Ponekad samo podignem pogled, nasmiješim se i kažem: znam da si to bio Ti Bože.

I ne moram si to objašnjavati, dovoljan je ovaj osjećaj koji titra u Božjoj volji, ovaj mir koji sve podnosi, ovaj znak na srcu što me podsjeća da za Tebe kuca i postoji. Ponekad samo usnem bez molitve na usnama jer znam da nemam prava reći ništa dok me Očeva ruka miluje i uspavljuje, prepuštena rijeci koja me vodi do skrivenih uvala i obećaje mi odmor od svih nemira. Ponekad ustanem bez da te Bože dozovem, smirena i budna, svjesna da si kraj mene uvijek a da sam  ja ta koja često misli 'Gdje si kad te trebam'. Sada znam, bliži si mi najviše kada te najmanje osjećam.

Ja ne lutam, ja sam pronađena, gdje god da jesam. 

I ne moram uznemiravati svoju savjest time, mostove srca ne gradi razum već pogled pun ljubavi i ovi snovi koji plutaju po površini mojih mora, onkraj druge stvarnosti. Sanjam li? Ne, moji sni su se ostvarili, jer moje sne ne sanjam ja, već On za mene sanja i stvara - moj Stvoritelj, moj Obnovitelj, moj Tješitelj. Život prolazi - On ostaje, život ruši - On gradi, Život umire ali On živi.

Ponekad jedno "Hvala Ti Oče"otvori mi više vrata nego sve pobožne riječi zajedno, danas sam ih izgovorila dva - tri puta a On je to, kako samo Bog to zna, pretočio u moju stvarnost i stavio mi osmijeh na lice. I to ne bilo kakav, onaj koji nije namješten i koji dobro podnosi suze, tugu i bol.
To je moj Otac. Ne moram mu puno govoriti, 'samo' ga moram više osjetiti. Ne moram cijelo vrijeme misliti kako ću i što ću, već samo poslušati, Božju volju staviti na prvo mjesto. Ja ne vjerujem u Boga, ja mu vjerujem. Ja nemam povjerenje u Njega ja mu poklanjam svoje povjerenje. Ja znam da neznam ništa, jer On zna sve.

Znam, jer mi je otvorio svoje srce i razlio ga u tisuću boja preko moga sivoga dana...

Znam, jer me je kad sam se najmanja nadala najljepše iznenadio svojim posjetom...

Znam, jer me je cijeli dan jedna ruka držala i nježno mi šaptala "vjeruj mi,znam kako ćemo", u tuzi me tješila, suze mi brisala, pratila tamo gdje sam je unatoč tome ispustila, odgurnula, zaboravila...

Znam, jer me je i za drugu ruku odlučno vodio i govorio mi "Ne boj se, ja sam s tobom,dragocjena si u mojim očima i čuvam te ja", niti jednog trena napustila ili prepustila nečijim tuđim rukama...iako to(pre)često nisam zaslužila. Milost koju nisam bila dostojna, strpljivost koju nisam očekivala, nježnost koju nisam cijenila, ljubav koju nisam čuvala, Ti si me čekao, dok sam padala i posrtala, Tebi Oče, u Tvoj zagrljaj. Znam sad, imam oči da te prepoznam u svojim danima, imam srce da te osjećam, imam dušu da te spoznajem, imam ovaj život da te sačuvam, bez Tebe Bože, ništa sam. Hvala Ti što si moje sve.

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
NAJAVLJUJEMO! Duhovsko bdijenje mladih u svetište Majke Božje Remetske, predvodi p.Ike Mandurić
24. May 2019.

Medjugorje-info.com uses cookies to improve functionality of website and to adjust advertising system.