KARIZMATSKA OBNOVA: Vrijeme progona i pročišćenja

Blog KARIZMA.HR posvećen je 50. obljetnici Katoličke karizmatske obnove koja će vrhunac imati proslavom Pedesetnice 2017. na trgu Svetog Petra!

Katolička crkva prihvatila je Karizmatsku obnovu kao jedan od pokreta nastalih nakon Koncila. Nebrojene su potvrde da je Obnova vitalan dio Crkve koji donosi dobre plodove. Rasprostranjena po svim kontinentima danas je najmasovniji pokret Crkve s više od 20 milijuna aktivnih sudionika. Svi pape počevši od Pavla VI do Franje na Obnovu su gledali blagonaklono i podržavali karizmatike, štoviše, sv. Ivan Pavao II imao je dar jezika a Franjo je sve do stupanja na čelo Crkve kao biskup u Argentini bio uključen u rad Obnove.

Sv. Ivan Pavao II jednom je rekao predstavnicima talijanske karizmatske zajednice Rinnovamento nello Spirito: ‘Da, Obnova se može smatrati osobitim darom Duha Svetoga Crkvi našega vremena. Rođen u Crkvi i za Crkvu, vaš pokret u svjetlu Evanđelja pruža iskustvo živog susreta s Isusom, vjernosti Bogu u osobnoj i zajedničkoj molitvi, slušanja Njegove riječi s pouzdanjem, neophodnog ponovnog otkrivanja sakramenata, ali i hrabrosti u kušnjama i nade u nevoljama.’

Unatoč svemu tome, u nekim zemljama se na Obnovu još uvijek gleda s prezirom koji ponekad poprima oblike otvorenog ili tihog progona. Naš bi narod rekao da su neki ‘papskiji od pape’. U pozadini toga je neznanje i zatvorenost za djelovanje Duha Svetoga ali zato i otvorenost za kritiku koja farizejski nalazi trn u oku brata svoga dok u svom oku na vidi nešto mnogo veće. Hrvatska je tipičan slučaj, pravi poligon na kojemu se desetljećima s prljavom vodom bacalo živo i zdravo dijete.

Prljave vode je bilo, to mogu samokritično potvrditi kao aktivan sudionik Obnove preko trideset godina. Za to vrijeme vidio sam i doživio svega kako od onih ‘izvana’ tako i onih ‘iznutra’, dovoljno da bacim koplje u grmlje i maknem se od svega. No, tako bih napustio poziv, odložio križ i prestao biti Njegovim učenikom. Neki nisu imali te snage, nisu bili spremni platiti vrlo visoku cijenu pa bi ili formalno napuštali Obnovu ili činili kompromise odričući se karizmatskih posebnosti: od samog imena pokreta do načina molitve pa čak i pojedinih karizmi.

Mogu se složiti da im je tako možda bilo lakše ali ne i blagoslovljenije. Što se mene tiče ovo je moja duhovnost, moj put koji ću slijediti do smrti bez obzira što će mi još doći u život a vjerujem da će doći još više sile za promjene života, Njegovih znamenja i čudesa. Kad sam se prvi puta susreo s karizmama nisam bio niti punoljetan ali ipak dovoljno gladan Njega, Njegove Riječi i Njegovih djela. Kako je prolazilo vrijeme, On me sve više trenirao, jačao i upotrebljavao. Svojevrsna prijelomnica bilo je ‘krštenje u vatri’ koje sam doživio sasvim neočekivano za vrijeme Domovinskog rata na prvoj crti bojišnice. Tada je počela moja vjerovjesnička služba koja traje već preko 20 godina.

Nikada neću zaboraviti što je Isus činio već tamo u brigadi, kako je topio tvrda srca po tom jednostavnom svjedočenju i čitanju Biblije i sve te ljude koje sam milošću Božjom privodio ispovijedi i obraćenju. Nakon rata, avantura s Bogom se nastavila. Gospodin me poveo u evangelizaciju po župama. Do sada sam bio osim po Hrvatskoj u još sedam država, u preko 110 župa. Doživio sam mnoge prekrasne stvari, od obraćenja okorjelih grešnika do ozdravljenja bolesnika u terminalnoj fazi. Radost koju u meni bude ova sjećanja za mene znači samo jedno: idem dalje. Dakako, nije sve tako idealno. Kao karizmatik nisam zadovoljan sa sadržajem i načinom kako se kritičari obračunavaju s karizmaticima ali niti s nekim pojavama u karizmatskim krugovima, poput:
-razmrvljene karizmatske scene
-nedostatka vizije onih koji bi trebali biti lideri
-nedostatka samih karizmi u nekim zajednicama
-netipičnih, nekarizmatskih i teološki upitnih molitava

No, vesele svijetli primjeri kojih je sve više, na polju evangelizacije i kapilarnog rada s marginalnim grupama te s mladima i obiteljima. Želim vjerovati da dolazi novo vrijeme pročišćenja u karizmatskim krugovima, vrijeme iskrenog zajedništva među samim karizmaticima i, napokon, vrijeme prihvaćanja karizmatika sa svim onim zdravim posebnostima koje su dar Duha Crkvi u cjelini. Mislim, dakako, na ‘krštenje u Duhu i vatri’, na snažno slavljenje i molitve za ozdravljenje i oslobođenje.

Dođi Duše Sveti!

Autor: Dražen Bušić