"Dragi moji ljudi molite, vjerujte, tražite, vapite, plačite, kleknite , zahvaljujte. Čuda se događaju.

Radosno vas pozdravljam. Evo želim s vama podijeliti moje svjedočanstvo. Ne znam koliko ću uspjeti prenijeti sve ono što želim podijeliti. Moji problemi su se pojavili davno, nisam bila svjesna da imam problem sve do jednog dana.

Bila sam u vezi s čovjekom kojeg i danas volim ali smo rastavljeni već 11god. U tom razdoblju dok smo živili zajedno dobili smo dvoje prekrasne djece. Beskrajno sam Bogu zahvalna na djeci koju mi je podario. No, u toj vezi nije išlo sve glatko, naime ja sam mu bila druga žena. Vjenčali smo se četiri godine poslije samo civilno. Kroz cijeli period zajedničkog života tražila sam savjete kod svečenika, bili su upoznati s svim mojim problemima.

Iskreno sam govorila da volim svog muža i da mi je želja da se vjenčamo u Crkvi. No, pošto je život bio popraćen problemima koje sam govorila svećeniku nije mi dozvolio da se uopće vjenčamo u Crkvi. Jednog dana poslije iscrpnog čekanja potražila sam svog muža, jer smo se dogovorili s djecom ići na izlet, tražila sam ga ljutita i očajna jer poslije par lažnih javljanja na mobitel nedugo poslije uopće se nije javljao. Sjela sam u auto i našla ga u jednom od njemu omiljenih mjesta u kafiću veseo, raspjevan ,nasmijan.

Ušla sam ljuta ne razmišljajuči što činim lupila sam mu šamar i otišla kući. To večer sam bila u neopisivom strahu, jer inače je on bio taj koji je agresivan. Nisam se mogla smiriti, nisam znala što da radim, bojala sam se što če biti kad dođe doma.

Pogledala sam sliku Milosrdnoga Isusa kleknula na koljena i iz dubine svoga srca zavapila, Gospodine molim te samo jedno, da ne umrem a da se ne ispovjedim. Jer u tom periodu nisam mogla dobiti odriješenje grijeha i Svetu pričest. Eh,suze su same išle, nezaustavljivo. A onda neopisiv osjećaj topline, ma mogu slobodno reći vatre u srcu, radost me silna obuzela, nikada to prije nisam osjetila. Ni poslije, ali sam bila sigurna da Isus je tu. Ustala sam počela pjevati Hvala Ti Isuse i slava... Trajalo je to sasvim kratko ali dovoljno da i danas osjetim tu milinu Božje ljubavi.

Zaspala sam u suzama radosnicama i moj strah je nestao. Muž se uopće nije pojavio doma cijelu tu noć. Ujutro je čak bio dobre volje. Preživila sam Bogu hvala. Nedugo zatim problemi su se nizali, našla sam si posao, počela raditi, moja mama je pazila na djecu. On je imao velikih problema sam sa sobom i alkoholom, treći dan mi je došao na posao poslije mnogih prijetnja i zvanja na telefon, došao je i htio je da me udara pred svima, jako je bio bjesan.

Takav je bio samo kad je pijan, a pijan je bio jako često. Uvjek sam gledala i tražila njegovu dobru starnu, našla bi ju ali na kratko. Rastala sam se taj treći dan. Prijetio mi je svim i svačim, psovao, ma svašta. I dalje sam vjerovala da taj čovjek treba ljubav. Kao i ja. Nije išlo dalje. Bila sam dobrih dvije godine sa djecom sama, uplašena i depresivna. Molila sam se ali kao da je moja molitva bila nečujna meni samoj.

Ali,Bog je čuo. Počela sam piti puno a s pićem idu cigarete i društvo koje kakvo. Tražila sam ljubav na sve načine i u svemu svjetovnom misleći da je to dobro. Bila sam se izgubila. A onda se dogodila strašna prometna nesreća, moja kćer i ja smo stradale, sin je sve to proživio, samo on zna kako. Pila sam i normabele i antidepresive ništa mi nije pomoglo. Prije tri godine došla je moja kuma kod mene na par dana. Ni s njom se nisam baš našla. Onda mi je jednostavno i otvoreno rekla imaš problem i Bog ti može pomoći da ga riješiš.

Savjetovala mi je da molim Sv. Benedikta na nakanu da se ostavim pića i jesam molila sam devet dana, kroz tih devet dana imala sam toliko napada i dok sam molila mislila sam da ću umrijeti kao da ću pasti svaki čas. To su bile napasti da odustanem od molitve. ALI NISAM, Bog je jak i velik. Od prvog dana devetnice nisam ni kapi popila i tako to traje i sad. AMEN.

Poslije samo 15ak dana imala sam želju ostaviti i cigarete. Tri dana prije Sv.Ante nazvala sam svoju kumu koja je sretna zbog mene, pitala sam ju kao malo djete, što ti misliš da li mi Sveti Anto može pomoći da prestanem pušiti, a ona je kroz smjeh odgovorila naravno da može. Samo sam joj rekla super, idem moliti bar trodnevnicu.

I da,točno na Svetog Antu sam prestala pušiti. Oooooo Bože Volim Te!

Prestala sam uzimati tablete, "prijatelji" su se sami razišli, rodbina koja su u meni vidjeli samo problem pokušavali su mi pomoći na pogrešne načine. I oni se čude, poneki iz obitelji me ismijavaju i dan danas, šaleći se ali i provocirajući. No ono što Bog može dati nitko ne može uzeti. Imala sam sudskih proces zbog alimentacije, s bivšim mužem nije bilo lako, ali evo opet moja kuma mi je rekla, moli Svetog Ekspedita za riješavanje sudskih procesa.

Zaista alimentacija i danas ide uredno BOGU HVALA. A onda ove godine odem u Međugorje.

Znate, Marija, Gospe naša mi se uvjek činila dalekom i bilo mi je nekako teško moliti se Gospi, ne znam zašto, išla sam bosa cijeli ružarij molila i zahvaljivala. Došli smo do Gospinog kipa ni sama ne znam kako sam se našla na koljenima u suzama imala sam osjećaj kao da je samo mene čekala u toj silnoj masi ljudi. O suze moje, koje i sad ovaj tren same teku, poklanjam mojoj majki, ne znam kako joj to uspjeva, ali znam da me voli i da mi je podarila ljubav prema krunici i da, molila sam Gospu da mi ozdravi srce jer me mučilo probadanje, nema ga više, moje srce je zdravo, moja majka je molila za mene i sa mnom. Gospe moja doći ću ti opet da zahvalim.

I da skoro zaboravih, upravo sam na poslu, radim kod najboljeg poslodavca kod mog brata koji se zove Josip. A prije moga zaposlenja sam molila 30 dana Svetom Josipu da mi providi za posao koji mogu obavljati sa svojim zdravljem i da budem korisna. Dragi moji ljudi molite, vjerujte, tražite, vapite, plačite, kleknite, zahvaljujte.Čuda se događaju.

Još samo ovo desetica krunice koja je bila na retrovizoru u autu našla se na mom palcu i doktori su mi to rekli. A molila sam svaki dan bar deseticu krunice. Sada molim puno više, puno ljepše, puno lakše, nije mi naporna molitva, dapače, bez molitve ne postoji niti trenutak, jer trudim se u sve što radim unijeti blagoslov Božji koliko je god moguće.

Volim vas sve i nadam se da će moje svjedočanstvo iako ukratko napisano pomoći bar jednoj duši po Božjoj volji.

Blagoslov :)

Marijana Nikolić

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Prvi dani ukazanja 24. lipnja 1981.- Razgovor fra Janka Bubala s Vickom
24. June 2019.

Medjugorje-info.com uses cookies to improve functionality of website and to adjust advertising system.