Neki su shvatili post kao promjenu jelovnika. Neću jesti meso, jest ću ribu.

U čemu je bit posta? Pokora nije odricanje radi odricanja, više je od toga, to je odricanje za davanje - duhovno i materijalno. Riječ dvije o postu i nemrsu. Ovo je dobronamjeran pokušaj, odgovor na mnoga postavljena pitanja: "Gdje je postu pravi, izvorni, smisao?"

Svake godine isto. Novinari pitaju osobe "s ekrana i iz javnoga života: "Čega ste se odrekli u korizmi?" Odgovori su raznoliki. O tom se piše kao o događaju vjere, apočesto to ima malo veze s vjerom i vjerskim načelima. "O postu nitko ne govori lijepo kao oni koji su siti", kaže poslovica.

"Dovoljno posti tko loše jede." "Od volje ti kao nekome post." Izreke koje rječito govore o krizi posta.Opći religijski leksikon piše: "Post se u kršćanstvu relativizira, prepušta reguliranju zajednice ili osobnoj slobodi." Postoji: euharistijski post, jedan sat prije pričesti i Crkveni post, vezan uz dane i razdoblja liturgijske godine. Nekad: kvatre, dani uoči velikih blagdana. Danas: Čista srijeda i Veliki petak.

Pitaju što je to kršćanski post? Nije dijeta, način da što prije skineš koji kilogram! Treba uvažiti dvije bitne stvari koje su mnogi kršćani izgubili. Odricanje "od" ima smisla ako je za neko "za". Nije smo sebi svrha.

Neću danas jesti meso, sutra ću, jer je petak, a kupila sam izvrsnu ribu." U Anićevu Rječniku stoji: "Post je uzdržavanje vjernika od jela kao dio običaja." Tu je problem. Post je postao običaj, a običaji ne obvezuju, zar ne? Jakov Jukić piše: "Nastalo je sociološko kršćanstvo u industrijskom društvu, kad stoljetne navike izgube neposrednu vrijednost i smisao, pa je korist od privrženosti tradiciji nestala, rasipa se." Post postaje pokoravanje propisima, a manje osobni čin. Sve ih je manje koji ga obdržavaju. Što smo od posta učinili? Crkvena zapovijed: "Obdržavaj propisani post i nemrs! To bi trebalo biti razdoblje odricanja i pokore koja nas pripravlja na liturgijske blagdane." Kako to kod nas "ide"? Pod postom Crkva traži uzdržavanje od jela da se "na dan posta možemo najesti do sita samo jednom, a ostala dva obroka uzimamo samo nešto od uobičajene količine". Kad to čuju oni koji nisu vjernici ili pripadaju drugoj vjeri, ostaju zbunjeni. Ovo zvuči smiješno i nije potrebno upozoravati koliko ih ima na svijetu, ali i oko nas, bez obroka do sita jedanput na dan. Konačno i propisane godine onih koji poste začudne su. Po propisu nisu dužni postiti zbog navršenih godina a oni tek i poste. Njima je post svjesni izbor a ne "moranje". Oni koji bi "morali" postiti, mlađi, ne poste redovito. Pravilo: Obvezan je nemrs na sve petke, a post i nemrs na Čistu srijedu i Veliki petak. Tu se mnogi ne snalaze. Citiraju Isusa i Njegovo kako "grijeh ne ide u usta nego iz usta" i slično. Imaju pravo ako misle da je u pitanju jesti ili ne jesti meso.

Neki su shvatili post kao promjenu jelovnika. Neću jesti meso, jest ću ribu. U čemu je bit posta? Pokora nije odricanje radi odricanja, više je od toga, to je odricanje za davanje - duhovno i materijalno. To je promjena odnosa prema svima: prema Bogu u molitvi, nevoljnima u potrebi, to je način solidarnosti, karitasa.

Katekizam Katoličke Crkve u broju 1438. napominje da su vremena i dani pokore u tijeku liturgijske godine "jaki trenutci pokorničke prakse Crkve, vremena prikladna za svojevoljno odricanje kao post i milostinja, te bratska raspodjela dobara. Ukratko: post, molitva i djela ljubavi". O postu se govori, a o milostinji i djelima ljubavi rijetko, zar ne? Tako post postaje jedna vrsta dijete, zdravog hranjenja, promjena jelovnika. "Od odricanja koje nikom ne koristi, slaba je korist i za onoga tko se odriče", piše Špiro Marasović.

Mogli bi se nadahnuti na izvorima i kod drugih. U Starom i Novom Zavjetu to je bilo potpuno uzdržavanje od hrane i pića od jutra do večeri, a dijelilo se i onima koji ne bi imali. Matej piše da je Isus postio "četrdeset dana i četrdeset noći", ali ne samo od hrane, od više toga: vlasti, časti, bogatstva. I traje toliko kao mogućnost posta i odricanja.

Kod pravoslavnih post, osobito euharistijski, traje duže, tjedan dana posta do "pričešća". Tu se očituju, koji to obdržavaju, dvije gladi: glad za hranom i glad za Bogom. Kod muslimana post je treća od "pet obveza". Traje mjesec dana, a zašteđeno se daruje drugima. Protestanti su ga, osim nekih, ukinuli, a mi smo na tom putu, ako mu ne vratimo izvorno značenje.

Osmrtnice ba

Medjugorje-info.com uses cookies to improve functionality of website and to adjust advertising system.