Priča o čovjeku koji je preživio nemoguće. Izvukao se iz beskućništva i sad pomaže drugima

Postoje ljudi koji vas mogu promijeniti iz korijena.

Mile Mrvalj zasigurno je jedan od njih. Čovjek je to neuništiva duha i opojne karizme. U životu je prošao nemoguće, pa čak i nezamislivo, ali se nikad nije predao. Ne samo da se nije predao, nego je svojom životnom misijom učinio pomoći drugima koji se nalaze u istoj nezavidnoj poziciji koju je i sam živio duge tri i pol godine. Mile je, naime, bio beskućnik, piše tportal.

Živio je na ulici, bez krova nad glavom, a čim je riješio svoj status, pokrenuo je udrugu Ulični fajter putem koje nastoji pomoći onima koji nisu bili njegove sreće. Dio tog projekta je i Invisible Zagreb - pokrenut u sklopu suradnje Udruge Brodoto te Humanitarne udruge Fajter. Invisible Zagreb pionirski je pothvat u kojem gospodin Mile svima koje to zanima nekoliko puta tjedno približava stvarnost beskućništva.

Princip je sljedeći - odete na njihovu stranicu, odaberete dan koji vam odgovara (sve ture radnim danom započinju u 17 sati kraj fontane kod katedrale, a vikendom u 15 sati), napišete koliko će ljudi sudjelovati i onda vam preostaje još samo izbor jezika. Mile tako svoju edukativnu šetnju nudi na hrvatskom, engleskom i njemačkom. Domaćih je ljudi, kaže, začudo dosta više nego stranaca iako se o njegovim turama govori diljem Europe.

Njegova priča započinje u Sarajevu. Mile je bio umjetnik i galerist koji je živio život ni po čemu drugačiji od naših. Nije ga pokolebao čak ni rat. U Sarajevu je ostao tijekom čitavog trajanja opsade. Brinuo se za bolesnu majku i nije mu padalo na pamet ostaviti je samu. Ne žali, kaže, ni za čim niti bi što mijenjao. Štoviše, u njegovim su očima te godine bile najbolje u njegovu životu. Objašnjava to time što je tad prvi put doživio pravi duh zajedništva, kad su ljudi doista živjeli jedni za druge. Upravo je to, ako se njega pita, smisao ljudskog postojanja.

Preživio je i to. Život mu se polako vraćao u normalu. Za razliku od mnogih ljudi koji su tih poslijeratnih godina ostali na cesti jer ih je uništila privatizacija, njega je zaobišla ta sudbina. Krpao je nekako kraj s krajem sve do one gadne ekonomske krize koja je pokosila svijet 2008. godine.

VIŠE PROČITAJTE OVDJE

Tagged under