Veliki petak: (be)smisao križa

Na ovaj dan, koji tradicionalno nazivamo Velikim petkom, konačno se otkrila, u svojoj jezivoj tami, stvarnost koja uvijek vrijedi i trajno se podnosi: sablazan i, kako Pavao veli, ludost križa, ali upravo je to Božja mudrost i snaga za one koji vjeruju.

Liturgija Velikog petka prožeta je temom mučeništva koje prethodi slavnoj pobjedi, čemu je svjedok liturgijska crvena boja. Ovaj dan nije dan tuge nego dan mučeništva i razmatranja Kristovog zemaljskog završetka na Golgoti. Obred Velikoga petka smatra se najsvečanijim u cijeloj litugijskoj godini. Danas se ne slavi Euharistija jer je na ovaj dan prinesena Kristova krvna žrtva. Bogoslužje u čast križu zamjenjuje sakramentalno slavlje Kristove žrtve. Sam se obred sastoji od tri dijela: liturgije Riječi, klanjanja križu te, na koncu, svete pričesti.

Liturgija Velikog petka, bez posebnih uvodnih obreda, započinje činom prostracije svećenika i poslužitelja, kojim se odaje duboka počast ogoljenom oltaru, Kristu koji je za nas predan, te potpunim predanjem nebeskom Ocu. Liturgija Riječi uvodi nas u razumijevanje Kristove muke i smrti na križu. Prvo čitanje proroka Izaije o sluzi Jahvinom i čitanje iz Poslanice Hebrejima o Kristu Velikom svećeniku uvodi nas u centralno slavlje današnjega bogoslužja - u sadržaj muke Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu. Isus zna "da mu je Otac sve predao u ruke i da je On od Boga izašao te da k Bogu ide..." (Iv 13, 1).

U središnjoj ulozi drugog dijela liturgije Velikoga petka nalazi se križ. Nakon liturgije Riječi, svećenik svečano otkriva križ pjevajući tri puta: "Evo drvo križa na kom je visio Spas svijeta!", a vjernici svaki put odgovaraju: "Dođite, poklonimo mu se!". Simboličnim klanjanjem svetom križu dajemo Kristu osobni odgovor na njegovu ponudu spasenja.

Treći dio liturgije je sveta pričest. Obred pričesti započinje molitvom 'Oče naš' nakon koje slijedi sam čin pričešćivanja, molitva u tišini, popričesna molitva te molitva nad narodom poslije koje se vjernici razilaze u tišini, a Crkva ostaje u iščekivanju Kristova uskrsnuća.

Kristov završetak je, na prvi pogled, skandal i potpuno ludilo. Dati svoj život na onakav način, jest sramotni neuspjeh. Ali nekad stvari nisu onakve kakve se na prvi pogled čine… Kristova žrtva na križu je manifestacija Božje dobrote prema malom čovjeku. Kako bi pomirio grešnog čovjeka s Bogom, Isus se "oplijeni uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan…poslušan do smrti, smrti na križu." (Filipljanima 2, 5-11). Primio je na sebe križ da bi pokazao dubinu ljubavi Božje. I onda kad mi se čini da me je i Bog ostavio, Isus je sa mnom. On je to doživio na križu. Odgovor na njegovu patnju, bila je samo velika tišina. Isus je osjetio što znači biti sam, napušten i daleko od Boga, te svoju osamljenost opisuje psalmistovim riječima: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" (Matej 27,46). Kad me iznutra izjeda nepoznata patnja i kad osjećam samo muku i tjeskobu, on je sa mnom.

Veliki petak je dan šutnje i kulminacija korizmene žalosti. Svijet danas šuti kako bi se čuo Božji krik koji s križa poručuje čovjeku da ga, unatoč njegovim nedjelima, voli. Čovjek stoga kleči pred Križem i sluša Isusove riječi: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!".

Danas otkrivamo neograničenu Božju ljubav i u duši nam odzvanjaju riječi nade koje raspeti Isus upućuje raskajanom kriminalcu da će "još danas biti s njim u raju".

frama-mostar.ba

Tagged under