O situacijama koje ne volimo (Lk 10,38-42)

Svaki evanđeoski događaj odigrava se iznova u našem životu.

Ponekad to ne vidimo otprve, ali kada se zadubimo u tekst evanđelja i u naše živote sami ćemo se uvjeriti. Susret Isusa s Martom i Marijom je priča o nama.

Ne znam što osjećate kada vam trebaju stići gosti. Najčešće je tako da ako trebaju doći manje poznati ljudi to izaziva veliki stres. Nemir osobito zahvaća domaćicu koja sve mora imati na oku i naravno pod kontrolom. Ali, iza tog običnog posjeta skriva se sasvim druga dimenzija. Radi se o duhovnoj dimenziji svakodnevnog života u susretu s drugima.
Pretpostavljamo da je Marta starija sestra. Ona ima sve pod kontrolom. Zadužena je za kuhinju i brigu za goste. Zna da će uskoro doći Isus. Sve je bilo kao po špagi. U to dolazi Isus. Možemo si zamislit Martu svu musavu od brašna i znojna lica dok je njezina sestra slušala Isusa s velikim uzdasima. Zar je samo to razbjesnilo Martu?

Treba primijetiti da Isus nikada ne dolazi sam. I ovaj put s Isusom su dvanaestorica. Ne smijemo zaboraviti da je za Isusom uvijek išlo mnoštvo. Koliko ih je moglo biti kod Marte? Ne samo broj gostiju, nego je i Marijino ponašanje uzrujalo Martu. Starija sestra se obraća Isusu: Gospodine zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Ona zapravo moli za pomoć. To je ista situacija kada u našim kućama subotom majka sprema dnevni boravak i viče: Tko će mi pomoći? Ali nema ni od nikoga odgovora, samo svi dižu noge u vis da slučajno ne smetaju majci dok usisava i bulje u televizor. Gosti uvijek gledaju i promatraju po kući i po stolovima. Martin vapaj i ponašanje sigurno je opravdano.

Međutim, iza toga običnog susreta Isusa s Martom i Marijom skriva se istina i o nama. Ne samo da ne volimo primati goste nego se i bojimo pustiti ljude u naše živote. Bojimo se mogućih rana koje bi nam oni mogli nanijeti. Svaki susret s drugom osobom može završiti razočaranjem. Zbog toga u susretima stavljamo maske na sebe. Postajemo netko drugi, glumimo. Rijetko kada se osjeća iskrenost. Ljudi kažu da nije bilo prije tako. No, tko to zna?

Činjenica je da ne dopuštamo drugima zaviriti u naše živote jer se bojimo ozljeda u susretu. Od ranog jutra strah ulazi u nas. Bojimo se različitih susreta. Mnogi će gosti ući tijekom dana u naše živote. Postoje ljudi koje jednostavno ne želimo sresti. To je česta situacija na poslu, u školi, na fakultetu. Moguće da se nešto slično događa među prijateljima i rodbinom. Strah od ljudi, od susreta s njima paralizira i uništava radost. S druge strane napetost koju izaziva pretvaranje urušava duhovni mir.

U nama postoji stroj za goste. To je cijeli niz umjetnih ponašanja. Samo da dobro izgledamo u očima drugih. Mislimo da stalno moramo zarađivati nečije prijateljstvo. Tako je od malih nogu: Ako budeš dobar, dobit ćeš sladoled.

Što nam je činiti? Sjednimo do Isusovih nogu i poslušajmo poput Marije njegove riječi. Izaberimo najbolji dio koji nikada neće nam se oduzeti. Normalno da se bojimo neorganiziranosti. Ali trebamo biti slobodni od mišljenja drugih. Isus drugačije gleda nego što gleda čovjek. Čovjek gleda s prezirom, zavišću i ljubomorom. Isus gleda s ljubavlju.

Bog koji je došao Abrahamu u goste (Post 18, 1-10), Isus koji je posjetio svoje prijatelje dokaz su da njegovu ljubav nikako ne možemo zaraditi. On nam je jednostavno nudi. Bog je ljubav. On sam ulazi u naše živote ako mu širom otvorimo vrata. Nikada neće vikati, nikada naređivati. On stoji pred vratima tvoga i moga srca i jednostavno kuca. Njegov posjet je sasvim drukčiji jer ne gleda na način na koji čovjek gleda. Njegov posjet sve mijenja i uklanja strah pred susretima s drugim ljudima.

Sjedni danas do Isusovih nogu i osluškuj njegove riječi. Reci mu čega i koga se najviše bojiš i koji susret je za tebe najteži. Marta se obraća Isusu: Isuse, ima problem sa sestrom. Neka i za nas to bude poticaj.