BOLESNIČKO HODOČAŠĆE U MEĐUGORJE: LJUBAV SE NE DOGAĐA, ONA SE ŽIVI

Udruga volontera crkve sv. Filipa Nerija iz Splita koju vodi gospođa Magda Kaliterna zajedno sa osobama s teškoćama i invaliditetom i njihovim roditeljima, za vikend 10. i 11. listopada 2020. konačno je uspjela realizirati svoje dugo željeno i planirano Bolesničko hodočašće u Međugorje. Iz Splita i okolice ih je stiglo sedamdesetak, iz Zadra pedesetak i sa Brača tridesetak.

Obično ih je veselio dolazak na Međunarodno Hodočašće za osobe s invaliditetom, ali kako je ove godine zbog korona krize otkazano, a otkazano im je i jesensko Bolesničko hodočašće u Lourdes, ostalo im se nadati da će barem uspjeti nekako u vlastitoj organizaciji doći u Međugorje.

Posebna je to radost za osobe s teškoćama i njihove roditelje jer su oni najpogođeniji u ovo vrijeme pandemije – u smislu da su ostali najizoliraniji, zatvoreni u svoje domove zbog raznih epidemioloških mjera i predostrožnosti te nemogućnosti funkcioniranja njihovih normalnih prijevoza ili aktivnosti kojih je i inače malo ili teško organizirati. A sada je korona skoro sve zaustavila.

Radost što su došli, što su se družili i što su bili kod svoje Nebeske Majke je doista neopisiva. Ne zna se tko je više sretan – njih šestoro nepokretnih koje su volonteri iznijeli na Podbrdo ili njih dvoje, među njima slijepa Kaja koja je na kraju uz veliki betonski križ na Križevcu samo zaustila: „Sad više ništa nije nemoguće!“ ili sami volonteri koji su prisustvovali pravim malim čudima ljudske volje i nesebičnosti, služenja i darivanja. Volonterima u nošenju pomogli su i članovi Marijinih ruku iz Međugorja te momci iz zajednice Cenacolo. 

Volonterka Angela Jozić ovako je svoje dojmove opisala na svom facebook profilu:

„Koliko puta ste razočarani i ljuti… Ne ide vam posao...nemate novca...loše ste volje...tužni ste… A oni ...ili bolje reći ONI svaki put nam pokažu kako se zapravo triba živjeti. Kako se triba radovati… Čast mi je biti dio ove ponizne ekipe Volontera u sivom… Na čelu s Ocem… koji su nekom bili oči…noge…ruke… Ovih dana…pružili im rame… bili njihov oslonac… Puno je LJUBAVI tu one čiste… Zapravo ne može se to opisati riječima… Ni slikama… Samo uživo doživiti tu milost… čast jer nam vjeruju… Svaki put kad se vratim osjetim koliko sam mala... jadna i slaba... al puna radosti i snage… To ne umara… to puni i hrani. Hvala svima za predivan viked… Pogotovo njima. Ljubav se ne događa ona se živi!“

A budući da slike govore više od riječi, kako je ovo Hodočašće izgledalo, pogledajte u fotogaleriji: