Svetkovina Uzašašća u Međugorju: Cilj našeg života je Nebo

U četvrtak 13. svibnja crkva u Hercegovini, za razliku od nekih drugih zemalja koji su ovu svetkovinu s radnog tjedna prebacili na nedjelju, slavi Uzašašće Gospodinovo ili Spasovo, „drugi Uskrs“, blagdan koji se slavi 40 dana poslije Uskrsa.

Prema Svetom pismu, Isus je 40 dana poslije uskrsnuća ostao na zemlji i ukazivao se apostolima. Na četrdeseti dan javio se svojim učenicima u Jeruzalemu. Rekao im je da ostanu u gradu i čekaju dolazak Duha Svetoga. Zatim ih je poveo na Maslinsku goru, podigao ruke i blagoslovio ih. Počeo je pred njihovim očima uzlaziti na nebo, a oblak ga je zaklonio i više ga nisu vidjeli. Dok su apostoli gledali na nebo, ukazala su im se dva anđela u bijelim haljinama i rekli: „Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus, koji je uznesen na nebo između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.”

U Međugorju su svete mise bile u 8,00; 11,00 i 18,00 sati. Večernju svetu misu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova predslavio je fra Augustin Čordaš, kapelan na Širokom Brijegu, uz koncelebraciju nekolicine svećenika.

U svojoj bogatoj propovijedi fra Augustin je objašnjavao misne svetopisamske tekstove povezujući današnju svetkovinu Uzašašća sa skorašnjom svetkovinom Duhova. Naime, čovjek je po grijehu izgubio „duh“ - povezanost s Bogom i njegovo poznavanje. Svojom smrću i uskrsnućem Isus nam taj Duh vraća, a svojim uzašašćem kao da „otvara“ vrata Neba da se taj Duh spusti i ispuni čovjeka. Bez Duha naime, čovjek nema života Božjeg u sebi, bez Duha nema Crkve koja je zajednica živih vjernika koji imaju iskustvo živoga Boga. Također današnja svetkovina nam pokazuje i koji je cilj našeg života na zemlji – a to je odlazak na Nebo. Današnji svijet ispunjen duhom svijeta želi sagraditi savršeni „nebeski život“ ovdje na zemlji, život bez Boga. A to ne vodi ničem drugom nego nekom novom totalitarizmu i društvu straha, neslobode… nekom novom normalnom u kojem se izgubio Duh, izgubio PUT. Isus nam danas želi poručiti da bez njega nije moguće shvatiti povijest, shvatiti vlastiti život, a najviše, nije moguće pronaći pravu svrhu našeg života – a to je povratak u Očevo naručje.

Nakon svete mise uslijedio je blagoslov nabožnih predmeta, a iza njega je bilo klanjanje Presvetom Oltarskom sakramentu koje je vodio fra Zvonimir Pavičić.