P. Pierluigi Chiodaroli: LJUBAV ĆE POBJEDITI

P. Pierluigi Chiodaroli zaređen je za svećenika 1972. godine. To znači da je već 47 godina svećenik, a od toga je 22 godine na službi u Zajednici Fokolara (Foyer di Charite) na sjeveru Italije. Pokret fokolara ili Djelo Marijino je vjerski pokret koji je 1943. osnovala Chiara Lubich. Živi se zajedništvo, molitva, šutnja i prihvaćanje onih koji žele pronaći dublji odnos s Bogom. Od samih početaka dolazi u Međugorje. Ovdje se i obratio. Razgovor s njim pročitajte u nastavku:

Svakodnevno meditirate i komentirate Božju Riječ. Zašto vam je Božja Riječ tako važna?
Zato što se bez Božje Riječi ne može živjeti. „Tvoja Riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi!“ – kaže psalam! Bez te Riječi, tog svjetla, posrćemo! Svakodnevno razmatranje Božje Riječi temelj je svakog duhovnog hoda. Ako toga nema, nedostaje nam orijentacija, smjer. A Riječ nam pomaže vidjeti kako o svemu razmišlja Bog , koji je njegov stav prema nama, što jeono što nam daje puninu života, što trebamo kako bismo bili sretni. Božja Riječ nam otkriva da to nije odsutnost problema, nego sposobnost da se borimo za dobro i onda kad se čini da je zlo nadmoćnije. Jer zapravo Bog je taj koji izaziva tamu! Noć/tama/smrt/grijeh su za Boga izazov – to nam kaže Biblija na samom početku. Vladala je tama, pa je Bog stvorio svjetlost! Dakle, što smo više u tami, to nam je Bog bliži i izvodi nas na svjetlo. U knjizi Postanka, sedam puta se kaže: I bi večer pa jutro, dan prvi, drugi… Da sam ja pisao Bibliju, sigurno bih stavio i bilo je jutro, pa večer… Jer svi smo mi sposobni iz jutra doći do večeri, ali iz večeri u dan – je veće malo teže! Upravo jetu Božja ljepota – što on kreće od noći da nas izvede u dan! To je izazov!!!

Slušam vaše komentare već duže vrijeme i uvijek me iznenadi originalnost vašeg tumačenja! Odakle dolazi to svjetlo?
U osnovi, Božja Riječ jeuvijek ista, mi smo ti koji se mijenjamo. Ja često puta kažem mojim slušateljima na duhovnim vježbama: Kad izlijem vodu na zemlju, voda će se razliti i zaustaviti će se u pukotinama betona, staze. Božja riječ je poput te vode koju izlijevamo na dušu; samo što mi u duši imamo pukotine koje se pomiču, izmjenjuju. Tako da nam Božja riječ danas govori jedno, a sutra ista ta Riječ, ulazi u skroz „drugu rupu“ i govori drugo.

Osobno čitam i meditiram Božju Riječ već više od 50 godina (počeo sam s 15 godina) i mogu reći kako uvijek u sebi nalazim neke nove rupe. Kad je čitam nikad ne kažem, ma to sam već čuo, već mi je rečeno, nego uvijek otkrijem kako to još nisam tako vidio! Dakle, u temelju je začudnost, divljenje – jer Božja Riječ je živa – kako kaže i sv. Pavao u poslanici Hebrejima. Doista donosi plod zbog kojeg jei poslana na zemlju. Bog je rekao i sve je po njoj stvoreno i još uvijek se stvara.

Moja zadnja knjigu čije izdavanje čekam ima naslov: „isusove šutnje i neizgovorene riječi“. Ideja je bila ova - izdvojitipropovjedi koje Isus nije izrekao, a ja bih ih na njegovom mjestu rekao! Na toliko mjesta u Bibliji vidimo kako jeIsus pred nekim situacijama samo zašutio, ili rekao jednu riječ, dok bi mi ljudi izrekli cijelu propovijed. Htio sam naglasiti kako jeIsus preko svoje šutnje ili neizgovorenih riječi zapravo podučio više od svih ispraznih predavanja ili brbljanja. Jer mi ljudi smo pomiješali pojmove RIJEČ i BRBLJANJE. Riječ, ona pisan s velikim R – (Riječ) – je ona koja ti daje mir, a brbljanje ti ga oduzima. Sve je tu. Tajna Riječi!

Zaljubljen sam u Riječ jer je u osnovi Riječ (pisana velikim) sam Isus, Božja Riječ – otkriva nam Božje lice. Isus nas je naučio da smo svi dio jedne velike obitelji. Naš problem je što našu vjeru pretvaramo u ideologiju. A ideologija je hladna, sva u moždanim vijugama. A Isus nam govori nešto skroz drugačije: kaže da smo obitelj, da imamo Oca, da smo si svi međusobno braća i sestre. On kaže: Idi mojoj braći... Iza Uskrsnuća sve nas naziva braćom. Kaže: Idem svome Ocu i vašem Ocu. Zatim nam je dao i Majku jer bez Majke se ne može! Dakle Isus je želio obitelj, obitelj jevažna, bez nje se osjećamo kao siročad. Današnja velika kriza očinstva jezapravo kriza odsutnosti Boga!A kriza majčinstva je kriza odnosa s Gospom. To vidim u susretima s vjernicima protestantima koji neštuju Mariju. Zakinuti su za odnos s Majkom.

U Međugorju boravite na duhovnoj obnovi s jednom grupom hodočasnika iz Italije?
Da, ima nas 24. Želio sam s njima napraviti jedne putujuće duhovne vježbe – tako smo započeli već u autobusu dolazeći u Međugorje: imao sam već 2 predavanja, a zatim svaki dan po 2 razmatranja, uz molitvene sadržaje tipične za Međugorje (Podbrdo, Križevac, Majčino selo, Cenacolo, večernji molitveni program). Naslov ove duhovne obnove je „Evo ti Majke!“ I u razmatranjima objašnjavam različite Situacije s Marijom u Novom Zavjetu.

Počeo sam s Marijinim „Evo me“, zatim kako Marija preobražava taj svoj Evo me u življenu ljubav odlazeći Elizabeti u pohode. Zatim od Evo me i življene ljubavi – kako Marija otkriva križ u Isusovom prikazanju u hramu (mač će ti probosti grudi) - dakle podsjetnik da je Ljubav koju nalaziš zapravo skupo plaćena, nije lagana niti sentimentalna, nego je jedna VOLJNA LJUBAV, ODLUKA ZA LJUBAV! Zatim smo razmatrali Isusovo rođenje – odnosno Mariju koja prihvaća svoju štalu –šok koji jeMarija morala prihvatiti: Anđeo joj je navijestio kako će njezin sin naslijediti prijestolje svoga oca Davida, a ona umjesto prijestolja i palače – zatiče štalu! – Gospa prihvaća svoju štalu i mi dakle trebamo prihvatiti svoje štale – životne situacije u kojima se nalazimo i koje nisu savršene. Baš tamo gdje tvoja zajednica nije najbolja, gdje je tvoja obitelj s problemima – baš tamo te Bog posjećuje! Zatim slika Marije i Josipa koji gube Isusa u hramu. I oni su dakle jednom izgubili Isusa, a ja ga gubim 1000 puta na dan. Dakle ovdje nam je uputa kako ni to što smo zajedno, što činimo zajedničko hodočašće u Međugorje ili što molimo…nije nam garancija da je Isus s nama. Dok mi mislimo kako jes nama, on jeostao tamo! Trebamo dakle biti pažljivi da ga ne izgubimo. Koje su opasnosti koje čine da Izgubimo Isusa: učmalost, navika, uzimanje zdravo za gotovo, ne stavljati se nikada u propitkivanje… Zatim nastavljamo saSvadbom u Kani. Ona predstavlja život bez radosti – kao fešta bez vina jer smo izgubili iz vida prvog zaručnika a to je Isus. Zaručnik u biblijskom jeziku znači „tvoja budućnost“ – onaj koji te čini plodnim. Žena koja nema zaručnika ili muža je izgubljena žena jer nema sigurnosti, nikoga da je zaštiti. A djeca su nastavak njezinog života, njezina budućnost. Dakle zaručnik je sigurnost, zaštita, budućnost. A Isus za sebe kaže da je „zaručnik“. Nastavljamo zatim sa Marijom podno križa i Marija sa uskrslim. U osnovi to je i međugorski put – Gospin put: Ona nas hoće dovesti tamo- u zajedništvo s Uskrslim, u Novi Jeruzalem.

Zašto je danas važna Međugorska poruka svijetu?
Važna je zato što je u svijetu tako velikakriza obitelji. Gospa nam ovdje govori kako je jedna Majka uvijek skupa sa svojom djecom. Nije na poslu niti negdje drugdje. Sjećam se fra Slavka koji jegovorio: „Gospa je uznesena u Nebo, ali nije otišla u mirovinu. I dalje je Majka. Nastavlja bitiMajka.“ I dosadna je jer ponavlja uvijek jedne te iste stvari, ali i moja majka jebila takva: i kad sam imao 45 godina i išao na posao, ona bi me pitala: „Jesi li uzeo maramice? ili Jesi li stavio lanene čarape? Jesi li se dobro pokrio?“

I Gospa nam govori isto, jer nema ništa novo reći što već nije Objavljeno. Istina ostaje da bez Božje ljubavi ti si umišljaš kako ideš tko zna kako daleko - a Ona te podsjeća da bez Boga ne možeš daleko! Aktualnost Međugorja je stoga po meni, njezina stvarna prisutnost ovdje.

A što je s ulogom Međugorja u Crkvi?
Uloga Međugorja u Crkvi mislim da je PROBUĐENJE! Vjerujem da treba sa svima učiniti ono što ja radim sa hodočasnicima koji dođu u Međugorje: vraćati ih na zemlju! Naime, dolaze očekujući emocije, senzacije… a ja im kažem da prava ljubav nije emocija – nego volja! Željeti dobro. Voljeti - voljom se odlučiti za dobro! Prava ljubav je aktivna! Ljubav je odluka. Kao što je i Isus na križu – nije osjećao ugodu niti sentimente, nego je u boli i patnji, voljno se odlučio svojim neprijateljima željeti dobro. Ljubav koja ide protiv! Križ je kada odlučiš biti ljubav dok sve oko tebe govori da ne budeš! To jeizazov!

Dok je Isus visio na križu svi su vikali: Siđi dole pa ćemo povjerovati! A zapravo jesuprotno: Isusu je bilo lakše sići, ali baš zato što jeostao i pretrpio pokazuje da je bio Bog. Da sam bio ja, čovjek, odmah bih sišao s križa.
I Marija je tu s Isusom podno križa. I kaže ti da ustraješ! S Isusom je prebrodila noć. U tami velikesubote držala je upaljen plamičak vjere i stigla je do prvog dana u tjednu, koji označava novo rađanje, novo stvaranje

U Međugorju dakle što Gospa čini? U ovom vremenu tame, Ona drži upaljeni plamen ljubavi i govori svima nama: „Dječice, pogledajte kako će Ljubav pobijediti! Ne vjerujte da će to biti nešto drugo!“

Paula Tomić/medjugorje-info.com

Tagged under