Što su ljudima u Hrvatskoj pokazali i izazvali rezultati i ponašanje igrača Hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji?

Da navijaš za i svojima, domaćima, kao iz svoga grada i susjedstva, doživljavaš igrače kojima inače i nekad ne bi dao biračko pravo glasa na izborima u Hrvatskoj, jer oni ne žive u Hrvatskoj i tu ne plaćaju porez.
Novac i zarada posljedica su uspješnog bavljenja nečim, ali nisu svima glavna motivacija djelovanja. Baš ljudi koji imaju puno novaca znaju kako i zašto 'Nije u šoldima sve' i koje se vrijednosti u životu ne mogu ničim platiti. Npr., predstavljati svoju zemlju, nositi nacionalni dres.

Shvatio si da je izgovoriti riječi Hrvatska i Hrvati izraz ponosa narodne pripadnosti i osjećaj (samo)poštovanja, a ne nacionalistička sramota i omalovažavanje drugoga. Uvidio si kolika je snaga zajedništva, međusobne podrške i jedinstva.

Modrića i Lovrena nazivao si lažljivcima, zaboravnima, optuživao ih i osuđivao, a sada ti njima 'sve' zaboravljaš, ono u što si siguran da su krivi i što ti smatraš da treba. Sada su oni zlatni kapetan, vrhunski vođa, virtuozni nogometni Mozart, ministar obrane, želiš ih za vladine ministre u svojoj zemlji i ipak ih nikome ne daš.

Moćan je taj nogomet. Pa je došlo vrijeme da se preispitaš kako su, mislio si, Hercegovci muljanjem, u tvojoj državi, tebi oduzeli statusni primat, švercom tvoj trgovinski potencijal, da su preuzeli važne položaje u tvojoj zemlji. Nije lijepo izrugivanje da su zaostali antistilisti u bijelim čarapama, seljaci u mercedesima. „Nikada nećete moći mrziti Hercegovce onoliko koliko Hercegovci vole Hrvatsku“, rekao je veliki hrvatski ministar Gojko Šušak.

Kako se u svem tom (predrasudnom) mentalitetu mogao pojaviti Livnjak, izbornik Zlatko Dalić, koji je uspješno obnovio nogometnu reprezentaciju naprednih Hrvata stručnjaka u zemlji matici, osvaja pristojnošću, skromnošću, otvorenošću koja te oplahuje blagošću, držanje i pogled plemenitošću, cjelovito argumentira poteze. Svjetski neki čovik, taj Hercegovac.

Privukao te Dalićev spoj znanja i samozatajnosti, kako postavlja taktiku i zatvara protivnika, da nevidljivim učini i Messija. Zna razgovarati, saslušati, surađivati, autoritet je kojeg igrači poštuju i ujedno im je blizak. Prepoznaje njihove potencijale, dižu se nakon padova i materijalizira pristup 'Nema predaje'. I da. Nije da nema stila u odijevanju. I to baš odmjerenoga.

Dalićevo ponašanje i karakter učinili su da ti ne smeta (ni ne vidiš je) krunica u njegovim rukama koja je u Međugorju blagoslovljena. Neka i Bogu vjeruje, zahvaljuje i Gospu (u sebi) zaziva, samo neka pobjeđuje. Kome bi čovjek, ako je i katolik, zasmetao, kad je u top kvartetu svjetskog nogometa.

U napetim utakmicama i ti si spontano sklopio ruke, padao na koljena i pogledavao u nebo. I ti si živio kreposti u spomenu na prva tri zrnca krunice: vjerovao si, nadao se i ljubio. I više ne smatraš da takvi sveti, ili barem uzvišeni poticaji, ne idu uz navijanje koje je svjetovna i od vjere odvojena stvarnost.

Kako je samo elegantno, razložno, pitomo i prihvatljivo Dalić u hrvatsku javnost implementirao riječ i duhovnog sadržaja, osobinu i potrebu koja je odskočna daska za čovječnost i postići sve veliko – poniznost!
Uočio si da te to u ničemu ne dokida, štoviše, baš je stav poniznosti u zalogu napretka korak po korak, pri čemu nikoga ne omalovažavaš unaprijed i s visoka. Rezultate ostvaruješ poštenjem i predanim radom, a ne manipulacijom i gaženjem drugoga.

Pokazalo ti je Svjetsko nogometno prvenstvo da sinovi, djeca iz hrvatske dijaspore nisu kuga i zaraza, nisu strano tijelo tvoga, jednog naroda. Da tebi ništa ne otimaju, nego te pred moćnicima ovoga svijeta, na najvišim razinama, čine poznatim, izazivaju poštovanje, daruju uvažavanjem sposobnosti i priznanjem tvojih kvaliteta u svjetskim okvirima.

Djeca Hrvata izvan domovine nisu skorojevići i uhljebi koji su brzo, na račun podrijetla i (nekadašnjih) položaja svojih očeva kao nedodirljive elite, automatizmom i bez rada kao tzv. gradska 'zlatna mladež', 'stekli' bogatstvo. Vidiš da su sinovi dijaspore, hrvatski reprezentativci, prokušani i dokazani sposobnjakovići koji su u svijetu izuzetne konkurentnosti i potrebe dokazivanja, žrtvom, znojem i radom brusili svoje talente, premostili brojne prepreke i cirkulirali u velikom sustavu u kojima je jedini lakmus papir i kriterij selekcije rezultat i zalaganje.

Nekako si shvatio, možda još ne baš sasvim, ali znatno si napredovao u odnosu na svoja nekadašnja negodovanja, da baš onako kako ti u svom ormaru i odijevanju možeš imati i nosiš odjeću crne boje, a pritom sebe ne nazivaš i ne smatraš crnokošuljašem, ustašom, fašistom i ne šalješ nikakve skrivene poruke, i crni reprezentativni nogometni dres s modrim kvadratima možeš 'podnijeti' bez osude i analize skrivenih namjera.
Nije to nikakva provokacija, razlog čuđenju i aluzija na neka vremena, jer crna je zaista, ipak, tek i samo jedna od boja, na kojoj primjerice, kao jako dominantnoj, svoj image gradi i jedan svjetski kreator Karl Lagerfeld i modno carstvo Chanel.

Na djelu hrvatskih reprezentativaca vidio si što znači kad njih netko gađa kamenom, a oni njemu uzvraćaju kruhom, kada (po)pljuvani šute, ne uzvraćaju, a jedini oklop koji ih štiti, ali i najviše rana prima od udaraca njihovih zemljaka, njihovo je srce.

Takav, nutarnje (iz)mučen, na travnjaku podrškom napušten i neprisutnošću navijača međunarodno kažnjen, svaki udarac koji ih je pogodio tijekom višegodišnjeg, sustavnog diskreditiranja Hrvatske nogometne reprezentacije, od nikoga doli od pojedinih žitelja i 'zastupnika' njihove vlastite zemlje, oni na Svjetskom nogometnom prvenstvu pretvaraju u trk, asistencije i golove. I proslavljaju hrvatsko ime koje nose i njihovi (pre)suditelji. Pokazali su koliko je moguće podnijeti i izdržati, ne zamjeriti onima koji ruše njihov ugled i profesionalnu egzistenciju.

Svaku kapljicu znoja, otkucaj i pobjede posvećuju svom narodu, nošeni zastavom, grbom i himnom Lijepe naše. Čude se neki otkud kod naših reprezentativaca tolika potreba spominjanja svoga naroda, zemlje i domovine, zašto pobjede proslavljaju uz rodoljubne pjesme. Zato što su zahvalni za svoje porijeklo, identitet, svjesni da su to što jesu i zbog domovinskih korijena u njih zasađenih. Ratiu su skrivene, nepoznate, mnoge životno nosive i produktivne emocije.

Nakon dugotrajne atmosfere javnog linča i ponižavanja kakvo ih godinama u vlastitoj domovini od dijela sustava prati, ostvareni rezultati u Rusiji još više ih čine velikim ljudima, karakterima i herojima.
Svoje suze čuvali su za proslavu svjetskih nogometnih pobjeda, njima su darovali i svoje alergičare i neprijatelje. I bogati plaču, a najbogatiji su oni koji znaju da Nije u šoldima sve.

Dragi hrvatski reprezentativci, Hvala što ste, unatoč svemu, ustrajali u hrabrosti, trenirali, igrali i sačuvali nepokolebljivi duh. Hvala što hrvatsku reprezentaciju u za vas teškim trenucima, niste napustili, ostavili.
Hvala što nogometne svjetske pobjede djetinje, duboko slavite kao slatke, nimalo trpke i gorke, a bilo je toliko razloga da ih popratite s takvim osjećajem. Da. Vi ste zaista sve zaboravili. U našu korist.

Kao što na travnjaku preokrećete rezultate, činite to uspješno i u životnim, vrijednosnim pogledima kod mnogih ljudi u domovini. Jedina vaša valuta je ljubav.
Vas su mnogi izdali, ali vi niste izdali svoj narod i zemlju. Uspjeh vaših progonitelja i anonimusa Hrvatska ni u čemu neće zapamtiti. Njihove zasluge ne postoje. A vaša imena i zasluge bit će u trajnom arhivu naše povijesti, vrijedan impuls budućnosti.

Hvala što nam svojim zlatnim, vatrenim srcem puno vrijednoga poručujete.

Hvala što dostojanstveno ime svoje hrvatske domovine i naroda svijetom pronosite.

Ines Grbić | Medjugorje-info.com

loading...
Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Papa Franjo liječnicima i stomatolozima: Poštujte ljudski život i njegovu svetost
21. September 2019.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.
More information Ok Decline