‘Tražio me da prijeđem na islam, a ja sam napravila znak križa i zazvala snagu Duha Svetog’!

Ma uz Isusa nema straha, to dokazuje i snaga vjere djevojke koja je godinu dana bila u raljama ISISa, ali i njezine majke koja je ostala bez cijele obitelji!

Josephine Martin Tamras je mlada asirskia žena.  Godinu dana, ona je bila u rukama države islamskog (ISISa). Ovo je njezina snažan priča.

‘Bilo je to vrlo teško vrijeme, i to ne samo zato što smo izgubili slobodu’, rekla je Josephine za AsiaNews. “Mi smo bili u opasnosti cijelo vrijeme, bili smo žrtve svojih zlih misli, u zatočeništvu, spremni da budemo ubijeni. Oni su nam pokušali nametnuti njihova čudna uvjerenja. No, ono što je još gore je činjenica da smo bili prisiljeni živjeti u okruženju u kojem nismo pripadali. Molitva je bila jedina stvar koja nam je davala snagu. Josephine je bila jedna od više od 230 kršćana, uključujući žene, djecu i starije osobe, koje je oteo ISIS iz asirskog sela u blizini rijeke Khabur  u sjeveroistočnoj Siriji.

Prije nekoliko mjeseci, točnije 22. veljače, točno godinu dana nakon što  je njena  noćna mora počela, mogla je opet zagrliti svoje najmilije. Josephine  je tako progovorila o zarobljeništvu ISIS-a. ‘Oni nisu koristili fizičko nasilje na meni, ali psihološka patnja koja mi je nanijeta bila je još gora. Na primjer jedan od vođa došao je jedan dan i samo uzeo jednu maloljetnu asirsku djevojčicu za koju je odlučio da će mu biti rob. Taj čovjek je bio 25 godina stariji od nas. Mi ni danas ne znamo što se dogodilo s njom. Nikada je nismo vidjeli. I to je samo primjer onoga što se događalo u zatočeništvu.

Njihov cilj bio je, objašnjava Josephine, nas preobratiti i to tako da su nas htjeli oslabiti i psihički i fizički. Za njih je bio potpuni šok kad sam im rekla da nizašto ne bi ostavila svoju vjeru! Naime jedan đihadist mi je zapovjedio da prijeđem na islam, a ja sam napravila znak križa ispred njega te sam se pozvala na snagu Duha Svetog, koji mi je davao snagu do samoga kraja.

Za njih je to bio ‘čin bogohuljenja’ i za njih to zaslužuje smrtnu kaznu, no mogu vam reći da se nisam bojala jer sam uvijek osjećala da me Bog štiti. Najgore je bilo što nisi mogao znati kada ćeš i hoćeš li ikada biti pušten kući. Čak i u autobusu koji nas je vozio kući nisam znala da idem kući. Međutim, to me iskustvo naučilo puno. Naučilo me kako biti strpljiv, kako držati vjeru u srcu, stalno u samoći. Oni su me razdvojili od mog oca i braće i to odvajanje me naučilo samostalnosti u svemu, kao i vjeri, onom iskrenom traženju mudrosti od Boga kako bih izašla neozljeđena iz ove oluje. Želim samo reći da nakon svega, ja ne mrzim nikoga. Ne želim osvetu i molim se da svi nađu put koji vodi do Gospodina’, rekla je mlada djevojka.

No, iskustvo otmice njezine obitelji proživjela je i njezina majka Caroline voditeljica centra Caritas u Al-Hasakahu, koja je te kobne noći pukim slučajem izbjegla otmicu u kojoj joj je oteta cijela obitelj. Cijelu godinu dana znajući da joj je cijela obitelj u rukama ISIS-a ona je služila u Caritasu s osmjehom na licu, i kako priča, nije bilo lako.

‘Ovo iskustvo natjeralo me da shvatim moć Evanđelja. Primjerice kad je Isus bio sa svojim učenicima na olujnom moru, a oni ga prizivali da ih spasi, Isus ih kori zbog njihove male vjere…Zamislite snagu njegovih riječi, zapamtila sam to i odlučila biti strpljiva, raditi svoj posao s ljubavlju uvjerena da je Bog samnom i mojom obitelji,’ priča majka koja dodaje: ‘Molitva i živo Evanđelje bio je jedini način da prevladam ovu muku’, objasnila je i dodala: ‘Unatoč strahu i boli, uvijek sam osjećala dubok mir u svom srcu, znala da se ne moram bojati jer je Isus samnom..’ ‘

Mnogi me pitaju bi li se osvetila ljudima koji su naudili mojoj obitelji. Istina je da su mi sve uzeli, cijelo djetinjstvo uspomene ali ako sretnem i jednog od njih moj cilj neće biti osveta jer ti ljudi ne poznaju Božji zakon’.

Caroline upozorava da je ono što se događa u Siriji urota koja ima za cilj širiti kaos te istjerati kršćane te iskorijeniti njihovu prisutnost u regiji zbog uloge sirijske Crkve u povijesti ovog naroda. I u pravu je jer sve do ožujka 2011. godine kada je počeo ustanak protiv sirijskog predsjednika Bashar al-Assada kojeg je predvodio SAD , Sirija je kao prijestolnica kršćanstva bila dom za 40.000 asirskih kršćana, plus 1,2 milijuna drugih kršćana.

Od tada, krvavi rat je zahvatio 270.000 smrtnih slučajeva mahom kršćana i više od 11 milijuna raseljenih kršćana. I to sve kad je SAD počeo oslobađati….od nekoga nešto, više nitko ne zna što jer nakon njihove intervencije kršćani samo nestaju…..

Tagged under