Bilo je to 2006. Spakirala sam se na trotjedno hodočašće u Međugorje, svoje trideseto putovanje u drago Međugorje.

Dok sam obavljala posljednje sitnice, zazvonio je telefon: moja liječnica me zamolila da otkažem putovanje jer u bolnici žele uraditi neke dodatne testove. Naime u posljednjih deset tjedana imala sam suhi kašalj i unatoč uzimanju propisanih antibiotika, bilo je isto, kašalj nije prolazio. Moj liječnik me bio poslao na rendgen u ponedjeljak, budući da sam mu kazala da u četvratk namjeravam ići za Međugorje te da ćemo se opet čuti za tri tjedna. Bila sam iznenađena zahtjevom svoje liječnice i rekla sam joj da putovanje nikako ne želim otkazati. Liječnica mi i nije mogla reći o kakvu je problemu riječ, samo je ponovila da bolnica odmah želi uraditi neke testove. Pitala me želim li sutradan, u srijedu, doći kod nje, što sam i učinila. Nisam se mnogo brinula zbog testiranja, više sam bila zabrinuta za svoje putovanje u Međugorje. Dok sam se vozila k liječnici, zamolila sam Boga dvije stvari: prvo, da otkrijem što nije u redu s mojim zdravljem i, drugo, da idući dan mogu otputovati u Međugorje.

Sjena na plućima

Liječnica mi je kazala da je na mojim plućima otkrivena sjena, za koju misli da je tumor i da je nužno obaviti temeljite pretrage. Na moje riječi da sam se spakirala i da sutra putujem u Međugorje, rekla je da tri tjedna mogu biti vrlo opasna, jer će se bolest proširiti. Rekla sam joj da se ne brine, da sam dobro. Na koncu, imala sam dobar život i sve što želim jest provesti tri tjedna u Međugorju, a kad se vratim neka sa mnom čine što hoće. Morala sam birati između bolnice i Međugorja. Predala sam se u Božje ruke i odlučila putovati u mjesto koje mi je donijelo toliko radosti.Prvi tjedan u Međugorju sam provela uživajući u hodočašću i zajedništvu s prijateljima. Nažalost, na brda se nisam mogla penjati, što sam za svojih ranijih hodočašća redovito činila.

Ruža za Gospu

Drugi se tjedan nisam dobro osjećala. Jedanput, idući prema Plavom križu, došla sam do Vicke, koja se nalazila ispred svoje kuće. Pitala sam je može li se pomoliti za mene – ne za ozdravljenje, već za hrabrost da prođem sve što me čeka. Nosila sam ružu koju sam namjeravala staviti na kip naše Gospe i zamolila sam Vicku da je na ukazanju preda Gospi kao znak moje ljubavi. Kad sam otišla, osjećala sam veliki mir. Drugi put su me Nancy i Patrick povezli na molitveni susret kod fra Joze. Za svojih hodočašća na međugorska brda često sam u svanuće susretala fra Slavka, pa sam u molitvi tražila da mi ovaj put pomogne pri penjanju na brda, jer volim provoditi vrijeme na Križevcu i Brdu ukazanja. Nekoliko dana poslije popela sam se na oba brda i bila jako sretna.

O Međugorju razmišljam kao o svojem nebu na zemlji

Posljednje što sam, spremajući se na povratak, pomislila bilo je da je suviše brzo došlo vrijeme za oproštaj s Međugorjem. Bila sam zahvalna na vremenu koje sam ovdje provela. Kad sam stigla kući, izravno sam otišla u bolnicu, gdje sam trebala obaviti snimanje. Očekivala sam najgore, jer me moja liječnica upozorila da se bolest može proširiti. Nakon pretraga, liječnica mi je rekla: Tvoja pluća su čista, na njima nema ništa. Možeš ići doma i slaviti. Nijednom nisam pomislila da ću ozdraviti, jer nikad nisam molila za ozdravljenje. U bolnici su me snimali još jedanput, nakon šest mjeseci, i ponovno utvrdili da sam zdrava. Svoju sam liječnicu pitala što bi se dogodilo da nisam otišla u Međugorje, a ona je odgovorila da to nikada ne ćemo saznati.Upravo sam spakirala svoje stvari jer sutra putujem u Međugorje, samo dvije godine poslije. O Međugorju razmišljam kao o svojem nebu na zemlji.Slava Isusu i Mariji!

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Mostarski paroh Radivoje Krulj: „Onaj tko sprječava izgradnju katoličke crkve u Drvaru ne može se zvati kršćaninom“
17. September 2019.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.
More information Ok Decline