SYLVIA & PETER KELLER iz Centra „Medjugorje – Schweiz“

Zovem se SILVIA KELLER. Zajedno s obitelji živim u Švicarskoj, u mjestu Arlesheim blizu Basela, pokraj Njemačke granice. Dolazim u Međugorje od 1986. godine i već sam bila ovdje više od 170 puta. Mi smo već bili katolici, ali kad smo čuli za Međugorje željeli smo doći kako bi svoj život i svoj brak povjerili u Gospine ruke. Ona nas je pozvala i mi smo odgovorili tako što sada radimo za nju.

Danas surađujemo u centru „Medjugorje – Schweiz“ koji je započeo s radom 1985. godine. Tada, na početku, izdavao se samo jedan list na kojem je bila Gospina poruka. Od 2000. godine to je preraslo u mjesečni časopis koji izdajemo za vjernike iz Švicarske, njemačkog govornog područja. U Centru nas ima sedmoro, susrećemo se 3 puta godišnje, a u svakodnevnom smo kontaktu preko interneta. Najviše radimo na širenju i štampanju Gospine poruke. A kako se sve više informacija širi internetom, razmišljamo i o novim načinima „dohvaćanja“ ljudi – možda preko slanja poruke na WhatsApp?

Jedino hodočašće koje organiziramo kao Centar je hodočašće mladih za Mladifest. Njime se posebno bavi JEAN-MARIE DUVOISIN, iako je njegov glavni posao dizajniranje mjesečnika kojeg izdajemo. Nitko od nas nije zaposlen u Centru, nego sve to radimo volonterski.

Zadnjih godina barem pet puta godišnje organiziram hodočašća u Međugorje. Preko agencije organiziram put, ali program ovdje uglavnom je moja organizacija.

Mi uvijek dolazimo ovdje na jedan tjedan. I kad ljudi pitaju zašto moramo ostati tako dugo, ja im kažem: „Idemo na duhovnu obnovu i za nju treba vremena i tišine. Ako želite da bude kraće, onda idite u nekoj vlastitoj organizaciji.“ I obično na kraju hodočašća mi kažu kako bi rado ostali još duže. Ponekad muževi dođu i kažu kako su došli samo zato da udovolje svojoj ženi, a poslije upravo oni budu najviše „uvučeni“ u sve i inzistiraju da se ponovno dođe. To je uistinu misterij i to je naša Gospa koja radi na svoj način. Ponekad imam ljude koji cijelo to vrijeme hodočašća plaču, osjećaju kako se nešto iz njihova srca oslobađa, odlazi… I to je za njih jedno vrlo duboko iskustvo. Zatim imam ljude koji dolaze u „serijama“ – odnosno redovito idu na hodočašće u isto vrijeme jer će tamo susresti opet iste ljude od prošlog puta i tako se ponovno susreću i druže. Ja uvijek kažem kako naša Gospa vodi NEBESKI Internet i nitko tko ne želi, ne može ostati „neumrežen“!

Kroz sve ove godine vidjela sam tako puno „čuda“odnosno kako se ljudi mijenjaju. Kad oni dođu ovdje budu tužni, s problemima… I ja im uvijek kažem: „Pogledaj kako kad negdje ideš nosiš svoj ruksak, svoju prtljagu. Tako sad svu svoju tugu spremi u svoj duhovni ruksak kojeg nosiš sa sobom. I taj ruksak sad ostavi Gospi da se Ona za njega brine, i sve brige ili ljude koji ti dođu u pamet, pospremi u svoj „ruksak“, a ti se moli za njezine nakane. Tako ćeš biti slobodan za ono što ti Gospa želi dati!“ I na kraju mi ljudi kažu: „To je bila najbolja stvar koju sam mogao učiniti!“

Glasnik Mira

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Boris Beck - Teror sreće mnoge vodi u očaj
21. September 2019.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.
More information Ok Decline