“Bila jesu, pa prošla, pa opet opet došla neka teška vremena sinko moj!” – reče starac.

Zašto vjernik – katolik treba nedjeljom ići na svetu misu? U nekim crkvama nedjeljnu misu imaju dan prije – subotom uvečer. Kako je to moguće i u kojem slučaju?

Nije samo običaj nego i potreba (zakon) oglašavanja na nedjeljnim misama zaručenih mladića i djevojaka. Nažalost, žendibeni navještaji bivaju prekasno, barem, su godinu dana u zakašnjenju.

Kad nekome postane jasno da Bog koristi njegove vlastite grijehe – da ih koristi za svoje ciljeve – postaje ponizan.

Katkada se iz mitova te usmene predaje da štošta naučiti, a upravo je to slučaj s ovim primjerom.

Muž i žena od pedesetak godina jednog su dana dobili savjet:

Ako živim u besprijekorno lijepoj kući sa svakom stvarčicom na svom mjestu, ali u kojoj nema ljubavi, ja sam kućepaziteljica – ne domaćica.

Jednom je jedna žena zalijevala svoj vrt, kada je ugledala 3 starca pred svojim vrtom. Nije ih poznavala, no svejedno im je rekla:

Sotona je došao posjetiti Isusa u Edenskom vrtu; 

Što bi bilo kad bismo s našom Biblijom postupali kao s našim mobitelom?

Ono što je sv. Katarina Sijenska za Italiju, sv. Terezija Avilska za  Španjolsku, to je sv. Ruža Limska za Peru i cijelu Latinsku Ameriku.

Majko zar ćeš napraviti grob ispod srca svoga i biti živi grob koji hoda i zar ćeš ubiti onoga koji se ne može braniti?

Dva su prijatelja hodala kroz pustinju. U jednom trenutku putovanja posvadili su se i jedan je prijatelj drugoga ošamario. Ošamareni je bio povrijeđen, ali je bez riječi napisao u pijesku:

Jedan dečko od 18 godina otišao je u inozemstvo, kada se vratio, čekala ga je njegova majka sa suzama od radosti na aerodromu.

"Ljudski život mora biti cijenjen i štićen bez ograničenja od časa začeća.

Zašto žene toliko govore? Čemu služe razlike između muškaraca i žena? Kako se možemo cijeniti u razlikama?

Nakon izlaganja o diabologiji i satanologiji u Svetom Pismu i u Učenju Crkve; i vidjevši kako je sotona vodio rat sa stigmatiziranim iz Gargana tijekom cijelog njegova života, uz žestoke udarce, i danju i noću, stalno koristeći, ljude i stvari svake vrste i oblika, neka se pitanja o onome što je rečeno sama postavljaju:

Maleni dječak je žarko htio upoznati Boga.

Pitao jednom učenik učitelja:“Tako si mudar, uvijek dobro raspoložen, nikada se ne ljutiš. Pomozi mi da i ja postanem takav.”

Najveća opasnost za ljude ne dolazi od velikih hereza, kakve su u prošlosti napadale čovječanstvo, nego od bezumnih primjedbi koje se neprestano gomilaju.

Radostan sam što sa sobom ne vučem neriješene sukobe s drugima.

Jednom je jedan mudrac počeo sumnjati u Božju dobrotu. Na to ga je navelo promatranje tolikih nevolja na svijetu.

Kasno u ljeto 1226. godine, kada je Franjo bio blizu smrti, neka su braća pratila Franju na putu u Asiz.

Dječak je želio sresti Boga. Znao je da treba dugo putovati do mjesta gdje on živi, pa je zato spremio svoju prtljagu s omiljenim kolačićima i pakiranjem od šest boca voćnog soka te započeo svoju pustolovinu.

Četiri su svećenika raspravljala o vrijednosti različitih prijevoda Biblije.

Sanjao Irac da je umro kad to nije ni najmanje očekivao.

Žena koja u središtu svojeg života drži Krista nikada nije sama, nikada nije napuštena, i nema potrebu osjećati se kao da joj je život bez svrhe ili cilja.

Jednom zgodom je mladić upitao starca: “Zašto na svijetu ima toliko trpljenja?”

Sveti je Dominik imao rođaka po imenu Don Perez ili Pedro, koji je vodio vrlo razuzdan život.

Prilikom jednog posjeta Bianki, kraljici Francuske koja nakon dvanaest godina braka još nije imala djece i zato je bila vrlo tužna, sv. Dominik joj je savjetovao da svaki dan moli Krunicu kako bi dobila tu milost s neba.