Sveti Antun opat

Praotac monaštva, sv. Antun opat izabrao je možda najteži, ali zasigurno najevanđeoskiji put k svetosti. Imao je sve i dao je sve da bi dobio sve.

Sv. Antun rodio se 250. godine u bogatoj i uglednoj obitelji grada Kome u srednjem Egiptu. Već zarana je »zaronio« u dubine Svetoga pisma, tako da nakon rane smrti roditelja nije puno dvojio oko svoje budućnosti. Iako tek osamnaestogodišnjak, privučen Isusovim riječima: »Ako želiš biti savršen, hajde prodaj sve što imaš i podaj siromasima, pa dođi i slijedi me, i imat ćeš blago na nebu«, postupio je upravo tako. Prodao je svih trista roditeljskih plodnih oranica i sve ostalo što je posjedovao. Novac je razdijelio siromasima, a zadržao je tek dio namijenivši ga za odgoj mlade sestre. Naposljetku je i taj dio razdao, a sestru uputio u djevojački dom pouzdanim djevicama.

Sam je odabrao siromaštvo, čistoću i kontemplativnost pustinjačkog života. Nastanio se u jednoj špilji u Libijskoj pustinji, a sve što je jeo i imao privređivao je radom svojih ruku. Prolazile su godine u samoći, u odricanju i teškim kušnjama tijela i duha...

Ipak, kad je za vrijeme Maksimilijanova progonstva kršćana bilo potrebno »dignuti glas«, sv. Antun je odvažno otišao u Aleksandriju i javno propovijedao kršćanstvo. Tolike je oduševio da se njegovo kasnije samovanje pretvorilo u svojevrsno »drugovanje«, jer ga je pratio veliki broj onih koji su, kao i on, željeli u samoći osjetiti blizinu i snagu Isusova dodira. Tako je sv. Antun, i ne hoteći, postao rodonačelnikom monaštva.

Još se jednom prije smrti (a živio je punih 105 godina!) Antun zaputio u Aleksandriju da tamo brani pravu vjeru od arijevaca koji su je narušili. Tada je prijateljevao sa sv. Pavlom Pustinjakom, sv. Hilarijem i osobito svetim biskupom Atanazijem, kojemu ponajvećma možemo zahvaliti za poznavanje Antunova života, jer je on bio njegov prvi životopisac.

Uz sv. Antuna vezano je pregršt legendâ, a zahvaljujući njima često ga se prikazuje uz svinju, kao simbol nečistoće koju je herojski nadvladao. Stoga je postao zaštitnikom kod uzgoja svinja, a ponegdje ga zazivaju i kao patrona vatrogasaca jer je svojom čvrstinom i neporočnošću znao ugasiti svaku paklenu vatru kojom ga je đavao iskušavao.