"Bog neće nikoga poslati u pakao, ali mi smo ti koji sami po sebi određujemo gdje ćemo otići i dana nam je slobodna volja. I osobe koje su u Paklu, one su odlučile same i otišle su tamo svojom voljom."

Početkom 19. stoljeća lik svetog Nikole u američkoj svjetovnoj ikonografiji zamjenjen je bucmastim debelim, sjedobradim čovječuljkom u crvenom odjelu, čije saonice vuku sobovi ili psi.

Trebamo se moliti jedan za drugoga, kao što je to zapisano u Poslanici Jakovljevoj 5:16: „Prema tome, ispovijedajte grijehe jedan drugomu i molite jedan za drugoga da ozdravite!“

Svaki čovjek po sebi je pitanje i traženje odgovora a Bog je odgovor i čekanje tražitelja(fra.Slavko Barbarić).

Vjerujem da je velika većina vas nabavila ili izradila adventski vjenčić te veselo iščekuje da u nedjelju, uz svjetlost prve upaljene svjećice i miris borovine, toplini božićne čarolije iskaže dobrodošlicu u svoj dom.

"Draga djeco, bez Božjega blagoslova ne možete rasti.

Da,došla nam je Majka našega Spasitelja da nas uvede u tajnu Božjeg milosrđa, da nas probudi pozaspale sa kreveta svijeta i digne u visine nebeske slobode koja ne podliježe zakonima stvarnosti, vremena ni prostora.

Tvoja nas je ljubav privezala za Križ Tvoga Sina Majko, kada Si svakog od nas imenom prozvala, s mjesta gdje je milost kao rijeka potekla,preplavila i odvela sve do Uskrsloga.

Jednoga dana kada sam se vraćao iz škole, ugledao sam dječaka iz susjednog razreda kako pognute glave sjedi na klupi u parku.

"Vama nije potrebno govoriti riječima.

„Kad biste znali koliko vas ljubim, plakali biste od radosti“.

Ponekad samo podignem pogled, nasmiješim se i kažem: znam da si to bio Ti Bože.

Što ponijeti sa sobom u Novu godinu ako na leđima nosimo terete bez radosti, nade i utjehe...propuštene prilike, bolne susrete i dane gorčine.

"Ja sam Majka, pa iako osjećam bol za svakim koji odluta, lako opraštam i veselim se svakom djetetu koje mi se obrati"

"Draga djeco, znam za boli, patnje i teškoće ali u mome Sinu ćete se odmoriti... Ja ću u vaša srca staviti svoga Sina i Njegovo milosrđe.

Privesti će Majčica sve one koji tumaraju bespućima svijeta Riječi koja je postala tijelom, u narjučju prinijeti težnju ljubavi i položiti je u kolijevku radosti, prikazati pogledu malog Božića sva naša trpljenja a led oko srca oviti dahom blizine Božje.

Već dugi niz godina od kada nas je obasjala svjetlost s visina u obliku divne mlade žene s djetetom u narjučju, svjetli nam i otvara neprestano vrata Božjega srca taj majčinski lik pokazujući koji put trebamo slijediti da bi pronašli sebe u zagrljaju Onoga koji nam je najbliži od svega.

Znamo li koliko blagoslova izvire iz ovih riječi, nisu li to najnježnije i najtoplije riječi jedne majke koja nebesku zbilju ulijeva u stvarnost naših misli i osjećaja, riječi koje pročišćuje zapuštenost duše, riječi koje se kao slap izljeva na izranjena tijela i poput melema zacjeljuje ugrize Zloga koji pošto poto želi uvjeriti samotna srca da ih nitko ne voli, ne želi i ne treba.