Marthe Robin živjela je pedeset tri godine bez hrane samo se pričešćujući dvaput tjedno

Bog svakom stoljeću dariva svoje svece, svoje dozivatelje i upozoravatelje, svoje mistike.

Kad zla, tamna vremena uznemiruju čovječanstvo i čine ga nesigurnim, tada nas ove, od Boga velikim milostima nagrađene duše dovode do spasenjskog svjetla – Isusa Krista. Dana 6. veljače 1981. u mjestancu na jugu Francuske umrla je Marthe Robin, kći jednostavnih seljaka. Život joj je bio iznimno težak i dugačak.

Sve je hrabro prikazivala Gospodinu za zadobivanje milosti zbog mnogobrojnih strašnih zločina u našem vremenu. Rođena je 13. ožujka 1902. u Châteauneuf de Galaureu, odrastala je kao ljupko, veselo i neopterećeno dijete u svojih roditelja, kojima je vrlo rano trebala pripomagati

na imanju. Napose je voljela biti na polju, u Božjoj prirodi. S prijateljima je čuvala krave i ovce svoga oca. U šesnaestoj godina života odjednom su započele strašne muke, snažna glavobolja i čudnovata oduzetost nogu, a kasnije i ruku. Usto više nije mogla ni gutati. Mnogi su se liječnici brinuli o njoj, ali nitko joj nije mogao pomoći. Jedva je uzimala nešto malo hrane.Unatoč silnim patnjama to jednostavno dijete jasno je znalo da ga Bog poziva. Ispunjena njegovom milošću, Marthe je 25. listopada 1925. cijelo svoje biće svečano predala Božjoj volji. Iako skromne naobrazbe i bez velika vjerskog znanja, ova je djevojka shvatila smisao patnje – riječ je o Božjem daru za spas izgubljenih duša. Osjetila je Božju ljubav i Njegovo milosrđe te je bila spremna žrtvovati se do kraja. Evo njezine molitve: „Bože moj, sve si zatražio od svoje male službenice. Uzmi i primi sve. Ovoga se dana predajem Tebi bez pridržaja i bez povratka. O Ti ljubljeni moje duše! Jedino Tebe želim i za Tvoju ljubav odričem se svega.“ Tako je ova blažena duša svu svoju patnju prikazala Gospodinu.Osim uzetosti mišića, Marthe uopće više nije mogla jesti.

Od 1928. do 1981., odnosno do svoje smrti, samo je primala svetu pričest koju su joj donosili jednom ili dvaput tjedno. Primila bi svetu hostiju, koja bi nestala a da je ne bi ni progutala. U rujnu 1930. ukazao joj se Isus Krist. Čula je njegov glas: „Želiš li postati kao ja?“ „Evo me, službenice Tvoje!“ bijaše njezin odgovor. Dobila je Isusove rane, postala je stigmatizirana. Od tada je svakoga petka u tjednu proživljavala golgotu. Zbog rana trnove krune silno je krvarila iz očiju te je oslijepila. Također se morala odreći sna; zbog posvemašnje nesanice patila je sve do svoje smrti, 6. veljače 1981.