Obitelj je kolijevka života te škola ljubavi i prihvaćanja. Ona je poput prozora koji se otvara prema otajstvu samog Boga – istaknuo je papa Franjo u svojoj današnjoj tweet-poruci, nastavljajući na taj način sa svojim pratiteljima na toj društvenoj mreži dijeliti kratka promišljanja o obitelji. A kao što je istaknuo u svojoj apostolskoj pobudnici Amoris laetitia „ljubav se živi i njeguje u svakodnevnom životu supružnikā, jednog s drugim i s njihovom djecom“ (AL, 90).
Ljubav koja postaje plodna
Citirajući sv. Ivana Pavla II., Papa je u tom dokumentu napomenuo da se „bračna ljubav ne iscrpljuje u bračnom paru […] bračni drugovi, dok se predaju jedno drugome, preko samih sebe daruju jedno stvarno biće, dijete, živi odraz svoje ljubavi, trajni znak bračnog jedinstva te živu i nerazrješivu sintezu svoga bića kao oca i majke“ (165). Tȁ „obitelj je mjesto u kojem se novi život ne samo rađa nego i prihvaća kao Božji dar“ (166).
Uloga roditelja u odgoju djece
Komentirajući pak važnost roditelja u odgoju djece, papa Franjo je istaknuo da „roditelji uvijek utječu na moralni razvoj svoje djece, bilo pozitivan bilo negativan. Iz toga slijedi da oni trebaju prihvatiti tu neizbježnu odgovornost i ostvarivati je svjesno, s oduševljenjem, razumno i prikladno“ (259). Govoreći o odgojnoj zadaći roditelja, Sveti je Otac napisao da su „roditelji, svojom ljubavlju i primjerom, dužni djeci uliti povjerenje i probuditi u njima poštovanje i ljubav“ (263). „Roditelji su također odgovorni za oblikovanje volje svoje djece, razvoj dobrih navika i spontanog opredjeljenja za dobro“ (264).
Obiteljski život kao odgojna sredina
Papa je osim toga u spomenutoj pobudnici istaknuo da je „obitelj prva škola ljudskih vrednota, gdje učimo mudro koristiti slobodu“ jer „određene se sklonosti razvijaju u djetinjstvu i tako se duboko ukorijene da se zadrže tijekom cijeloga života, bilo kao privlačnost prema određenoj vrednoti bilo kao spontano odbacivanje određenih vladanja“ (274).
Prenošenje vjere
Objašnjavajući značaj roditelja u prenošenju vjere, papa Franjo je u tom dokumentu napisao da „odgoj djece mora biti obilježen urednim procesom prenošenja vjere, kojeg otežava današnji način života, radno vrijeme i složenosti današnjega svijeta, gdje se mnogi, da bi osigurali puko preživljavanje, izlažu bjesomučnom ritmu života“. „Usprkos tome“, dodao je Sveti Otac, „obitelj mora i dalje biti mjesto gdje ćemo učiti cijeniti smisao i ljepotu vjere, moliti i služiti bližnjemu“ (287).
„To započinje s krštenjem“, nastavio je Papa, „u kojem, kako je govorio sveti Augustin, majke koje donose djecu na svijet 'surađuju u svetom rađanju'. Potom započinje hod rasta novog života. Vjera je Božji dar, primljen na krštenju, a ne plod ljudskog djelovanja. Ipak, roditelji su sredstvo kojim se Bog služi za njezin rast i produbljivanje. (…) Prenošenje vjere pretpostavlja da roditelji žive stvarno iskustvo vjere u Boga, da ga traže i trebaju, jer samo na taj način 'naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja' (Ps 144,4) i 'otac naučava sinovima tvoju vjernost' (Iz 38,19)“.
„To zahtijeva da molimo Boga da djeluje u srcima, tamo gdje mi ne možemo doprijeti. Zrno gorušice, koje je tako sitno, postaje veliko stablo (usp. Mt 13,31-32), i to nam daje shvatiti nerazmjernost između djelovanja i njegove posljedice. Tada spoznajemo da nismo gospodari toga dara, već njegovi brižni upravitelji“ (Ibid.), napisao je među ostalim papa Franjo.
