Papa Franjo: Dužnost je svakoga od nas kontemplirati i štititi zemlju

Na općoj audijenciji papa Franjo je nastavio niz kateheza o pandemiji, te ponovno istaknuo da tko živi kako bi iskoristio prirodu, na kraju iskorištava ljude, dok je zadaća svih ljudi čuvati sve stvoreno kako bi dali budućnost novim naraštajima

Voditi brigu, zlatno je pravilo našega čovještva, koje sa sobom nosi zdravlje i nadu – tim je riječima, uzetima iz enciklike Laudato si', papa Franjo započeo katehezu na općoj audijenciji održanoj u Dvorištu svetoga Damaza u Vatikanu. Za ozdravljenje, također i od pandemije, potrebno je voditi brigu – napomenuo je Papa te svoje misli upravio onima koji to čine svakodnevno brinući se o slabima, često bez odgovarajućega priznanja društva, iako – kako je rekao – postoji navika da se starije osobe ostavljaju po strani, da ih se napušta.

Voditi brigu o onomu tko je bolestan, ljudsko je, a i kršćansko bogatstvo. Ali, brigu treba posvetiti i zemlji i svakom stvorenju. Svi su oblici života međusobno povezani, a naše zdravlje ovisi o zdravlju ekosustava koje je Bog stvorio i nas zadužio da se brinemo o njima. Međutim, – prema Papinim riječima – njihova je zloporaba teški grijeh koji šteti i loše djeluje, potiče bolest.

Kao lijek za takvu pogrešnu uporabu našega zajedničkog doma papa Franjo ističe kontemplaciju ljepote stvorenoga. Kako to da nema nekog cjepiva za to, za brigu o zajedničkom domu, da ne bi bio ostavljen po strani? – upitao je te ponovno istaknuo da su nam potrebni tišina i slušanje kako bismo otkrili ljepotu koja nas okružuje i vrijednost svakog stvorenja koje odražava zraku Božje mudrosti. Kontemplacija ozdravlja i dušu.

Bez kontemplacije lako je pasti u neuravnoteženi i oholi antropocentrizam; 'ja' u središtu svega, što preuveličava našu ulogu ljudskih bića, postavljajući nas kao apsolutne gospodare svih drugih stvorenja. Iskrivljeno tumačenje biblijskih tekstova o stvaranju pridonijelo je tom pogrješnom pogledu koji vodi do iskorištavanja zemlje sve to ugušenja. Izrabljivati stvoreno, to je grijeh – istaknuo je Papa. Mislimo da smo u središtu, želeći zauzeti Božje mjesto, a tako kvarimo sklad stvorenoga, sklad Božjega nauma.

Naprotiv, pozvani smo biti čuvari zemlje koju možemo, i trebamo, obrađivati kako bismo se razvili; međutim, obrađivanje ne znači izrabljivanje – napomenuo je. Ne možemo očekivati da ćemo i dalje rasti na materijalnoj razini, ako ne vodimo brigu za zajednički dom koji nas prihvaća. Naša siromašna braća i naša majka zemlja jecaju zbog štete i nepravde koje smo izazvali, i zahtijevaju drugačiji put. Traže od nas obraćenje, promjenu puta, traže da vodimo brigu i o zemlji, o svemu stvorenomu.

Treba stoga ponovno istaknuti kontemplativnu dimenziju, znati gledati stvoreno kao dar, a ne kao izvor zarade. Kontemplirati znači ići dalje od koristi – objasnio je Papa te istaknuo da je upravo u tomu srž problema. Kontemplacija znači ići dalje od korisnosti neke stvari. Motriti ljepotu ne znači iskoristiti ju – napomenuo je Papa te se spomenuo riječi utemeljitelja Družbe Isusove. Sveti Ignacije Lojolski, primjerice, na kraju svojih Duhovnih vježbā poziva na kontemplaciju kako bi se došlo do ljubavi; odnosno na pozornost prema tomu kako Bog gleda svoja stvorenja i radovati se s njima; poziva nas da otkrijemo Božju prisutnost u njegovim stvorenjima, da ih volimo i brinemo se o njima.

Papa je, osim toga, objasnio da kontemplacija znači prepoznati se sastavnim dijelom svega stvorenoga. Tko ne zna kontemplirati prirodu i stvoreno, ne zna kontemplirati osobe u njihovom bogatstvu. Tko živi kako bi izrabljivao prirodu, na kraju izrabljuje ljude i odnosi se prema njima kao prema robovima. To je univerzalni zakon – primijetio je – Ako ne znaš kontemplirati prirodu, teško ćeš znati kontemplirati ljude, ljepotu osoba, brata, sestru; sve nas.

Iz tog osjećaja proizlazi svijest o dužnosti čuvanja i zaštite našega zajedničkog doma. Tko zna kontemplirati, lakše će se zauzeti kako bi promijenio ono što uzrokuje uništavanje i štetu za zdravlje. Zauzet će se u poučavanju i promicanju novih navika u proizvodnji i potrošnji, pridonosit će novom modelu gospodarskoga razvoja koji jamči poštovanje prema zajedničkom domu i prema ljudima. Osim toga, težit će tomu da bude čuvar okoliša, nastojeći uskladiti naslijeđene spoznaje tisućljetnih kultura s novim tehničkim saznanjima, kako bi naš stil života bio održiv.

Dva su, dakle, načina koja nam mogu pomoći promijeniti smjer u odnosu s našim zajedničkim domom – kontemplacija i brižnost. Naprotiv, naš odnos sa stvorenim katkada izgleda kao među neprijateljima – istaknuo je Papa te dodao – Iskoristiti stvoreno za vlastitu dobit. Nemojmo zaboraviti da se to skupo plaća; ne zaboravimo onu španjolsku uzrečicu: Bog uvijek prašta; mi katkada; priroda nikada – rekao je te spomenuo dvije velike ledene ploče na Antarktiku koje se tope. Bit će strašno, jer će porasti razina mora, a to će donijeti mnogo teškoća i mnogo zla. A zašto? Zbog zatopljenja, zbog nebrige o okolišu, zbog nebrige o zajedničkom domu – istaknuo je. Potreban je, naime, bratski odnos sa stvorenim; tada ćemo postati čuvari zajedničkoga doma, života i nade.

Ima onih koji to već čine; Papa posebno misli na domorodačke narode, kojima smo svi dužni priznanje, pa i pokajanje, kako bismo ispravili zlo koje smo im nanijeli. Ali, tu su i brojni pokreti, udruge, skupine koje se zauzimaju misleći na buduće naraštaje. Netko bi mogao reći: 'Ali, ja se snalazim ovako' – rekao je Papa te istaknuo – Nije problem kako ćeš se ti snaći danas, nego kakva će biti baština, život budućih naraštaja? Čuvajmo, stoga, taj put. I važno je ne prebacivati na druge zadaću da postanu čuvari zajedničkoga doma, sposobni hvaliti Boga za njegova stvorenja, kontemplirati ih i štititi. To je dužnost svakoga od nas – istaknuo je papa Franjo.

Tagged under