Ljepota toplih lipanjskih večeri prekrasna je između ostalog zato jer omogućuje da se večernje Svete Mise služe na vanjskom oltaru, sada dorađenom ukrasima zemljanih tonovima i aktualnim prikazima „milosrđa“ vezanim uz Jubilarnu godinu božanskog milosrđa. Ipak, najveća svečana kulisa, uvijek orginalna i maestralna ostaje međugorsko nebo!!! Uvijek različito i iznenađujuće – baš na pravi način dočarava širinu, visinu i dubinu Božju uvijek drugačiju i iznenađujuću. Razmišljam dalje o tom nebu: dok su motivi Međugorja nekako uvijek isti: crkva, kip Gospe ili Uskrslog Isusa, Podbrdo, Križevac… opet su svaki puta različiti jer je svaki puta na tim slikama drugačija pozadina neba, sjaj sunce, bljesak zvijezda i mjeseca… Nebo je ono koje sve ovdje u Međugorju čini drugačijim. Kao što čini drugačijim svaku fotografiju, tako čini i da stvarnosti našega srca postanu drugačije. Nebo daje Međugorju konstantu. I neka sve prođe, i neka krizne godine „pojedu“ godine obilja i neka se ljute duhovi i opet otvore ratovi oko zemlje, položaja, hodočasnika, novca… i neka Međugorju sve oduzmu… ne mogu mu oduzeti Nebo! Nebo iznad Međugorja ostaje poput nerukotvorenog hrama u kojem će se ljudi otvorena srca u potrazi za ljubavlju dovijeka klanjati Božjoj prisutnosti u Onoj koja je bila njegovo prvo Svetohranište. I zato je tako jednostavan zadatak koji nam Gospa svih ovih 35 godina pojašnjava: „Bog mi dopusti da s Njim ostvarim ovu oazu mira. Želim vas pozvati da je čuvate, i da oaza bude uvijek čista. Ima onih koji svojom nemarnošću uništavaju mir i molitvu.“ (usp. 26. lipanj 1986.) Gospa nas upozorava da smo dakle mi ti koji se trebamo brinuti o čistoći naših srca koja čine ovo mjesto, ovu oazu – jer samo čisto ogledalo dat će pravi odraz nebeske stvarnosti koja se u njemu ogleda. Nije Gospino srce bogato sobom, nego je ono čisti odraz Božanskog bogatstva koje se u njemu odražava. Naš poziv nije da budemo „slika Međugorja“ – jer je slika uvijek iskrivljeni, osobni odraz stvarnosti oko nas. Naš je poziv da postanemo „ogledala“: ogledala međugorskog Neba!
Recept za Godišnjicu
Ne postoji univerzalni recept za Nebo. Svatko od nas ima neki svoj put. Važno je samo biti u skladu s Onim koji kaže: “ Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas! (Mt 5, 11-12).
Nama koji smo upoznali Gospinu majčinsku ljubav ovdje u Međugorju važno je slijediti i njezine konkretne poruke – upute za sadašnji trenutak. Inspirativno je slijediti i primjere svetaca. Jedan lijepi recept ostavio nam je naš zemljak, isusovački sjemeništarac, sluga Božji Petar Barbarić koji kaže: „Od svih putova što vode u Nebo, meni se čini najkraćim, najlakšim i najpouzdanijim onaj kojim čovjek ide ispunjavajući svoje obične dužnosti.“ Savršen recept za dočekati ovu 35. godišnjicu Gospinih ukazanja. Sretno!
