Papa je za vrijeme jučerašnje audijencije govorio o temi, koju smatra posebno važnom, a to je odnos između nade i sjećanja; posebno sjećanja na poziv. Za primjer je uzeo poziv prvih Isusovih učenikâ…

U sjećanju apostolâ ostalo je utisnuto to iskustvo, da su neki zapisali čak i sat kad se to dogodilo: «Bilo je to oko desete ure» (v. Iv 1,39). Ivan je u svojoj dubokoj starosti sačuvao živo sjećanje na tu zgodu, jer je svoje evanđelje napisao u dubokoj starosti – rekao je Papa, opetujući riječi evanđelja.

Susret učenika s Isusom dogodio se uz rijeku Jordan, gdje je Ivan Krstitelj krstio. Mladi su Galilejci bili izabrali Krstitelja za svoga duhovnika. Jednoga je dana došao Isus i krstio se u rijeci. Kada je sljedeći put ponovno onuda prolazio, Ivan Krstitelj kaže dvojici učenika: „Evo Jaganjca Božjega!“ (r. 36) – rekao je Sveti Otac.

To je za učenike – smatra Papa – bila 'iskra'. Ostavljaju dotadašnjeg učitelja i kreću za Isusom. Isus se okrenuo prema njima i postavio im odlučujuće pitanje: «Što tražite?» (r. 38). Isus se u evanđeljima pojavljuje kao poznavatelj ljudskog srca. U onom trenutku je bio susreo dvojicu mladića u traženju i zdravom nemiru – pojasnio je Papa.

Zapravo, kakva je to mladost koja je zadovoljna; koja se ne pita o smislu? – zapitao se Sveti Otac te nastavio: Mladi koji ništa ne traže, nisu mladi, nego su umirovljenici; ostarjeli su prije vremena. A Isus se, kroz cijelo Evanđelje i u svim svojim susretima, pokazuje kao onaj koji «užiže» srca. Otuda ono njegovo pitanje, koje nastoji pobuditi želju za životom i srećom, koju svaka mlada osoba nosi u sebi: „Što tražiš?». I ja bih danas – vas mlade, koji ste ovdje ili ovo pratite preko medija – htio pitati isto: „Ti koji si mlad, mlada, što tražiš; što u svom srcu tražiš?“…

Poziv Ivana i Andrije započinje prijateljstvom s Isusom, tako snažnim da 'nameće' zajedništvo života i osjećaja s njime. Dvojica učenika počinju živjeti i biti uz njega te odmah postaju misionari. Nisu se nakon susreta vratili kući smireni: bili su 'pokrenuti' i to tako da njihova braća – Šimun i Jakov – ubrzo također postaju učenicima. Otišli su k njima i rekli. 'Našli smo Mesiju, velikana; našli smo Proroka'… daju informaciju; postaju misionari tog susreta… To je bio tako dirljiv i sretan susret, da će se učenici zauvijek sjećati toga časa koji je prosvijetlio njihovu mladost i dao joj usmjerenje – rekao je papa Frane.

Kako se otkriva vlastito zvanje u ovome svijetu? Može se otkriti na različite načine, no ova stranica evanđelja nam govori da je prvi pokazatelj toga, radost susreta s Isusom. Brak, posvećeni život, svećeništvo: svaki poziv započinje jednim susretom s Isusom koji nam donosi radost, novu nadu; vodi nas, pa i kroz kušnje i teškoće, prema sve potpunijem susretu s njime i vodi nas prema potpunoj radosti – rekao je Sveti Otac.

Gospodin ne želi osobe koje je ga slijede nevoljko, bez vjetra radosti u srcu. Papa je zatim okupljenima postavio pitanje, na koje je zatražio da svatko odgovori u svom srcu: „Vi ovdje nazočni, struji li vam srcem vjetar radosti?"... Isus hoće osobe koje su okusile da biti s njime donosi neizmjernu sreću, koja se svakoga dana može obnoviti. Učenik kraljevstva Božjega koji nije radostan ne evangelizira ovaj svijet. Ne postaje se Isusovim propovjednikom izoštravajući retoričko oruđe, nego čuvajući u svom pogledu bljesak istinske sreće – napomenuo je Papa.

S tog razloga kršćanin – poput Djevice Marije – čuva plamen svoje zaljubljenosti. Sigurno, u životu postoje kušnje, trenuci u kojima je potrebno ići naprijed bez obzira na hladnoću i protivan vjetar. Ali kršćani poznaju put koji vodi do svetog plamena koji ih je zapalio jednom zauvijek – kazao je Sveti Otac te upozorio:

Lijepo vas molim, razočaranim i nesretnim osobama ne dajmo za pravo; ne slušajmo onoga koji nam cinički kaže da ne gajimo životne nade; ne uzdajmo se u onoga tko već u začetku gasi svaki entuzijazam, govoreći da nijedan pothvat nije vrijedan cjeloživotne žrtve; ne slušajmo one koji su «stara» srca; koji guše mladenačku euforiju, nego starima kojima oči sjaje nadom. Gajimo zdrave 'sanje' – pozvao je papa Frane.

Bog želi da – dok smo na putu i pozorni na životnu zbilju – budemo sposobni sanjati poput Njega i s Njime. Sanjati o jednom drugačijem svijetu. Ako san utrne – sanjati ga ponovno – vraćajući se s nadom na ono prvotno sjećanje. To je, dakle, temeljna dinamika kršćanskoga života: sjetiti se Isusa… Pavao je govorio svom učeniku: „Sjećaj se Isusa Krista“. Sjećati se Isusa, plamena ljubavi po kojem smo život pojmili kao „projekt dobra“ i tim nam je plamenom ponovno oživjeti svoju nadu – rekao je u zaključku svoje današnje pouke papa Franjo.

Sveti Otac je nakon pojedinačnih pozdravnih govora na svjetskim jezicima, uputio apel:

Preksutra, 1. rujna obilježava se Dan molitve i brige za Stvoreno. Ovom prigodom, ja i dragi brat Bartolomej, ekumenski patrijarh Carigrada, zajedno smo pripremili poruku. U njoj sve pozivamo da poštuju i zauzmu stav odgovornosti prema Stvorenome. Također apeliramo i na one koji imaju važne uloge da bi čuli vapaj Zemlje i vapaj siromašnih, koji od ekološke neravnoteže najviše trpe.

loading...
Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Boris Beck - Teror sreće mnoge vodi u očaj
21. September 2019.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.
More information Ok Decline