Vjerujem, jer svaki korak više u životu jedna je stepenica manje prema Nebu.

Vjerujem, jer jučer je prošlo i više nije u mojim rukama,sve prolazi ali Bog sa mnom uvijek ostaje, teret dana koji je iza mene ne nosim više ja, nosi ga On.

Dok mi svijet diše za vratom i pokušava me ugrabiti, milost me čuva i k Nebu pridiže. Brani me od zla da ne posrnem, diše umjesto mene kada nemogu ja, krene prva tamo gdje ne želim, a moram se vratiti, da oprostim i mirne duše nastavim Ocu u zagrljaj. Svi odlaze, a On mi prilazi jer zna koliko sam slaba i da neću izdržati sama nositi svoj križ još  jedan dan. Podjeliti ću ga s tobom Isuse i mi ćemo zajedno na put moga spasenja, nositi ovaj  križ na leđima kao i ovu sreću u srcima što Bog daje vjernima.

Vjerujem...jer On sve čini novo i iznova me stvara, obnavlja moje snage i raspršuje moje strahove, On me nosi kada posrtam i padam, na Njegovim rukama sanjam i nanovo se rađam. Budi me iz sna nevjere i vodi u bistre izvore, uranja moje boli i tuge u beskrajno plave dubine, izranja 'novu mene' iz oceana svoje ljubavi. Moji osjećaji teku prema nebeskim rijekama, prema rukama koje moje životne vihore slama snagom milosti i vječne istine. Pobjeđujem svijet...ljepotom Neba, lomim okove...rukom Njegov svetosti...prihvaćam sve što mi život nosi...vjerujući da me On nosi.

Vjerujem... jer nije lako ići prazan bez ljepote u duši, bez svjetla u srcu, bez mira u duši...nije lako podnijeti bol bez Isusa, život bez milosti,istinu bez ljubavi. Nije lako ljubiti svoj križ i svakog dana s osmjehom mu prilaziti, gledati ga a ne vidjeti da se treba dati razapeti i prokrvariti, umrijeti i udahnuti zrak vječnosti...živjeti milost i prepustiti se slijepo Očevoj ljubavi.

Jer kako inače vjerovati ako se ne otkinem i vinem, ako ne ostavim sve i pustim se padu s litice koji me zove na predivan let. Jer kako inače nastaviti sutra još hrabrije i jače nego danas ako me Nebo ne gura naprijed i milost božja ne čuva.Kako?!

Vjerujem da na mojim leđima osim križeva nosim i krila anđela, da u mojim mislima osim briga i strahova nosim molitvu jaču od ičega, da u mojim najcrnjim noćima nosim svjetlo onog najljepšeg dana...kada  me je ruka Majke s brda milosti dotakla. Vjerujem unatoč svemu jer znam da sa mnom kroz život ide moj Bog, krči puteve gdje sam posijala sumnju, otkriva istine koje sam pokopala lažima, briše suze ondje gdje ih nisam obrisala.

Vjerujem,jer svaki korak više u životu jedna je stepenica manje prema Nebu...