Kad tu i tamo melankolično razmišljam o mjestima u kojima se osjećam najsretnije i nekako drugačije i bolje, osim rodnog sela moje bosanske rahat-lokum-matere, naše podrumske samostanske kapelice i još jednog posebnog mjesta kojega neću odati niti sv. Inkviziciji na mukama, na srce mi prvo pada, svima nam poznato, Međugorje.
Read more ...

Mjesec Studeni intenzivnije mi u misli i osjećaje nametne lik pokojnog fra Slavka Barbarića. Ovi dani kao da su posebno obilježeni njegovom prisutnošću, a on sam kao da nam želi ponovno progovoriti. Njegova ljubav prema čovjeku učinila je da se požrtvovno darivao hodočasnicima u Međugorju i da je podigao Majčino selo. Svojim zagovorom s neba i danas želi pomoći da se ne ugasi ova Gospina škola u kojoj je nesebično „predavao“ predmete života i ljubavi. Ono što me zapanjuje u odnosu prema fra Slavku je to koliko je taj čovjek ostavio „traga“ u životima ljudi koje susreo u svom životu. Najviše mi to bude vidljivo u svjedočanstvima učesnika Mladifesta, kad se pokaže koliko je jedna fra Slavkova riječ, savjet ili poticaj nekome preokrenula život i potaknula ga da sam stvara velika djela za Kraljevstvo Božje.
Read more ...

Početkom listopada u Međugorju je boravila grupa od pedeset hodočasnika iz Vojvodine. Njihov duhovnik bio je vlč. IŠTVAN PALATINUŠ, župnik iz Subotice. Iza sebe ima već 32 godine svećeničke službe i oko tridesetak hodočašćenja u Međugorje. „Počeo sam u Međugorje dolaziti osamdesetih godina, još sam bio bogoslov. Zaredili su me 1989. godine, a prvu, veliku grupu mladih doveo sam 1990. I tada je bilo prelijepo.“ – prisjetio se s nostalgijom vlč. Ištvan. O tome što njemu i njegovim hodočasnicima znači Međugorje, pročitajte u nastavku.
Read more ...

Zanima te i ovo?
Evanđelje dana, 27.11.2020.
27. November 2020.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.