Nadbiskup Devčić potaknuo roditelje da svakodnevno u obitelji čitaju Sveto pismo

Ove godine navršilo se 50 godina od tiskanja Zagrebačke Biblije na kojoj je radilo mnogo stručnjaka, a taj posao sv. Jeronim uradio je sam, kazao je riječki nadbiskup Ivan Devčić u propovijedi na misi 30. rujna u dominikanskoj crkvi Sv. Jeronima u Rijeci na proslavi blagdana ovog velikog sveca i mistika s kraja 4. i početka 5. stoljeća, prevoditelja Biblije na latinski jezik.

Jeronimova ljubav prema Božjoj riječi bila je takva da se nije ograničio samo na to što mu je papa povjerio, tj. na prepravljanje već postojećeg latinskog prijevoda Evanđelja, nego se dao sam, bez suradnika i pomoćnika, na prijevod cijele Biblije na latinski jezik. Taj prijevod, poznat pod imenom „Vulgata“, izvršio je tijekom povijesti golem utjecaj na teologiju i kršćansku kulturu uopće, kazao je propovjednik. Sv. Jeronim preveo je Bibliju u vrijeme kada je sve manje kršćana na Zapadu znalo grčki jezik, a koji je u to vrijeme bio službeni jezik Crkve. „Znamo da je na tom jeziku napisan cijeli Novi zavjet. Stoga ga je trebalo prevesti na jezik koji je većina ondašnjih kršćana razumjela. A to je bio latinski. Taj je posao papa Damaz povjerio Jeronimu, koji se, umjesto za prepravljanje već postojećih prijevoda, odlučio za posve novi prijevod“, rekao je mons. Devčić.

Nadbiskup je okupljene vjernike u nastavku upoznao sa životom sv. Jeronima, njegovim boravkom u Antijohiji, zatim u Aleksandriji i naposljetku u Betlehemu gdje je došao 386. godine. „Ondje će dugo godina živjeti kao pustinjak u jednoj špilji uvjeren da se u njoj rodio Isus. U Betlehemu će se baviti prevođenjem i komentiranjem Svetog pisama (trebalo mu je petnaest godina da prevede sve starozavjetne knjige). Pored toga obnašat će službu duhovnika u dvama ženskim i u jednom muškom samostanu, koje je osnovao zajedno s jednom ženom imenom Paula. Uz sve to nalazio je vremena za sudjelovanje u žestokim polemikama i prepirkama onog vremena, u kojima je dolazio do izražaja njegov borben i polemičan duh. Njegovi biblijski komentari, kao i obilna korespondencija (sačuvano je 117 njegovih pisama) te povijesni spis De viris illustribus veoma su vrijedni zbog mnoštva povijesnih i arheoloških podataka u njima. Konačno, nakon mnogih bori, teškog rada i trpljenja, Jeronim je u Betlehemu umro 30. rujna 420. te je pokopan u jednoj pećini pokraj špilje Isusova rođenja“, podsjetio je nadbiskup.

Ljubav sv. Jeronima prema Svetom pismu bila je zapravo ljubav prema Isusu Kristu, istaknuo je nadbiskup te apostrofirao toga sveca, rekavši da nepoznavanje Pisma jest nepoznavanje Krista! Sav njegov trud oko prevođenja i tumačenja Svetog pisma bio je izraz njegove želje za što boljim i dubljim upoznajem otajstvo Isusa Krista. Dodao je kako je Sveto pismo Božja riječ upućena ljudima, a Jeronimova ljubav i posvećenost objavljenoj Božjoj riječi u Svetom pismu zapravo njegova ljubav prema samom Isusu Kristu, utjelovljenoj Božjoj Riječi, čiji je dolazak u tijelu naviješten i objavljen u Svetom pismu. Zato, tko ne poznaje Sv. pismo, ne može poznavati ni Isusa Krista, o kojemu ono govori i koji u njemu govori, zaključio je nadbiskup. Potaknuo je vjernike na nasljedovanje Jeronimove ljubav prema Sv. pismu i svakodnevno čitanje Biblije. Na osobit način potaknuo je roditelje da svakodnevno zajedno u obitelji pročitaju neki tekst iz Svetog pisma i zaustave se nad njim. Trudite se razumjeti što je sv. Jeronim razumio i ljubiti što je on ljubio.

Na misi su koncelebrirali dominikanci te svećenici Riječke nadbiskupije, dok je prigodnu pozdravnu riječ na početku uputio starješina dominikanskog samostana o. Josip Šimić.