Je li poljubac prije braka grijeh ili nije?

Dragi don Damire! Imam 17 godina i u vezi sam s dečkom koji živi predbračnu čistoću kao i ja. Nedavno sam gledala predavanje o čistoći. Taj svećenik je rekao da je poljubac prije braka grijeh, da nije u redu čak ni držanje za ruke! Mene je to strašno potreslo... Osjećam se razapeto između dva mišljenja, jedni kažu jedno, drugi drugo. Jeli poljubac grijeh ili nije? Mi izbjegavamo francuske poljupce jer mislim da mogu dovesti do nečistih misli i biti povod želje za nečim više što nije dopušteno prije braka. Ne dodirujemo se nit radimo nepristoje stvari. Čak pazim na svoje odjevanje kako nebi u njemu probudila nečiste misli. Prije svakog izlaska idemo prvo zajedno na svetu Misu. Ne želimo ni ljubljenje svesti na nešto što se radi iz dosade. To je čisto iskazivanje osjećaja. Kad ga poljubim nemam grižnju savjesti... To mi nekako govori da nije grijeh, ali opet, kad kaže svećenik da jest... Jednom smo se ljubili malo više, i ja sam to ispovjedila. Jako se bojim biti u grijehu ako to jest grijeh. Neznam šta da radim, pomozite molim vas. Bog vas blagoslovio!

Odgovor:

Poštovana, zahvaljujem na pitanju. Sretan sam što živite predbračnu čistoću i čestitam vam na tome! Kada pričamo o autentičnoj ljubavi tada predbračnoj i bračnoj čistoći pristupamo afirmativno. Govor o čistoći nije prvenstveno govor je li nešto grijeh ili nije, čistoća nije prvnestveno ne nezakonitom spolnomu odnosu. Čistoća je prije svega veliko „da“ istinskomu značenju spolnosti, dobroti po kojoj smo stvoreni kao muško i žensko na sliku Božju. Čistoća nije represivna. Ona je posve oslobađajuća. Ona nas oslobađa od sklonosti prema korištenju drugih za sebično zadovoljenje i omogućuje nam da ljubimo druge kao što je Krist ljubio nas. Čistoća je stoga bitna ako želimo otkriti i ispuniti sam smisao našega bića i postojanja.

Oduševljeni spoznajom o ljepoti i biti ljudske spolnosti možemo prosuditi koji je način života ispravan, a koji nije. Ljubljenje je mnoge parove koji su živjeli predbračnu čistoću ipak doveo do većih izražaja nježnjosti, pa i požude. Nisu spavali zajedno, ali su bili dovedeni u napasti i znali pretjerati u tjelesnim dodirima. Kratki poljubac uglavnom vodi u dugi, a dugi vodi dalje.

Osobno bih volio da se odlučite hodati bez poljubaca u usta. Govorim to zbog toga što su parovi koji su odlučili odreći se i poljubaca doživjeli još veću preobrazbu i izgradnju u vezi. Ljudskim je razumom to teško shvatljivo i objašnjivo, no plodovi vrlo brzo budu prepoznati.

Ovo me podsjeća na Isusov poziv da ga slijedimo cijelim svojim bićem. Poziva nas da hodimo u Istini: sveti i savršeni: Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet. (1 Pt 1, 15-16); Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski! (Mt 5, 48)

Njegov nauk jednostavno je poziv na savršenu ljubav prema Bogu, sebi i bližnjima = drugoga čovjeka gledati kao neprocijenjivo i veličanstveno ljubljeno dijete Božje. Isto tako poštivati i čuvati sebe. Možemo li mi to postići? Sami od sebe ne, ali s Bogom da, jer Bogu je sve moguće. Poljupci mogu dovesti čovjeka u napsat, a kako je čovjek slab, podlegne joj. Zato nas je Isus i naučio moliti: „i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zla.“ Ako tako molimo, trebamo tako i živjeti izbjegavajući napasti. No, ima stvarno onih koje povremeni kratki poljubac ne dovodi u napast, ali i njima bih poručio isto. Već sam poljubac u usta (ne jezikom) je izričaj ljubavi, kao i buket cvijeća, no ne spadaju u istu kategoriju. Poljubac u usta pripada fizičkim nježnostima koje pripadaju braku. Brak je savez između muža i žene. Savez je nešto mnogo dublji odnos nego što je ugovor. Savezom se osobe daju jedna drugoj (kao Bog i izraelski narod), dok ugovorom postižu neku suradnju. Bog se nama darovao u potpunosti. Isus nam nijedan dio svoga bića nije uskratio. Time nam je omogućio potpunu radost:

„To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“ (Iv 15, 11-13)

Ljubeći se ili spavajući zajedno s momkom/djevojkom dajemo tu ljepotu i čar dijeljenja samih sebe nekome tko možda ne će biti naš muž/žena, a i u slučaju da će biti, trebao bi se pričekati brak. „I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite!“ (1 Post 28) Prije nego im je dao tu zapovijed ljubavi, blagoslovio ih je. Mi danas pred svećenikom, koji kao svjedok Crkve stoji pred dvoje ljudi koji sklapaju brak, primamo Božji blagoslov. Bog želi da se jednoga dana darujemo svome mužu/ženi u potpunosti kao što nam se i on darovao. Isus nijedan dio svoga bića nije uskratio nama. Sve ima svoje vrijeme, tako i za ljubljenje.

Sve ima vrijeme priprave za velike korake i dane u životu. (Isus prije početka javnoga djelovanja odlazi u pustinju; vrijeme Adventa vrijeme je priprave za Božić; vrijeme Korizme vrijeme priprave za Uskrs; vrijeme samaštva je vrijeme priprave za buduću ljubav (osobu, Crkvu); vrijeme zaruka vrijeme priprave za brak; vrijeme trudnoće vrijeme priprave za bebu...

Sjetite se još samo da je Isus Krist jednom prilikom izlječio sljepca sa svojom slinom. Slina je sveta, kao i cijeli čovjek. Ljubljenje je darivanje osoba. Stoga je ljubljenje neoženjenih, i još u javnosti, ozbiljnija stvar nego što mislimo.

Ustrajte i dalje, dijelite radost života! Preporučam knjigu o braku, misli Phila Bosmansa: http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=4285

Ostale odgovore o spolnosti i braku možete pronaći na mojoj stranici:
www.studentski-pastoral.com

Još neke misli:

1.»Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.« (Iv 8, 31-32)

2. Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je u kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. Doista, mi smo udovi njegova Tijela! Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu. (Ef 5, 25-32)

Božji blagoslov!

Don Damir