Veličina fonta:

Uvijek, nakon pročitane Božje riječi, nastojimo je još malo rastumačiti, posadašnjiti, bolje shvatiti i približiti našem konkretnom životu.

Ovo naviještanje pokušava svakom čovjeku, koliko god može, staviti pred oči evanđeosku poruku. Činjenica je da se čovjek u mnoštvu raznolikih učenja, pogleda na svijet, filozofija, teško snalazi. Povjerovat će onomu koji u naviještanju pokaže najveće osobno zalaganje i primjer života po onomu što naučava.

Čovjek traži znak na životnom križanju, putokaz. Nemojmo nikada zaboraviti da kršćanstvo nije niz različitih spoznaja, nego nasljedovanje Krista, putovanje za njim njegovim primjerom. Krist nam je putokaz na križanju života!
Današnja riječ Božja predstavlja nam osobu Isusa Krista pred kojom čovjek ne može ostati ravnodušan, indiferentan.
Sam kaže da je došao baciti oganj na zemlju i žarko želi da već plamti. On je donio "oganj", "razdor(razdjeljenje)", "mač".

Njegove same riječi: "Mislite li da sam došao donijeti na zemlju mir? Ne, kažem vam, nego razdor", ne zvuče previše blago i bezbolno, nego tvrdo. Ne shvaćamo u prvi mah kako je Krist mogao i tim načinom progovoriti. Mi Krista poznajemo kao Mirotvorca, kao onoga koji propovijeda ljubav, mir, spasenje, i onoga koji traži da spasi što je bilo i zgubljeno.

"Dođoh baciti oganj na zemlju, pa kako bih bio radostan da je već zapaljen..." To je oganj ljubavi Božje, koja nas posvećuje, koja se žrtvuje, koja izgara. Krist govori o svojoj smrti, koju će podniejti zbog naših grijeha.
Isus je tijekom zemaljskoga života bio neshvaćen i neprihvaćen. Ljudi su se dijelili na one ”za” i one ”protiv” njega. A time i međusobno. Svojim je naukom i životom unio nemir i podjelu među ljude.

A tako je i poslije Isusova zemaljskoga života. Ljudi se i danas opredjeljuju ”za” i „protiv” njega. To je zbog toga što je Isusov nauk i njegov primjer vrlo zahtjevan. Malo je onih koji će ga prihvatiti, potpuno, radikalno, i poći za njim koliko god to bilo teško i zahtjevno. Mnogo je više onih koji će ga prihvatiti djelomično. Zašto? Zato što ne žele bitno mijenjati svoj život i odreći se sebeljublja, ugodnosti i svoje volje.

Mnogo je i onih koji će ga potpuno odbaciti, zato što se ne trude razumjeti i ne žele prihvatiti ni njega ni njegov nauk. Ne surađuju s ljubavlju Božjom. Eto, u tome je bit diobe i nemira o kojemu je riječ. Isus je došao razdvojiti istinu od neistine, tamu od svijetla, dobro od zla, u svakoj duši i među svim ljudima. A čovjek koji se susreće s osobom i naukom Isusa Krista, nužno treba odluku, opredjeljenje. I to radikalno! Isus nikoga ne prisiljava. Uvijek i do kraja poštuje čovjekovu slobodu. On uvijek kaže: Ako hoćeš! Zato se svaki čovjek u slobodi treba odlučiti “za” ili “protiv” njega.

Velik je grijeh svijeta. I baš radi grijeha, radi životne borbe između dobra i zla, nema potpunoga mira ni radosti na ovome svijetu.
Ovaj svijet je pun nevjere i laži. Mnogo obećaje, a malo daje. Prava je dolina suza. Veselje i žalost, smijeh i plač stalno se izmjenjuju.
Nikada nijedno srce u svijetu nije našlo potpune radosti. U svijetu traje neprestana borba između dobra i zla. U toj životnoj borbi svatko bi trebao biti pripravan na trpljenje, nepravde i progone. Čuli smo u prvom čitanju što je sve morao pretrpjeti prorok Jeremija. Bio je nevin.

Svatko je od nas sigurno iskusio ono što napisa sv. Pavao: "Jadan ti sam ja čovjek! Tko ćeme izbaviti od ovoga smrti podložnoga tijela? Neka je hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu!" (Rim 7,24-25).
Mi ljubimo Boga, ali nas mami grijeh. Vuče nas nebo, ali nas pitišće i zemlja. Hoćemo dobro, ali nas zavodi zlo.

Zato Isus i govori: "Mislite li da sam došao donijeti na zemlju mir? Ne, kažem vam, nego razdor!" (Lk 12,51). Čudno! Isus je "naš jedini mir!" Došao je da krvlju svoga križa pomiri Boga i čovjeka, da bi se svijet po njemu spasio.

Tako apostoli Ivan i Pavao. A Isus kaže da ne donosi mir nego rat svih protiv svih, čak i tamo gdje ga nikada ne bi smjelo biti - u svetištu obitelji.
Zašto rat protiv njega, zašto rat i nemir radi njega. Nije za to odgovoran Bogočovjek nego čovjek - mi. Mir imaju koji ga primaju; svi što ga odbijaju u ratu su s njim i s njegovima.

Isus Krist donio je mir i nemir. On svima nudi mir, pruža ljubav. No, umjesto mira i ljubavi protiv njega i njegovih je mržnja i rat. Što je kršćanin više kršćanin, to više se udaljuje od onih koji to nisu i ne žele biti - razdor je tu: svrstavamo se u dva tabora, pod dvije zastave: za ili protiv Isusa Krista.
Ni najveće, najintimnije veze krvi i obiteljske ljubavi ne mogu izdržati tu podvojenost, takvu napetost - i one pucaju. U mnogim obiteljima, među najbližima nastaje i ostaje podjela, razdor: jedni su za Krista, drugi su mu "dali otkaz" - svojevrsni je rat neizbježan. Vidimo to svaki dan.

Isus donosi mir i nemir: postavlja zahtjeve, često veoma teške. Upravo zato jedni ga hoće, drugi ga neće - svijet je podijeljen. Isusov mir uznemiruje: ne da mira lijenom, uspavanom, sebičnom, u ovozemaljštinu, u tjelesnost, u zlo i grijeh utonulom čovjeku.Takvom čovjeku Gospodin donosi rat, nemir. Gospodin je tako vječni izazov na mir ili razdor.

"Zavadit će se otac sa sinom, a sin s ocem, majka s kćeri, a kći s majkom ..." Dakle, svi protiv svih. Ne radi se o sitnim obiteljskim svađama nego o dubokoj diobi, razdoru među najbližima radi Krista.
Majci on je sve - sinu on je ništa, i oni su jedno drugom tuđinci; ocu on je životno važan - kćeri on je posve nevažan - i postaju protivnici; svekrva ga voli i moli - snaha ga mrzi i psuje - među njima je ponor. Gledamo to vlastitim očima - možda u svom domu, među najbližima, najdražima.

Isus je pred svakoga od nas napisao velikim slovima jednu malu riječ: ili-ili; primiti ga i imati mir i sreću, ili odbiti ga - a onda imati nemir i nesreću.

Krist je došao zapaliti svijet novim plamenom ljubavi i oduševljenja za Božji plan spasenja i posvećenja. On je dao sve i traži sve - ljubav bezuvjetnu, prema njemu i prema bližnjemu. I povjerenje u njegovu silnu ljubav, koju je na križu posvjedočio.
Isus ne poznaje kompromise. On je do kraja zahtjevan. U jednoj privatnoj objavi svetoj Anđeli iz Foligna kaže: „Nisam te iz šale Ijubio”. Ukazao joj se sav u krvi. Što reći na to?

Isus je hrabro slijedio svoj put i potpuno ispunjavao volju Oca nebeskoga, iako ga nisu ni razumjeli ni prihvaćali ni njegovi najbliži.
"Gle! ovaj je određen za propast i uskrsnuće mnogih u Izraelu, za znak kojemu će se protiviti."

Na svim putovima života sretamo njega: moramo ga zagrliti ili odgurnuti: on je raskrižje svijeta i sudbina svijeta; on je mir svijeta, ali i nemir svijeta. Izbor je pred svima, nezaobilaziv.
"Jedni su govorili: 'Dobar je!' - Nije - govorili su drugi - već zavodi narod."
Tako je bilo kad je Gospodin govorio vlastitom narodu; tako je kroz stoljeća, tako je danas. Isusa moramo ili suditi ili ljubiti, grliti ili ubiti...
I zato, ako Isusov učenik želi slijediti svoga Gospodina, neće moći živjeti s kompromisima. Ne može se sjediti na dvije stolice ni služiti dvojici gospodara.
Ako se radikalno, do kraja, opredijeliš za Krista, u svojoj okolini ćeš doživjeti nerazumijevanje, protivljenje; možeš čak biti izdvojen i odbačen.
Ako smo zahvaćeni ognjem Božje ljubavi i svjetlom njegove istine, Bog će nam dati i hrabrost da neustrašivo dignemo glas protiv zla, nemorala, egoizma, otimanja, razaranja, ubijanja, u obranu slabijih i ugroženih.

Zlo se mora sjeći u korijenu. Trajno bdijmo da u narodu ne zavladaju nemoralni i bezbožni zakoni i običaji, tada cijelo društvo ide ka urušavanju i propasti.
I danas se glede nauka Crkve dijele duhovi: jedni ga slijede i trude se živjeti po njemu, a drugi ga napadaju svim sredstvima i traže da Crkva popusti u svojirn moralnim načelima i borbi za istinu. Napadaju je što beskompromisno brani ljudski život od začeća do smrti, što ustaje protiv eksperimentiranja s ljudima i ljudskim životima, što štiti vrjednote braka i obitelji, što se zauzima za ispravan odgoj i brani dostojanstvo mladih, što kori društvenu nepravdu i pohlepu moćnih pojedinaca i država.
Upravo je o ovome govorio Isus kada je rekao da nije donio mir nego mač. Htio je reći da nije došao sklapati pogodbe na štetu istine, pravde i ljubavi. Jer, nema kompromisa između laži i istine, između ljubavi i mržnje, između grijeha i svetosti, između nasilja i mira.

Moramo se truditi da nam Isus bude mir i spas. Rat protiv njega uvijek je izgubljen ...
Svi smo se ukrcali u čamac života, koji plovi prema cilju koji je Bog odredio. Na putu nam stalno prijete oluje i bure. Ako kormilo dođe u ruke strasti – zloga, onda neće biti dobro. Želimo li da brodić života plovi prema vječnoj domovini u luku spasenja - moramo biti budni i zazivati u pomoć anđela čuvara. Neka svjetlo vjere bude dovoljno jako. Bit će ako budemo molili...

Povijest Crkve puna je svijetlih primjera junačkog i kršćanskog opredjeljenja za Isusa. Sjećamo se primjerice sv. Perpetue, kršćanske mučenice, koja je, kad su joj bile svega dvadeset tri godine, bila bačena u tamnicu (Kartaga, Afrika) samo zato što je bila kršćanka. Njezini roditelji k njoj su dolazili u tamnicu i donosili joj njezino malo dijete. Nagovarali su je da se i zbog njih i zbog vlastita djeteta odreče svoje vjere i bit će slobodna. Ona nije htjela na to pristati. Junački je i stalno odgovarala: "Oče, majko, ne mogu! Moram uvijek više ljubiti Boga nego bilo koga dru¬goga! Ne mogu se njemu iznevjeriti. Ne mogu njega zanijekati!" I poginula je. Pobijedila je sve protivnosti i ostavila za vjekove divan primjer vjere i ljubavi prema Isusu.

Indijska djevojka čeznula je za Isusom

Bila je mala i nepoznata indijska djevojka. Bolovala je je od tuberkuloze. Bolest ju je izgrizala i ona je osjećala da joj se bliži kraj. Željela je sveto krštenje, ali njezin otac nije dao svećeniku prijeći kućni prag. Svećenik je posavjetovao njezinu prijateljicu i ona joj je potajno podijelila sveto krštenje. Međutim, smrt je bila pred vratima, a pobožna je bolesnica htjela prije smrti primiti i prvu sv. pričest. Njezin otac ni ovoga puta nije htio svećenika pustiti pod svoj krov. Vjerna prijateljica i ovoga je puta našla način kako joj udvoljiti. Otišla je biskupu i dobila dopuštenje da može nositi sv. pričest bolesnici. Tako je Isus došao svojoj mladoj prijateljici u rukama čiste, pobožne i odvažne djevojke.

ines-grbic-kolumne.jpg

selak_banner.gif

 laudato-tv.jpg

marijine-ruke1.jpg

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.