Da bi se na putu djelotvornosti sakramenta krštenja napredovalo, treba se odreći od svega što stoji u životu ispred Boga.

To su idoli ili krivi bogovi.

Idol može biti čovjek, može to biti neki posao, neka stvar, neka negativna i opasna praksa kao i okultne prakse. To može biti i robovanje nekom poroku i grijehu. Može biti negativan utjecaj nekog čovjeka, njegova prokletstva ili pak utjecaj kakvih zlih duhovnih sila o kojima govori Sveto pismo.

Ljudi mogu uvjerljivo djelovati jedni na druge. Nečija misao može zarobiti drugoga čovjeka da ovaj ne može iz toga izići. Osobito je to jako kad su te misli nabijene emotivnošću. Čovjekov duh mogu zarobiti ideologije, zatim privlačne misli i obećanja. Često si čovjek u tome ne može pomoći, pa ni njegov bližnji, a ponekad čak ni psiholog ni psihijatar. Ropstvo nekoj misli može biti sudbonosno. Čovjek u njoj izgubi svoj identitet. Kao što ljudska misao može negativno utjecati na tuđe misli i izopačiti ih, tako može utjecati i pozitivno i osloboditi ljudsku misao od prisile i zlih nagnuća.

No, osim ljudskog duha, objava nam kaže da postoje oko nas i drugi duhovi, kao npr. duhovi pokojnika, razne demonske sile i napokon Božji Duh. Budući da su neke zle duhovne sile premoćnije od čovjekova duha, čovjek ih se svojim duhom ne može ni osloboditi. To može Božjim Duhom, a to znači molitvom, jer se po njoj čovjek povezuje s Božjim Duhom.

U praksi je stoga važno razlikovati područja kompetencije. U čovjeku razlikujemo tri područja kompetencije: tijelo, psihu i duh. Tijelo liječe liječnici, psihu psihijatri, a duh svećenici. Osobito je važno razlikovati područje psihe i duha, odnosno kompetencije psihijatra i svećenika. Područje duha je savjest, komuniciranje s Bogom i spoznaja Boga. Područje psihe je razum, emocije i volja. Praksa pokazuje da u slučajevima gdje je u pitanju duh, psihijatrija ne registrira nikakvo oštećenje. Pa i ako ga registrira, liječenje nije uspješno. U takvim slučajevima naprotiv svećenik registrira oštećenje u odnosu na Boga i molitvom sigurno otklanja smetnju. Takva praksa dakle pokazuje da je suradnja psihijatra i svećenika uvijek poželjna.

U današnje vrijeme u Crkvi i izvan nje vlada skepsa s obzirom na postojanje duhovnih sila oko nas. Sve se unutarnje smetnje svode na psihičke i stoga preporuča psihijatrijsko liječenje. No psihijatrija je tu bespomoćna.

S druge strane Crkva službeno i danas zastupa ono što je kroz cijelu svoju povijest zastupala, a to je, da postoje duhovne negativne sile koje čovjeka napadaju, koje ga priječe u vjeri i njezinom doživljavanju te koje se otklanjaju molitvom. Tako postkoncilski obrednik za krštenje odraslih zahtijeva odreknuće od tih sila i svih praksa koje su u svezi s njima.

Obrednik RPOK(rimski obrednik…/op) propisuje da se nad onima koji će se krstiti izmole molitve otklinjanja: "Gdje god je rasprostranjeno bogoštovlje kojim se štuju duhovne sile ili se zazivaju duše pokojnika ili se ljudi utječu magijskim umijećima za postizanje nekih dobara, može se prema sudu biskupskih konferencija djelomično ili cjelovito uvrstiti prvo otklinjanje..."

I dalje: "Ako biskupska konferencija smatra zgodnim da se već sada pripravnici javno odreknu nekršćanskog bogoštovlja ili štovanja duhova i magijskih obreda...".

Obrednik jasno govori ne samo o potrebi molitve otklinjanja za okultne prakse nego i o potrebi javnog odreknuća. U jednoj od molitava otklinjanja nabrajaju se te prakse: "Gospodine Bože nas... odagnaj od ovih slugu svojih idolopoklonstvo i magiju, čaranje i dozivanje duhova..."

Kod obrasca odreknuća propisuje obrednik: "Ako je potrebno, biskupska konferencija može gornja tri obrasca još više prilagoditi, osobito gdje treba da se izabranici odreknu praznovjerja, čaranja i magijskih obreda" .

Između skepse na jednoj strani i jasnog stava crkvenog obrednika (a to znači službene Crkve i nakon II. vatikanskog sabora) na drugoj strani, pojavljuje se danas sve veći broj ljudi koji se bave okultnim praksama i među njima oni koji traže pomoć Crkve. Među obrazovanim krugovima širi se i čita okultna literatura, simpatizira se bavljenje magijskim praksama, vrlo je prošireno zazivanje duhova, propagira se istočnjačka religiozna praksa, pojavljuju se razni iscjelitelji, piše se i govori o parapsihološkim fenomenima, osnivaju se sumnjive sekte, čak i potpuno negativne poput sotonskih sekti. Mladi se bave astrologijom, razni vračevi zarađuju novac na lažnim obećanjima, ljudi traže na svim stranama saznanja o nepoznatom i nadnaravnom, izdaje se okultna literatura i knjige s područja magije starih naroda poput Egipćana, Tibetanaca, Kaldejaca. Dijagnosticiranje viskom postaje ozbiljno, sve je više šamana i u Europi, medijalnu kirurgiju neki uzimaju ozbiljno, horoskop zavodi mase ljudi, kabalu proučavaju cijele skupine, sve je više vračeva (u bivšoj SR Njemačkoj službeno je registrirano više od deset tisuća vračeva).

Mnogi se raduju toj pošasti okultnog, pogotovo s područja religija, misleći da okultizam pobija materijalizam i racionalizam i uvjerava ljude o prekogrobnom životu. Neupućeni ga smatraju saveznikom kršćanske vjere. Zabuna je velika kad se zapazi da su neki pripadnici magijske i okultne prakse vrlo pobožni, barem izvana, te da zaista iscijele mnoge. Mnogi kažu da ih je bavljenje spiritizmom dovelo u crkvu, na vjeronauk, u ispovjedaonicu.

S druge strane sve je više onih koji zbog dodira s okultnim traže pomoć psihijatra ili svećenika. Ljudi se tuže na padanje u bezvoljnost i besciljnost života, imaju napasti na samoubojstvo, osjećaju stalni nemir, more(košmar) u snovima, čuju prisilne glasove, moraju prisilno raditi neke radnje, počinju mrziti druge i sebe, ne mogu moliti, osjećaju kao daje netko drugi u njima, hvata ih strah, ne mogu raditi, imaju čak i fizičke smetnje, ne mogu se nikako osloboditi poroka, imaju paranormalne fenomene, događaju im se neobične pojave, misle da imaju neku bio-energiju u sebi, razgovaraju s duhovima, dobivaju neobična saznanja s drugih svjetova, a da ne znaju što se to zapravo događa.

S područja okultnog i parapsihološkog svakim se danom povećava već ionako golema literatura. Većina te literature jest inicijacija u te prakse. Druge opisuju odnos te prakse prema kršćanskoj vjeri. Treće su s područja znanosti religija ili pokušaj da se parapsihološki fenomeni znanstveno objasne.

Sigurno je da na tom području ima prepuno prijevara. Zatim volja i emocije imaju pri tome također svoju ulogu. Kod mnogih je riječ o procesima podsvijesti. Ta podsvijest biva stimulirana drogama, jogom, hipnozom i meditacijama. Kad je riječ o liječenima, tad je velik broj ozdravljenih na način koji je poznat u medicini, naime vjerom u lijek ili liječnika iscjelitelja, tzv. placebo. Dokazano je naime da 40% bolesnih ozdravi ne djelovanjem lijeka, nego povjerenjem u liječnika (usp. A. Jores, "Čovjek i njegova bolest", Zagreb 1982). Religijska znanost dokazuje da u svim gradovima i selima postoje vračare, vještice i vračevi koji su skriveni pod velom kršćanske vjere, a zapravo su zadržali sve sposobnosti poganskih svećenika tzv. žreca. Oni su kriptopogani, izvana kršćani a iznutra ostali pogani, tj. pripadnici starih pretkršćanskih religija i njihovih praksa. Sposobnost magijskih tehnika i sila dobivaju prenošenjem od osoba na osobu (usp. M. Eliade, "Okultizam, magija i pomodne kulture", Eseji s područja komparativne religije, GZH, Zagreb 1981; Isti, "Kovači i alkemičari", GZH, Zagreb 1982). Autori koji govore o okultizmu s kršćanskog stajališta upozoravaju na razorno djelovanje magije i okultizma te upućuju na mogućnost oslobađanja od tih posljedica. Oni pokazuju kako u svim tim praksama ostaje neki ostatak koji se ne da protumačiti nikakvim znanstvenim metodama niti je svediv na bilo kakvu poznatu silu. Oni upozoravaju i pokazuju da jedino molitve efikasno djeluju protiv negativnih posljedica tih ljudi i osobito da svi oni koji su imali paranormalne sposobnosti nakon molitava te sposobnosti gube zajedno s opterećenjima koja su imali. Oni nabrajaju koje sve prakse sigurno nose demonske sile i razorne posljedice bilo na fizičkom, psihičkom ili duhovnom području. Upozoravaju da se na jednoj strani može dogoditi pozitivan, a na drugoj negativan rezultat. Tako neki ozdrave kod tzv. iscjelitelja, ali padnu pod njegov utjecaj, moralno propadaju ili im se počnu događati nesreće.

Evo tih praksa na koje upozoravaju pisci s kršćanskog stajališta: idolopoklonstvo, magija, spiritizam, mantika, paragnozija, psihometrija ili psihoskopija, hiromantija, kartomantija, kristalomantija, astroman-tija, rabdomantija, irimantija, joga, transcendentalna meditacija, hipnoza, akupunktura, čaranje, vračanje, gatanje, čarobnjaštvo, uroci, proklinjanje, droga, praznovjerje, horoskop, kabala i druge.

Idolopoklonstvo je klanjanje nekom stvorenju kao Bogu. U religijama su to kipovi koji služe žrecima kao mediji za magijsko djelovanje.

MAGIJA, čarolija, zasniva se na. vjerovanju u postojanje natprirodnih sila na koje čovjek može utjecati kako bi pomoću njih izazvao određene željene promjene koje prirodnim sredstvima ne može ostvariti. Tako magiju, suprotno religiji, primamo označava aktivan odnos prema silama prirode. U primitivnim društvima pribjegava se magiji radi očuvanja zdravlja, uspjeha u privrednim djelatnostima, uspjeha u lovu i ratnim pohodima, sreće na putu, zaštite od neprijatelja itd. Raznovrsni su i oblici magije: pridavanje magijske moći predmetima, mjestima, simboličkim riječima i radnjama, bajanja, žrtvovanja, molitve, obredi itd. 'Tehnika' magije poznata je samo 'upućenim' osobama, magima ili vračima, ali pored priznate, kontrolirane i legalne, 'bijele' magije, uvijek postoji i ilegalna 'crna' magija, pomoću koje pojedinci ili tajne društvene grupe nastoje ostvariti ciljeve koji su u suprotnosti s vladajućim normama. Zbog toga je 'crna' magija bila progonjena. (...)Najveći dio kulta kod svih religija ima magijski karakter, tako da je neopravdano strogo razdvajanje magije i religije" (Opća enciklopedija, svezak 5, str. 240). Crna i bijela magija jednako su opasne.

SPIRITIZAM, "vjerovanje u mogućnost supstancijalizacije duha umrlih u različitim predmetima, živim bićima ili osobama; skup praznovjernih obreda kojima je cilj da uspostave doticaj s duhovima pokojnika" (Opća enciklopedija, svezak 7, str. 591).

MANTIKA, "vještina gatanja, vraćanja, tobožnjeg proricanja budućnosti. Postoji od pradavnih vremena i vrši se na najrazličitije načine: promatranjem leta ptica, utrobe životinje, bacanjem karata, ili zrna sočivica, tumačenjem snova itd." (Opća enciklopedija, svezak 5, str. 310). Paragnozija i mantika su široko područje. U to područje ulaze psihometrija ili psihoskopija (odgonetavanje prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti pomoću nekog predmeta koji je u svezi s vlasnikom), hiromantija (odgonetavanje sudbine iz dlana), kartomantija (odgonetavanje sudbine iz karata), kristalomantija (odgonetavanje sudbine iz odsjeva nekog kristala ili iz ogledala), astromantija (odgonetavanje sudbine iz zvijezda — slično i horoskop), rabdomantija (otkrivanje biosile ili zemljanih i podzemnih strujanja pomoću viska) i irimantija (odgonetavanje dijagnoze organizma pomoću čitanja iz očiju).

JOGA, "indijsko učenje i praksa discipline tijela i duha kojim se postiže oslobođenje iz kruga života i od bola i nadnaravne moći. Tradicija ubraja jogu među šest ortodoksnih filozofskih pravaca (daršana)... Težište je joge u sustavnim vježbama tijela i svijesti, kojim se postiže puna vlast nad tijelom, isključuje se štetan utjecaj vanjskog svijeta na duh, koji, oslobođen, postiže neposrednu spoznaju i uvid u skrovitu narav čovjeka i svijeta i mistično sjedinjenje s transcendentalnim" (Opća enciklopedija, svezak 8, str.).

HIPNOZA, "umjetnim načinom izazvano psihičko stanje pojačane sugestibilnosti, popraćene odsutnošću samokontrole i jakim suženjem pažnje. — Po nekim simptomima nalik na san i somnambulizam. Najčešće ga različitim metodama izaziva druga osoba, ali katkada i pojedinac sam na sebi" (Opća enciklopedija, svezak 3, str. 432).

BACANJE UROKA je djelovanje crne i bijele magije. Uroci navodno štete ljudima, životinjama i biljkama. Postoje zatim talismani — zaštitni predmeti protiv magijskih utjecaja. No, jedno i drugo ima negativne posljedice.

I TRANSCENDENTALNA MEDITACIJA pripada području okultnog. U transcendentalnoj meditaciji postoji obred posvećenja, pri čemu se zaziva duh mrtvog gurua Deva i hinduističkih božanstava. Riječ je, dakle o spiritizmu. Zatim se dobiva "mantra", koja se mora držati u tajnosti (okultno). Indolog Gogler kaže daje mantra vračarska formula ili ime nekoga boga ili nekog duha (usp. van Dam, "Okultizam i kršćanska vjera", str. 76). U transcendentalnoj meditaciji ljudi dobivaju i paranormalne sposobnosti. Čak je i za akupunkturu utvrđeno da preko taoističkih shvaćanja ima mističku pozadinu i svezu s astrologijom.

Je li u okultizmu riječ o varci ili o prirodnim i natprirodnim snagama, zadnju riječ ne može reći znanost, nego Božja Riječ.Za kršćanina je ona odlučujuće pravilo ponašanja i znanja.

Sveto pismo nas uči kako da se postavimo prema okultnim silama. Okultizam je bio jedan od bitnih elemenata poganskih religija. Svećenici su bili ujedno i astrolozi i vračari. Starozavjetni i novozavjetni narod Božji morao je uvijek zauzimati jasan stav prema okultnom. Biblija to područje naziva općim imenom čaranje. U grčkom jeziku (a Novi zavjet je pisan grčki) izraz "mag" označuje proricatelje budućnosti, odgonetače snova, vračare i tajnovite iscjelitelje.

Osim pravih proroka Biblija poznaje i lažne pro¬roke. Njjh se razlikuje po krivom vladanju (Mt 7,15— 20), po krivim naukama o Kristu (1 Iv 4, 1—3) i izravno darom razlikovanja duhova (1 Kor 12, 10). Lažni proroci dobivaju informacije od "lažnog duha" (usp. 2 Kr 18, 21). Uopće vračari i zazivači duhova dobivaju informacije od bogova i duhova. "Ne obraćajte se na zazivače duhova i vračare; ne pitajte ih za savjet. Oni bi vas opoganili" (Lev 19, 31). Još jasnije to kaže Biblija na drugom mjestu: "Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer, tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. Jer, tko god takvo što čini, gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj" (Pnz 18, 10—12). Bog se okreće protiv onih koji se obraćaju zazivačima duhova: "Ako se tko obrati na zazivače duhova i vračare... ja ću se okrenuti protiv takva čovjeka i odstranit ću ga iz njegova naroda" (Lev 20,6). "Čovjek ili žena koji među vama postanu zazivači duhova ili vračari neka se kazne smrću" (Lev 20, 27). Stav starozavjetne objave je rezolutan i strog. Prorok Hošea optužuje sjeverno kraljevstvo da je zavedeno bludnošću, jer pita za savjet drvo i od palice traži odgovore (usp. Hoš 4, 12). Očito je tu riječ o visku i vilinskim rašljama. Dakle, zabranjeni su ne samo čaranje i spiritizam nego i radiestezija i svaka vrsta paranormalnog posredništva.

Novi zavjet poznaje jednak neprijateljski stav prema paranormalnim praksama. Sv. Pavao poziva kršćane da nemaju zajedništva u jalovim djelima tame, nego da ih naprotiv raskrinkavaju (usp. Ef 5, 11). "Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mračnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima" (Ef 6, 12). Pavao tu ubraja među djela tijela: "Bludnost, nečistoća, raspuštenost, idolopo-klonstvo, vračanje... Oni koji čine takva djela neće baštiniti kraljevstva Božjega" (Gal 5, 19—21). Vrača Elima na Cipru naziva Pavao "đavolskim sinom" (Dj 13, 9). U Filipima istjeruje Pavao vračarskog duha iz djevojke (usp. Dj 16, 18). U Efezu obraćeni vračari spaljuju vračarske knjige (usp. Dj 19,19). Knjiga Otkrivenja stavlja vračare i idolopoklonike u "jezero koje gori ognjem i sumporom. To je druga smrt!" (Otk 21, 8). Vračari ostaju "vani" (usp. Otk 22,15). Isus istjeruje zle duhove kao znak da je došlo kraljevstvo Božje na Zemlju (usp. Mk 1, 26 i dr.). On pokazuje da razni duhovi drže ljude u vlasti bolesti (usp. Lk 13, 16).

Crkveni su oci smatrali magiju đavolskim djelom i idolopoklonstvom. Crkveni su sabori i sinode kroz tisuću godina odbacivali magiju kao ostatak poganstva. Sve do srednjeg vijeka magi i vračari su bili isključivani iz crkvene zajednice. A onda su velikaši vračare počeli pozivati na dvorove. Srednji je vijek progonio vještice i vračare, umjesto da ih oslobodi od zlih sila. U povijesnim razdobljima u kojima je magija prevladala u javnosti, javljali su se teški progoni. No, nisu to bili progoni zlih sila, nego čovjeka koji je njima zarobljen. U tome je tragika stavova i odnosa prema magiji i okultizmu.

Suvremena evangelizacija pokazuje da je okultna praksa razorna i štetna za čovjekovu psihu i duh i za kršćansku vjeru. Okultne se prakse na psihijatrijama pokazuju kao teške, neizlječive bolesti. Ujedno su otpor obraćenju k živoj vjeri. Stoga je ovdje životno važna pomoć stručnjaka, te suradnja liječnika i svećenika. Suvremena si je psihologija onemogućila prilaz bolestima koje potječu od okultnih praksa, jer odbacuje element duha u čovjeku. Čovjek je duh, duša i tijelo. Napadnut duh može biti izliječen molitvom, spasiteljskim Kristovim djelom, a ne razgovorom, analizom ili lijekovima. To se liječenje vrši trijezno, razumno i konkretno, kao svako liječenje, onako kako se liječi čovjekov duh u katekumenatu. Nad pripravnikom za krštenje mole se molitve otklinjanja, koje ga oslobađaju od svih idolopoklonstvenih praksa (a okultne su upravo to!). Budući da se mnogi bave tim praksama i nakon krštenja, logično je (i nužno!) da se nad njima ponovno mole te molitve.

Kako prepoznati posljedice okultnih praksa na čovjeku i kako ih razlikovati od psihičkih bolesti? Postoje simptomi koji kao i kod svake bolesti više ili manje jasno upućuju na postojanje "bolesti" prouzrokovane okultnim djelima.

Iz gornjeg je izlaganja jasno da Sveto pismo i Crkva potvrđuju postojanje okultnih fenomena i sposobnosti, ali istodobno ih odlučno zabranjuju i odbacuju. Ne samo okultne prakse nego se i parapsihologija susreće s fenomenima i silama od kojih se je nužno distancirati. Razni autori donose niz primjera duševnih smetnji koje te prakse uzrokuju. Psihijatri nazivaju tu vrstu smetnji "mediummistička psihoza". Među nama je danas sve više takvih bolesnika i neki stručnjaci tvrde da bi oni svi mogli ozdraviti kad bi se nad njima najprije molile molitve otklinjanja. Kako već rekosmo, kod tih praksa susrećemo velike prijevare i trikove. Veliku ulogu imaju volja i emocije. Također su prisutni procesi podsvijesti, i kod ljudi s paranormalnim sposobnostima, i kod njihovih "pacijenata". Ti se procesi mogu stimulativno provocirati raznim sredstvima i metodama za proširenje svijesti, kao drogom, jogom, hipnozom. No, time još nije sve riješeno. Ostaje jedan ostatak koji se ne da rastumačiti ni pojačanom funkcijom svijesti i podsvijesti, niti trikom niti ičim što znanost poznaje. S druge strane autori tvrde, a i iskustvo na terenu to potvrđuje, da se niz psihičkih i duhovnih poremećaja molitvom otklinjanja potpuno uklanja. Takve smetnje i poremećaje ne susreće se samo kod praktičnih okultista nego i kod onih koji im se obraćaju za pomoć i savjet, kod klijenata vračara, sudionika spiritističkih seansi, bolesnika koji se daju magnetizirati ili hipnotizirati, sudionika istočnih meditacija i onih koji su uzimali droge. O tome danas postoji mnogo literature, kako od sudionika tih praksa, tako i od pastoralnih radnika kojima su takvi dolazili tražeći pomoć.

Evo simptoma koji otkrivaju bolesti izazvane okultnim praksama:

1. Smetnje u komuniciranju s Bogom — kod kršćana i onih koji žele to postati. Takvima smeta Isusovo ime, imaju teškoće sa svetom misom, ne mogu moliti i čitati Sveto pismo. Snaga vjere im slabi, radost nestaje, javlja se nezainteresiranost, čak i odvratnost prema Evanđelju Isusa Krista. Često im u najsvetijim trenucima dolaze u maštu i misli besramne slike, psovke i pogrdne riječi na Isusa. Sve im religije postaju jednako vrijedne, ne razumiju osnovne zahtjeve Evanđelja, osjećaju se zarobljenima i slijepima u psihi i duhu.

2. Smetnje na moralnom i psihičkom području: depresije bez nekog temelja, agresivnost osobito prema roditeljima i prijateljima, mržnja i težnja za vladanjem nad drugima. Neizdrživi strahovi, prisilne radnje. Na seksualnom području počinju lutanja kojih su svjesni, ali su bespomoćni da im se odupru ili ih čak smatraju darovanim od Boga. Robovanje raznim porocima, tijelu, ljudima, novcu. Osobito su snažne napasti samoubojstva.

3. Fizičke i psihičke smetnje s ušima, očima i na području vegetativnog živčanog sustava. Ponekad čuju neobične glasove, udarce, kucanja, govor kojeg se ne mogu osloboditi. Vide izopačene slike, životinje, pokojnike, prijetnje. Imaju simptome teških bolesti, ali liječnički nalaz pokazuje da nema nikakve bolesti. Liječnik ne može ustanoviti nikakvu dijagnozu ni odrediti terapiju. Prisutna je težnja za samorazaranjem.

4. Okultni klijenti postignu okultne sposobnosti. U njihovim se kućama događaju paranormalni fenomeni kao npr. kucanje, trešnja kreveta, udarci na prozor, hodanje u sobi, stravičan smijeh, govor koji im naređuje da čine prisilne radnje. Oni se osjećaju zdravima, ali zarobljenima. Svjesni su da im liječnik ne može pomoći i boje se psihijatrijskih klinika, te uporno traže pomoć Crkve i svećenika. Nitko ih, međutim, ne shvaća i smatra ih samo psihički bolesnima, što njihovu patnju čini beznadnom. Pokušavaju se obratiti vračarima, iscjeliteljima i sličnim okultnim stručnjacima, ali im ovi rijetko mogu pomoći, pa ako i pomognu, unište ih na drugom području. Neki smatraju da je 40—50% slučajeva koji se na klinikama i u ambulantama tretiraju kao neuroze uzrokovano okultnim praksama. To znači da tisuće ljudi provode godine na klinikama liječeći se medicinski bez uspjeha. Ako ove bolesti nisu uzrokovane podsviješću ili manipulacijama svijesti, nego su rezultat napada zlih duhovnih sila, onda je pomoć moguća jedino pastoralnom brigom u snazi Duha Svetoga.

Svi koji se bave okultnim praksama nisu time nadareni, nego opterećeni. Kako im pomoći? Dvostruki je problem: nedostaje nam znanje s tog područja i snaga za oslobađanje od tih bolesti. Hošea se tužio da narod propada, jer svećenicima nedostaje znanja (usp. Hoš 4, 6). Danas se u crkvenim redovima jedva što zna o okultnim praksama i gotovo ništa o načinu oslobađanja od njihovih utjecaja i posljedica. Nedostaje nam i snaga za to oslobađanje. Budući da okultno opterećeni imaju iskustvo djelovanja Zloga, pomoći im može jedino onaj koji ima iskustvo Božjeg djelovanja. Tko želi drugoga osloboditi od okultnih opterećenja, ulazi u "neprijateljsku zemlju" i nailazi na neprijateljev otpor. A to može biti opasno. Stoga se molitvom treba pripremiti za to djelo, da bi snaga sakramenata i Isusovih obećanja došla na vidjelo svojom djelotvornošću.

Nužno je stoga za oslobađanje drugih od okultnih opterećenja:

a) duboka povezanost s Kristom, raspetim i uskrslim,

b) poznavanje vlasti koju nam je dao Isus nad svom neprijateljskom silom (usp. Lk 10, 19) te

c) ispunjenost silom odozgor (usp. Lk 24, 49).

Od iskustva zlih sila može se sigurno osloboditi jedino iskustvom Sile odozgor — Duha Svetoga. Oslobađanje od okultnih sila treba se događati u zajedništvu Crkve. Zato je dobro da se kod takve molitve uz svećenika nađu još dvije ili tri osobe. Neka se molitva odvija u četiri faze:

U prvoj fazi treba onoga koji se tuži na takve simptome ispitati odakle ti problemi. Treba pitati kada su se pojavili ti simptomi, je li osoba bila kod liječnika i što je on dijagnosticirao, je li osoba išia nekom vračaru, je li doživljavala proklinjanja u kući, je li zazivala duhove ili pohađala kakve istočnjačke i slične prakse. Ako ta osoba to nije pohađala, onda treba ispitati jesu li išli roditelji ili djedovi. U svakom slučaju treba dobro ispitati sve, prije nego što se stvori sud o potrebi otkletvenih molitava. Treba dotičnom objasniti o čemu je riječ u okultnim i inim praksama i onda njemu prepustiti da se odluči za molitvu. Ne želi li on da se za njega moli, neka mu se preporuči literatura o toj problematici i tako pruži prilika da se bolje informira i stekne jasne pojmove o stanju u kome se nalazi. Činjenica je da od okultne opterećenosti ne može osloboditi liječnik, nego molitva svećenika. Također je činjenica da od psihičke bolesti neće osloboditi molitva (osim u slučaju čuda!), nego liječnik. Bog je naime dao čovjeku i svećenika i liječnika (usp. Sir 38,12).

U drugoj fazi traži se od okultno opterećenoga da radikalno prekine s okultnom praksom. Neće više smjeti posjećivati seanse, mora otkazali dogovor s radiestežistom i magnetizerom, više ne čitati horoskope, napustiti jogu i transcendentalnu meditaciju, daleko se držati od okultne grupe, od kružoka vračara i sotonske "crkve" .Morat će izbaciti iz kuće okultnu literaturu, visak te kućne oltare, kako to imaju satanisti. Mnoge kuće imaju magijske predmete i idole iz poganskih krajeva. Često su ti predmeti i kipovi magijski mediji koji uzrokuju nemir. I to bi trebalo izbaciti. Osim toga potrebno je da se i javno odreče okultne prakse i onoga koji mu je po njoj zaposjeo misli i dušu.

Obrednik RPOK preporučuje da se to učini u obliku obnove krsnog zavjeta, ili na ovaj način:

Voditelj: Nemojte napustiti Krista Isusa, gospodara živih i mrtvih, koji gospoduje svim duhovima i demonima, te ponovno štovati. (ovdje se spomenu božanstva koja se štuju u lažnim obredima, npr. "fetiši" ).

Pripravnici: Bože sačuvaj!

Voditelj: Nemojte napustiti Krista Isusa koji jedini može zaštititi ljude te ponovno tražiti (ili: nositi, upotrebljavati) I. (ovdje se spomenu stvari koje se praznovjerno upotrebljavaju, npr. amajlije, amuleti).

Pripravnici: Bože sačuvaj!

Voditelj: Nemojte napustiti Krista Isusa koji je jedini istina i ne obraćajte se vračima i čarobnjacima.

Pripravnici: Bože sačuvaj. (RPOK, br. 371, str. 176—177)

Netko može pitati zašto za krštene upotrebljavamo formule za nekrštene (iako prilagođene krštenima)? Odgovor je jasan. Kao što se u krštenju opraštaju grijesi, a čovjek ipak griješi i poslije toga i potrebno mu je "drugo krštenje" — sakramenat pokore, tako je i ovdje. Prije krštenja ovim se obredom oslobađa pripravnike od svih zlih sila koje su ih zarobile prije krštenja. Poslije krštenja se u ovakvoj molitvi i odricanju oslobađa od zlih sila kojima se vjernik prepustio poslije krštenja. Slično, dakle, kao što postoje misije za pogane i misije za kršćane, tako postoji i katekumenat za one koji se žele krstiti, a i za one koji se žele poslije krštenja i pada u mlakost opet obratiti Bogu i postati svjedoci Kristovi. Nakon odricanja od ovih praksa potrebna je dobra ispovijed,, u kojoj treba priznati i odbaciti sve svoje okultne prakse, proklinjanja…

Nakon ove pouke saberi se i moli Gospodina da ti otkrije zamke Zloga u tebi i oko tebe. Posvijesti si još jednom ono što te se osobito dojmilo kod čitanja. Ispitaj svoju prošlost:

je li negdje u tebi stvoren uvjet da se zle sile uvuku u tvoju nutrinu putem praksa o kojima se govorilo?

Pitaj svoje roditelje(ako su živi/op.) jesu li u tvom ranom djetinjstvu nešto s tobom činili, vodili te vračaru, iscjeliteljima, radiestezistima i sl. Možda su oni nekad išli za sebe tražiti pomoć od spomenutih? Možda to je netko nekada(u školi npr.)"čitao budućnost" iz dlana, kave, iz karata, "bacio grah", gatao na bilo koji način… Možda si ozbiljno shvaćao i uzimao čitati horoskope ili "gledanje" u šalicu kave… Kome čovjek vjeruje, tome otvara srce.

Osobito moli da ti Gospodin da milost/dar razlikovanja duhova da ne bi psihičke poremećaje miješao sa okultnima i obrnuto. Budi trijezan(razborit). Mnogi su psihičke simptome pobrkali s okultnim, te bili ismijani time su se još više udaljili od istine o sebi i od izlječenja.

I svećenik i liječnik moraju biti trezveni, ponizni, razumni. Činjenica je da psiholigija ne na ništa(ili to odbacuje) o okultnim praksama i njenim posljedicama, no ona ni ne želi da o tome raspravlja i to shvati.

Moli da te svećenik shvati…da prepozna… Negativne zle sile mogu u čovjeka ući i preko grijeha i preko poroka kojima je čovjek sklon. Kao npr. alkoholizam, seksualna razuzdanost, drogiranje, mržnja, velike nepravde i sl. One mogu ući i preko psihičkih bolesti i teških psihičkih kriza. Ponekad uđu preko (samo)čitanja okultnih knjiga .

Stoga ispitaj nije li svega(ili nečega) od toga bilo u tvojoj prošlosti…

loading...
Osmrtnice ba

medjugorje-shop-350.gif

najnovije-vijesti-broj-1.jpg

dr-anja-vasilj-ginea.jpg

cocotours-autobusi.jpg

knjiga-fra-tomislava-pervana.jpg

datumi-duhovnih-obnova-u-medugorju.jpg

posalji-svoje-svjedocanstvo.jpg

molitveni-zid-1.gif

marijine-ruke1.jpg

molitveni-program-u-medugorju.jpg

Zanima te i ovo?
Evanđelje dana, 9.12.2019.
09. Prosinac 2019.
Pridružite nam se na Viberu popup-image
Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo i prilagodili sustav oglašavanja. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.