U želji da se prilagodi ovome svijetu, kršćanin je u napasti da zanemari svoj odnos s nebeskim Ocem koji tada postaje daleki, nedodirljivi, strašni Bog koji kažnjava i ne poduzima ništa da bi njegovim stvorenjima bilo bolje.

»Ne razumijem ljude koji ne mole. Život bez molitve je poput automobila kojemu nedostaju motor i kotači. Prazna karoserija« - svojedobno mi je rekao prijatelj. Možda bi se danas moglo reći i drugačije: »Ne razumijem ljude koji mole. Ta Bog ne postoji! Ako i postoji, ne sluša!« Dakako da Bog čuje i sluša, ali danas najčešće prakticirano molitveno trgovanje s Bogom po principu »ja tebi - ti meni« ne prolazi. I naravno da se čovjek razočara kad ne uspije sklopiti »dobar posao« s Bogom. Svatko se stoga treba zapitati ima li pravo stavljati Boga u funkciju svojih potreba i zahtijevati od njega da pokaže uspjeh molitve. Suprotno tomu, trebalo bi razvijati svijest da istinska molitva nije samo traženje nego i zahvaljivanje. Takva molitva neće biti usmjerena isključivo vlastitim potrebama ni iskušavanju Boga.

Molitva kao pokretačka snaga koja svakodnevno daje novi zamah životu trebala bi kao nit vodilja pratiti život svakog vjernika. No užurbani ritam života, praćen poznatom sintagmom »vrijeme je novac«, kao da nagriza odnos s nebeskim Ocem zbog čega dolazi do zatvaranja čovjekove nutrine za duhovno. Kada materijalno, kao nekad Izraelu zlatno tele, postane čovjekov Bog, tada i bližnji dolaze u drugi plan pa se čini da Bog zapravo i ne postoji.

Stoga je potrebno vratiti molitvu u svakidašnjicu jer ona razvija odnos s Bogom koji se raduje svaki put kad njegovo dijete traži put do njega. Istinska molitva nije zatvaranje u sebe nego otvaranje Drugome, nije pasivnost nego akcija, nije izolacija nego angažman, nije traženje nego davanje, nije monolog nego dijalog. Bez te komunikacije nema odnosa. Bez odnosa nema upoznavanja. Bez upoznavanja nema ljubavi.

loading...
Osmrtnice ba

Medjugorje-info.com uses cookies to improve functionality of website and to adjust advertising system.