika eksplozije atomske bombe podsjetila me na predavanje kojem sam davno prisustvovala, a na kojem se govorilo o Torinskome platnu ili tzv. sindoni.

Torinsko platno (tal. Sindone di Torino, ‘Sveto platno’) naziv je za jednu od najpoznatijih kršćanskih relikvija – uzan komad lanena platna na kojem se može prepoznati obris muškog tijela. Ime je dobilo po katedrali sv. Ivana Krstitelja u Torinu gdje se čuva. Prema vjerovanju brojnih vjernika tkanina predstavlja pokrov u koji je bio umotan Isus nakon smrti na križu. Naime, predavač nam je tada objasnio da je snaga i sila kojom je Bog „oživio” Isusa, kojom je Isus uskrsnuo, bila još veća od snage najsnažnije atomske bombe – tolika da je poput rendgenskih zraka utisnula obrise Isusova tijela, do najsitnijih detalja, u laneno platno koje ga je obavijalo!
Novo svjedočanstvo

Zamislimo koliku nam je milost darovao Otac – da budemo svjedoci tolike snage i sile uskrsnuća!!! Eto nam naše radosne vijesti! Eto nam našeg evanđelja (grčki evangelion znači ‘radosna vijest’ ili ‘dobra vijest’)!!! Snagu uskrslog Isusa svaki kršćanin po primljenim sakramentima nosi u sebi! Jesmo li mi toga svjesni??? Jesmo li svjesni da u sebi nosimo „atomske bombe” koje mogu rušiti barikade i zasjede zloga, smrti, tame??? Ne možda onako kako mi želimo – tako da nestanu iz naših života, jer tako nije ni Isus učinio – ali sigurno onako kako nam je On pokazao: tako da ih prihvatimo i prikažemo Ocu, tako da i u najdubljoj boli ljubimo i opraštamo! Samo tako zlo gubi svoju moć, a smrt svoju pobjedu!

“Snagu uskrslog Isusa svaki kršćanin po primljenim sakramentima nosi u sebi! Jesmo li mi toga svjesni??? Jesmo li svjesni da u sebi nosimo „atomske bombe” koje mogu rušiti barikade i zasjede zloga, smrti, tame???„

Dragi brate i sestro, postanimo svjesni snage Uskrslog Isusa koja je u nama. To je snaga živoga Boga koja čini i od nas apostole i navjestitelje radosne vijesti! Bog doista sve može preokrenuti na dobro! Bog je doista pobjednik nad grijehom i nad smrću! Bog može sve ono što nije, učiniti da bude ono što jest! U svakom našem susretu, u svakoj našoj riječi može biti ova snaga! U ovim tamnim vremenima u kojima živimo pred nas se ovaj navještaj stavlja kao poziv i kao izazov! Hoćemo li povjerovati? Hoćemo li, kao jednom dvanaestorica, i mi krenuti u ovaj ohladnjeli svijet s navještajem da Ljubav nije mrtva, nego da u nama živi?!

Paula Tomić/book.hr

ines-grbic-kolumne.jpg

selak_banner.gif

 laudato-tv.jpg

marijine-ruke1.jpg

mrezalica.jpg

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.