Već dugi niz godina od kada nas je obasjala svjetlost s visina u obliku divne mlade žene s djetetom u narjučju, svjetli nam i otvara neprestano vrata Božjega srca taj majčinski lik pokazujući koji put trebamo slijediti da bi pronašli sebe u zagrljaju Onoga koji nam je najbliži od svega.
Trebamo se moliti jedan za drugoga, kao što je to zapisano u Poslanici Jakovljevoj 5:16: „Prema tome, ispovijedajte grijehe jedan drugomu i molite jedan za drugoga da ozdravite!“
Kad umorna, teška srca poklekneš pod svojim teretom života, i kad suze postanu tvoja jedina molitva, položi svaku suzu u Njene ruke, od Njih će ona sazdati bisere i prenijeti je kao najdražu molitvu Nebeskome Ocu.
Majka zna, moli i šuti, ostaje u poniznosti jer samo je poniznost prepoznaje i samo je tišina čuje, samo je bol i trpljenje čini tako lijepom i nebeskom, samo je križ Sina Njenog čini tako uzvišenom.
Kako je divno živjeti svoje dane u Njenoj prisutnosti, rasti i sazrijevati pod izljevima nebeskih blagoslova zalijevan vodom sa izvora milosti i najnježnije ljubavi ikada pružene čovječanstvu.
Jednog je dana jedan slijepi čovjek sjedio na stepenicima jedne zgrade, sa šeširom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome je pisalo: “Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć.”
Kako je teško otvoriti vrata svoga srce zna to naša Majka, zna koliko je ranjeno iznutra i izbodeno grijehom naše nevjere, koliko je zatrovano lažima što ih obećava svijet i koliko u njemu ima tame koja je progutala sve one božanske misli i oskvrnula ljepotu osjećaja zbog kojih smo bili svjesni koliko nas Nebeski Otac treba i želi, ljubi i čuva za onaj zagrljaj koji prožima cijelo naše fizičko i duhovno biće.
Među hodočasnicima koji pohode Međugorje znatno je više onih koji ovdje dolaze zbog obraćenja i pronalaženja istinske duhovnosti, negoli zbog fizičkog ozdravljenja i želje da svojim očima vide čudesa.
Je li naša računica ispravna ako do rezultata dolazimo pogrešnim putem, ako znanje potrebno za rješavanje važnih životnih poteškoća crpimo iz izvora svjetovne mudrosti i pojedinaca sklonih magijskim rješenjima.
Znamo li koliko blagoslova izvire iz ovih riječi, nisu li to najnježnije i najtoplije riječi jedne majke koja nebesku zbilju ulijeva u stvarnost naših misli i osjećaja, riječi koje pročišćuje zapuštenost duše, riječi koje se kao slap izljeva na izranjena tijela i poput melema zacjeljuje ugrize Zloga koji pošto poto želi uvjeriti samotna srca da ih nitko ne voli, ne želi i ne treba.
Da,došla nam je Majka našega Spasitelja da nas uvede u tajnu Božjeg milosrđa, da nas probudi pozaspale sa kreveta svijeta i digne u visine nebeske slobode koja ne podliježe zakonima stvarnosti, vremena ni prostora.
