Draga braćo i sestre! Na pisanje ovog članka me potaknuo nametnut način života današnjih mladih koji se svodi na diskoteke i alkohol. Zašto taj život nije dobar za jednog mladog kršćanina koji želi više rasti u Bogu?

Zašto je nametnuto mišljenje da smo obvezni na takav život? Prije svega treba naglasiti da nismo ni na što obavezni. Dana nam je slobodna volja te možemo sami odlučiti gdje ići i kako se ponašati. Međutim, htio bih se osvrnuti i izraziti svoje mišljenje o tome zašto ne bi trebalo zalaziti na takva mjesta. Danas sve više i više mladih pije, izlazi van, a poslije toga padaju u blud. Trebamo se zapitati koliko od toga je Božji naum za mladog kršćanina, što je od toga Bog za nas pripremio? Trebaju li mladi svoj život provesti u grču bez zabave i smijeha, bez zafrkavanja? Odgovor je jedno veliko NE! Isus želi naš smijeh , želi da budemo zabavni i radosni, međutim ne na način na koji nam to ovaj svijet nudi. On nam nudi sebe i život u njemu te je upravo to razlog zašto se treba reći ne alkoholu i izlascima! Tamo nema Isusa, tamo nema Njegove ljubavi i dobrote, a gdje nema Njega nema sreće zato jer njegova ljubav nas pokreće. Ta ljubav udahnjuje nam jedan nov život i daje snagu za dalje. Dosta mladih ima jednu krivu sliku o Katoličkoj crvi kao nešto nametnuto što ih zakida, a ne znaju da nam ona nudi sreću, otkupljen život u jedinstvu s najvećim Kraljem. Nudi nam mir i spasenje.

Kako da mladi kršćanin dođe bliže Bogu? Kako će on spoznati snagu i veličinu euharistije, snagu ljubavi i ljepotu njegovog Boga koji ga je stvorio ako sreću traži na krivi način? Dragi moji, Bog nas poznaje bolje od nas samih. Bog poznaje naše srce i sve naše čežnje koje su duboke skrivene u nama. On nam je sve to spreman dati i pokloniti samo ako mu se otvorimo, ako otvorimo svoje srce. Bog okreće sve na dobro onima koji ga ljube, ali kako bi se to dogodilo moramo ustrajno, hrabro i odlučno reći ne grijehu, ne alkoholu, ne mržnji i nepraštanju, ne psovci i bogohuljenju, ne preljubu i bludu, ne svemu onome što nas dijeli od Boga. Tada ćemo tek vidjet kako će nas Bog početi mijenjati. Bog nas ljubi istinski i očinski zato jer smo mi njegova djeca i svi zajedno tvorimo jednu Svetu Crkvu. Isus nam ju je dao na korištenje da je možemo koristiti kako bi ga proslavili. Međutim, još uvijek mnogi mladi ljudi to ne znaju, ne poznaju tu ljubav, prekrasnu ljubav i spasenje koje nam je podario sam Otac. Upravo kako nam je rekla naša Majka u Međugorju: “Kad bi znali koliko vas ljubim plakali bi bez prestanka“, međutim mi radimo suprotno. Žalostimo cijelo nebo svojim ponašanjem, obečašćujemo svoje tijelo i koristimo ga na način koji nije Bogu mio, koji on nije naumio za nas. Živimo u grijehu neznanja i duhovne lijenosti, a Crkva je uvijek tu, stoji da se obratimo da nam pokaže Isusa. Svijet preko filmske, glazbene, modne industrije nam nameće toliko iskrivljenih stajališta o životu i pogledima. Nemoj se bojati uvesti Isusa i njegove zapovijedi u svoj život! Isus nam daje svoja pravila za život koja su u usporedbi s onim što nam svijet nudi ograničavajuća, ali zapravo je suprotno. Isus nam nudi slobodu u sebi i moramo je prepoznati.

Život s Isusom je uistinu radost, a svijet kao i kroz sva prošla vremena povodi se za udovoljavanjem svojih nagonskih potreba na jedan poganski i iskrivljen način. Dosta se mladih ljudi kaje za svoje postupke koji su napravljeni tijekom izlazaka ili jednostavno se nakon njih osjeća prazno, ne pronalaze ono što im je potrebno iako više ni sami ne znaju što traže. Neki možda uopće ne osjeća krivicu, budući da naš osjećaj krivice nakon učestalog činjenja grijeha nestaje, tako da malo pomalo duhovno otupljujemo. To je život u teškom grijehu i onda se čudimo zašto nam je Bog tako daleko? Bože, gdje si? Zašto si me ostavio? Zašto sam nesretan? Svim tim krivim djelima koje smo napravili podižemo zid između Njega i sebe i na taj način onemogućujemo osjetiti poslije tog petka, subote i svih izlazaka radost molitve i svete mise. Sveta misa treba biti osobita radost zato jer je to jedan živi susret osobe s Isusom te mi doslovno primamo Njegovo tijelo i krv, utjelovljenu riječ po Duhu Svetom. Na taj prelijepi presveti način koji nam je dao sam Bog omogućuje nam da možemo biti ne samo na duhovnoj razini s Bogom nego i fizički. Mi postajemo jedno s Njim, postajemo utjelovljeni zajedno u Isusu i s Isusom. Naša tijela postaju istinski hramovi Duha Svetoga u kojima živi sam Isus; kao što je pisano „vi živite u meni i ja u vama i bit ću s vama u sve dane do svršetka svijeta“. On nam daje sve ono što nam je potrebno za život i suživot s Njim i puno više od toga, zato jer čovjek ne živi samo od materijalnog, od hrane na stolu. Čovjek koji nema Isusa u svom životu, koji odbija Njegovu ljubav je najsiromašniji čovjek na cijelom svijetu. Uzalud svi auti, kuće i novac, ako si izgubio samoga sebe, ako si izgubio svoj život. „Jer tko god izgubi svoj život poradi mene dobit će ga, a tko pokušava živjeti svoj život bez mene izgubit će ga“. I zaista se moramo odreći sami sebe, svoje oholosti i zlih djela, svega onoga što nas spriječava da budemo u Njegovoj ljubavi. Moramo umrijeti sami sebi da bi dobili Isusa u svoj život i tada će nam On otvoriti oči i vidjet ćemo da smo dosad sve gledali krivim očima. Sve je prolazno, svijet uistinu mijenja svoje naličje i obličje, ali samo Njegova riječ uvijek ostaje ista i nepromijenjena. Jedino nam On daje trajni oslonac i sigurnost, jedino nam On može biti utočište i spas. On uistinu jest kralj, vladar cijelog svijeta i svemira, a došao je tu na zemlju radi nas griješnika u liku poniznog sluge kako bi nam pokazao ljubav i milosrđe da možemo jedni drugima služiti baš na način na koji je On služio nama.

Moramo se boriti protiv zla. Sotona neće napadati grešnika koji ne moli, jer ga on već drži u svojim šakama i koristi uvjerivši ga da on ne postoji, da mu molitva ne koristi i da Božja ljubav ne vrijedi. Dovoljan je jedan grijeh da budemo dalje od Boga te svaki puta kad griješimo ranjavamo Isusovo srce. „Dođite na gozbu jaganjčevu jer je on položio svoj život za nas.“ Ovdje nalazimo grijeh, crkvu, Boga kao ljubav. Dan nam je taj prekrasan sakrament ispovijedi u kojem nam sam Bog oprašta sve grijehe ma koliko oni bili teški. Bog je postavio Petra za prvog svetog papu i poglavara Svete Katoličke Crkve i dana mu je vlast da sveže sve ljudske grijehe, odnosno Bog je rekao: „sve ono što je svezano na zemlji, svezano je i na nebu“. Ta vlast je po pomazanju Duha Svetoga prilikom ređenja dana svim svećenicima da u ime Isusovo vežu sve zle grijehe koji nas udaljavaju od istinske i prave ljubavi, daje nam novi početak u sakramentu pokajanja i ispovijedi. Svi smo mi Božja djeca savršeni upravo kakvi jesmo zato jer nas je Bog stvorio na svoju sliku i priliku i želi nam dati jedan novi život pun ljubavi. Želi nam dati život u kojem ne moramo nositi sami svoje svakodnevne križeve i probleme jer ih On nosi zajedno s nama. „Danomice uzimajte svoj križ i slijedite me“. Otvara nam put u nebo i pokazuje svoje presveto srce, neizmjerno milosrđe i rijeku ljubavi za sve one koji odluče živjeti ga.

Josip K.

loading...
Osmrtnice ba