Tko nas ranjava? Često oni koje volimo i oni koji vole nas. Naše osjećaje odbačenosti, napuštenosti, iskorištenosti ili zlostavljanosti, najčešće uzrokuju nama veoma bliske osobe: naši roditelji, prijatelji, supružnici, zaručnici, djeca, susjedi, učitelji, svećenici… Oni koji nas vole također nas i ranjavaju. To je tragedija našeg života. Upravo to čini praštanje iz srca tako teškim. Jer je naše srce ranjeno. Mi vičemo: “Ti, za kojeg sam očekivao da ćeš biti uz mene, napustio si me. Kako ti to mogu ikad oprostiti”.
Opraštanje se često čini nemogućim, ali Bogu nije ništa nemoguće. Bog koji živi u nama dat će nam milost nadići sebe, ranjene, i reći: “U ime Božje, opraštam ti”.
