Bake aktivnije od tinejdžera

The Washington Post je nedavno objavio rezultate istraživanja preventivne medicine tijekom kojih je otkriveno da su mladi ljudi vrlo neaktivni. Uslijedilo je alarmantno upozorenje.

Vijay Varma s američkog Nacionalnog instituta za starenje izvijestio je kako se razina fizičke aktivnosti vrlo smanjila. Opadanje razine aktivnosti započinje već u djetinjstvu, točnije u osnovnoj školi i nastavlja se kroz srednju. Devetnaestogodišnjaci su aktivni kao i šezdesetogodišnjaci. Možete li to zamisliti? Devetnaestogodišnjak bi trebao biti u punoj snazi. Istraživanja koja su uslijedila pokazala su da razvoj tehnologije i previše vremena provedenog ispred ekrana ima štetno djelovanje na fizičku aktivnost. Međutim, iznenađujuća je činjenica da su ukazali na još jednog krivca: školu.

Istraživači su došli do zaključka da su školarci najaktivniji nakon škole, što je i razumljivo. Ipak, zbog nedovoljnog sna, i tada razina njihove aktivnosti može biti smanjena. Ranojutarnji početak nastave i osmosatno sjedenje u školi nije u skladu s dječjim prirodnim bioritmom.

Ima i jedna dobra vijest. Istraživanje je pokazalo da se fizička aktivnost povećava u dvadesetim godinama. Varma ovaj fenomen naziva „vrijeme nadoknađivanja.“ Bez obzira na to, bilo bi daleko bolje kada bi se djeca od malih nogu dovoljno kretala.

Bilo bi sjajno kada bi učitelji, nastavnici ili profesori u suradnji s roditeljima osmislili djetetov školski dan u skladu s njegovim bioritmom. Sve dok se to ne dogodi, na roditeljima je odgovornost poticanja djece na veću aktivnost. To je lakše s mlađom djecom koja vole trčati i galamiti bez nekog razloga. No, tinejdžere neće biti lako nagovoriti na takvo nešto. Obično se grčevito opiru bilo kojoj vrsti fizičkih aktivnosti. To eskalira onda kada ih neki sport uopće ne zanima. U tom slučaju ćete morati biti kreativniji.

Kada smo mi bili tinejdžeri, otac bi nas svaku večer vodio na igralište. Tamo smo se igrali skrivača po noći. Birao je mjesta bez ulične rasvjete, a za to je imao svoje razloge. Bio je mrak, bojali smo se, bili puni adrenalina i uzbuđenosti. Sve to zajedno je bila dobra tjelovježba, a istovremeno i jedna od dragih tinejdžerskih uspomena. Naša grupa mladih je redovito imala broombal večeri kada bismo zauzeli klizalište od ponoći do dva sata ujutro. Bio sam vrlo neuravnotežen, ali sam ipak trčao po ledu, znojio se i radovao jer smo se bezbrižno i bez pritiska igrali. Bilo nam je stalo do druženja i aktivizma.

Ako živite s tinejdžerom, a on ili ona se opire aktivnostima i rekreaciji, potrudite se i budite kreativni. Motivirajte ga da se uključi u sportske aktivnosti, ali bez pritiska. Nemojte biti previše zahtjevni. Radije im pokažite da je fizička aktivnost zabavna, poželjna i potrebna. Sigurno će vam ubrzo i povjerovati.

Izvor:Aleteia/Svjetlo riječi

Tagged under