Inicijativa za ovu duhovnu obnovu došla je iz nadahnuća Simone Amabene koja je željela na konkretan način pomoći ženi od koje se danas traži da ispuni toliko različitih socijalnih uloga: u obitelji, na poslu, u društvu…, a pri tome je sve više zavedena obmanjivačkim modelima i lažnim postignućima koje ispražnjavaju njezinu suštinu i čine je nesretnom. Cilj hodočašća je bio dakle pomoći ženi ponovno otkriti sebe, tako da ona onda može pomoći muškarcu da i on pronađe svoje pravo mjesto u društvu.
I ove duhovne vježbe su bile prilika za žene da se zaustave od frenetične užurbanosti koju donosi svakodnevna borba s mnoštvom obveza, da se posvete same sebi kako bi Bog mogao raditi u njihovim srcima, izliječiti njihove rane, pomoći im da oproste i da si oproste i urede svoj život. Za neke je to bila prilika da započnu svoje putovanje u vjeri, za druge je bila prilika da ga obnove s većom svjesnošću, a za sve njih je to bilo vrijeme u kojem su mogle pogledati unutra, u sebe, i ponovno otkriti svoje pravo zvanje žene koje je svijet nažalost iskrivio.
Dosta je pomisliti samo na pobačaj, koji je svijet proglasio „pravom žene“, a ono nije ništa drugo nego obmana koja potiče ženu da ide protiv sebe, protiv njezine jedinstvene prirode i sposobnosti koju joj je Bog dao da prigrli i podrži život. Majčinstvo je ta sposobnost koju je žena pozvana vježbati ne samo prema djeci koju nosi u svojoj utrobi već prema svima, rađajući dobro u životima drugih.
Na duhovnim vježbama predavači su bili: Mons. Henryk Hoser (koji je imao lijepu katehezu o poslanju žene), fra Marinko Šakota i fra Max Dalvai. Molitveni program se sastojao od molitve na Brdu ukazanja i Križevcu te sudjelovanja u večernjem molitvenom programu u župi Sv. Jakova. Trenutke molitve pratio je glazbenik Roland Patzleiner.
Bio je to doista povratak u Gospinu školu ljubavi kako bi sve sudionice naučile voljeti same sebe, a zatim započele stvarno voljeti i svoje bližnje započevši prvo s članovima njihovih obitelji.
