Velečasni Zlatko Sudac: Ne žurite nikamo. Bog je sada. Vragu se žuri.

Ne možeš reći – sad sam postigao to, i sad sam ja zadovoljan.

O ne! Ovaj život je takva borba, takvo preispitivanje. Poslušajte, iz srca vam govorim. Nemojte nikada definirati život. Već ga otkrivajte. Jer kad definiraš, onda si se prestao diviti životu. Onda ti postane dosadan. Teški trenuci jesu blagoslovljeni, ljudi, jer imaju moć mijenjati nas. Za kolike teške trenutke ste sada zahvalni pred Bogom što ste ih proživjeli!? Zašto ste zahvalni? Jer više niste ostali isti. Dobili ste jednu drugu dimenziju svijesti. Iskustvo života. Iskustvo bolesti, gubitka, smrti. Gledati voljenu osobu na odru. Tu staju riječi. Osjeća čovjek nešto što ga nadilazi. To je taj misterij života. To je ta ljepota života.

Samo onaj tko se boji umirati, taj ne zna živjeti. Kako je to sve povezano. Radujte se tom životu. Prošlost, jučerašnji dan, ne možete vratiti. Sutrašnji dan ne možete prizvati. I ovo je prošlost. Prošlost. Ne postoji vrijeme. To je samo konvencija ljudskoga uma. Postoji stanje. Ono što ti jesi. Sada. Uvijek sada. A Bog je uvijek sada. Ne žurite nikamo. Vragu se žuri. Vrag nema vremena. Jer je njegovo vrijeme otkucalo. Vi imate vječnost. Oni trenuci u vašem životu koje ste srcem proživjeli nisu bili trenuci rastresenosti. To su uglavnom trenuci istinskoga iskušavanja. Istinskoga proživljavanja. Istinske katarze. Novih spoznaja. U borbi za život, rođenja, umiranja, padovi, nova snaga za podizanjem, želja za borbom u životu, želja za činjenjem, želja da te se voli, želja da voliš, želja da daš, želja za smislom. Kroz sve to prepliće se i dobro i zlo.