"Ljubav je, poštovani čitatelju, temeljni zakon života. Treba pri tome razlikovati riječi voljeti i ljubiti.

Voljeti možemo dobro jelo, voće, sokove, vino. Voljeti možemo neki posao ili neki auto, kući ili namještaj. Voljeti znači htjeti nešto imati, posjedovati, u nečemu uživati. Voljeti sadrži u sebi djelić egoizma. Ljubiti, međutim, znači osobu cijeniti, znači odreći se svojih užitaka da bi drugi uživao. Ljubiti znači drugome darovati život, pomoći mu da uspije. Ljubav i odricanje idu skupa. Naptoriv, voljeti i odricati se su suprotnosti. Domovinu ljubi onaj koji je spreman za nju umrijeti. Domovinu, pak, voli onaj koji u njoj uživa. Ako te netko voli, tada će za te biti spreman mnogo toga učiniti ali samo dotle, dok mu to pruža ugodnost i zadovoljstvo. Onog časa kad mu više ne predstavljaš izvor zadovoljstva, prestat će te voljeti.

Ljubav je nešto drugo. Dijete može oboljeti, može postati majci nesimpatično, majka ga unatoč tome ljubi i spremna je za njega umrijeti. voljeti i ljubiti treba razlikovati i u odnosima mladića i djevojke, muža i žene, ili opčenito muškarca i žene. Često mladi povrijede jedno drugo govoreći da se vole. Oni jedno u drugome vide izvor zadovoljstva, užitka, zato su spremni i sagriješiti, opteretiti savjest grijehom, udaljiti jedno durgo od Boga, a onda i od ljudi, da bi došli do užitka. Oni se jedno drugom sviđaju i zato se vole.

Ako se mladić i djevojka počnu ljubiti, onda će jedno prema drugom biti toliko nježni da neće moći povrijediti jedno drugo, jer znaju da bi jedno drugo ubili radi užitka. Oni se doživljavaju negdje iznutra, kao osobe, i nikakva ih nesimpatija ne može udaljiti. Njihova ljubav s godinama raste. Zato će pravi mladić i prava djevojka reći da ne može povrijediti drugoga jer ljube jedno drugo. Strast i užitak odbijaju odricanje. Naptoriv, ljubav zahtijeva da se odričemo. Ljubav je razapeta, da bi se život razvio. Ljubiti drugoga znači kresati svoje strasti, sebičnosti, oholosti i taštinu, da bi druga osoba mogla živjeti.

Križ je najviši stupanj i znak ljubavi. Bog nas ne ljubi jer mu se sviđamo, već zato jer želi da budemo vječni i sretni. Ima ljudi koji se bore za domovinu, i traže nagradu za to. No ima i onih koji se bore i ne traže drugu nagradu osim svijesti da su se borili za slobodu, mir, za domovinu. Prvi je vole. Dugi je ljube. Oni su heroji, tragovi za njima ostaju svijetli i na njima se napaja čitava nacija. Tako je i sa životom, brakom. Brak zasnovan samo na sviđanju, na zaljubljenosti ne može dugo opstati. Naprotiv brak zasnovan ne samo na voljenju već i na ljubavi, na nježnosti, na povjerenju, na spremnosti za žrtvu, siguran je i neće se nikada nasukati.

Najljepše je kad je netko spreman žrtvovati se ta te. Najviše boli kad osoba, koja kaže da te voli, sebično traži da te potčini, da služiš njezinim željicama, strastima i egoizmima. Na tim granicama se raspada ili cementira bračna ljubav. Traži li Isus Krist da uzmemo svoj križ, čini to zato da bismo istinski postali sretni i vječni. Ako Crkva zahtijeva da odricanjem uđemo u korizmu, pokoru, žrtvu i post, onda to čini zato da bi ti sutra izišao iz korizme s osjećajem punine, dostojanstva, sigurnosti, vlastitog identiteta i svijesti da možeš činiti djela.

O, kako trebamo ljude koji će imati hrabrosti odricati se. Domovina i svaki od nas ići će za njima. Možda ćeš se ti naći među njima u ovoj korizmi. Neka te blagoslovi Bog.“

Povratak nade, vlč. Tomislav Ivančić

loading...
Osmrtnice ba

Medjugorje-info.com uses cookies to improve functionality of website and to adjust advertising system.