Svjedočanstvo žene koja s četvero malodobne djece, u stanu na 15 katu u 46 kvadrata nastoji živjeti karantenu u molitvenom ozračju. Njezinu životnu situaciju kao i životne situacije svih osoba koje ima u adresaru svog mobitela, sad kad ne može slaviti misu s pukom, svećenik prinosi na oltar u svojoj euharistijskoj molitvi. I to joj puno znači!

Draga braćo i sestre, od trenutka svog obraćenja do danas osjećam jaku duhovnu povezanost sa sv.Josipom.

Moj se tata nije ispovijedao i pričestio tridesetak godina.

U svetom Misnom slavlju, kojeg je prenosila Laudato televizija, molilo se svetog Josipa da sačuva našu domovinu.

U vrijeme bolesti moramo se sjetiti da su ljudi ti koji moraju biti u centru pozornosti.

Kao mali s bakom sam svake nedjelje odlazio na svetu misu i bilo mi je lijepo tamo jer su svi radosno pjevali prekrasne pjesme, koje su do danas ostale u meni.

Nakon razdoblja agnosticizma u mladosti, prepoznao je Božju ruku u svom životu.

Priča Ronina Hsiaoa nije o sluhu, već o vidu.

Prije nekoliko sam se mjeseci dogovorio s kolegicom za zajedničko učenje.

Donosimo vam svjedočanstvo djevojke koja se u svom mladom životu oboružala nevjerovatnom hrabrošću i vjerom kako bi prebrodila iskušenja i izazove koje je život stavio pred nju.

Isus me je ozdravio, svjedoči čovjek čija je priča obišla svijet

Lijepo je vidjeti kako i u ovom svijetu poroka, novca, ovisnosti i skandala, postoje osobe koje imaju hrabrosti posvjedočiti svoju vjeru u Boga.

Susreo je papu dva puta i oba puta je papa od njega zatražio blagoslov

Zahvalan sam Stvoritelju za život koji mi je darovao i za priliku da mogu posvjedočiti ono što nosim u srcu. Zovem se Jakov i imam 23 godine. Rođen sam u kršćanskoj obitelji gdje su se otac i majka uvijek trudili oko dobrog odgoja i da u obitelji bude kršćanski duh. Odrastao sam sa šestero braće i dvije sestre tako da je u obitelji bila uvijek vesela atmosfera. Uvijek sam bio živahan dječak ali nikad nisam pričao o poteškoćama s kojima se susrećem. S vremenom mi je i molitva postajala dosadna jer sam zbog moje povodljivosti i znatiželje izabrao loše društvo. Uglavnom nikad nisam bio zadovoljan s onime što sam imao i uvijek sam tražio više. Pomagao sam roditeljima u obiteljskom poslu gdje sam naučio puno stvari i stekao radne navike, ali ni to me nije ispunjavalo.Počinje padKrenuvši u srednju školu već nakon prve godine nisam bio zadovoljan sa zanimanjem koje sam izabrao tako da sam odlučio promijeniti zanimanje a sa time i školu. Tamo sam upoznao novo društvo i počeo odlazit u kockarnice gdje me privukla igra “rulet” koja je danas vrlo popularna među mladima. Krenuli su prvi dobitci i susret s većim svotama novca. A s time su i krenule prve laži, krađe, posuđivanje novca, manipuliranja. Uvijek sam se predstavljao kao dobra i vesela osoba i želio sam da se svidim svakome. Tako da sam za sve imao dobru “masku”, kad bi u pitanju bila obitelj, rodbina, djevojka, društvo. Laž, krađa i svađa u obitelji postali su moja svakodnevica i tonuo sam sve dublje u problem. Mislio sam da mogu to kontrolirati ali to je bilo jače od mene. Savjest mi je govorila da ne radim dobro i da se moram promijeniti, ali nisam imao snage zaustaviti se.Odlazak u kockarnicuSa 17 godina sam završio školu i otac me zaposlio u vlastitoj firmi. Prisjećam se kako sam svoju prvu mjesečnu zaradu potrošio u kockarnici za manje od sat vremena. Tu sam zapravo shvatio kako je moja ovisnost puno jača od mene i kako se zlo uvuklo u moj život. Ali tu se rodila i misao zašto raditi cijeli mjesec ako taj novac mogu dobiti ili izgubiti na igrama za sreću za vrlo kratko vrijeme. Gubio sam volju za rad i počeo tonuti u depresiju. Roditelji su već saznali za moj problem i govorili su mi da to što radim nije za moje dobro. S vremenom sam potpuno zanemario molitvu i zaboravio na sve što su me roditelji učili, da u životu treba biti pošten, raditi, moliti i prihvaćati svoj križ. Međutim bio sam preslab da prigrlim svoj križ i odbacivao sam ga.Gubitak vrijednostiPotom su se pojavile i lake droge, vožnja automobila u pijanom stanju, problemi s policijom. Postao sam ravnodušan i bilo mi je svejedno jesam linekog povrijedio ili nisam, mogao sam gledati majku kako plače a da me to nije diralo. Sjećam se koliko puta sam povrijedio svoju sestru koja je imala svoje probleme u trudnoći, a ja nisam mario za to. Kakav ružan osjećaj kad se zlo totalno uvuče u tvoj život. Gledajući samo na sebe, izgubio sam prave vrijednosti života a s time i volju za radom. Zbog mojeg problema izgubio sam posao i nisam više vidio smisla ni u ćemu. Svaki dan mi je postajao sve gori. Čestim bježanjem od policije dovodio sam se u velike opasnosti. Oduzeta mi je vozačka dozvola, a roditelji više nisu znali kako postupati sa mnom.Pad na dno i novi početakShvatio sam da sam u svojoj dvadesetoj godini zapravo potpuno izgubljen. No ipak, tu je bila moja obitelj koja je bila spremna na sve. Prihvatio sam njihovu pomoć i počeo se pripremati za ulazak u zajednicu. Zbog svoje lažnosti nikomu nisam htio reći gdje doista idem. Samim ulaskom u zajednicu suočio sam se s problemima koje sam do tada odbacivao i odlučio sam da moram zagrliti svoj križ koliko to bilo teško. Uz pomoć ostalih momaka počeo sam mijenjati svoje loše navike i odlučio sam iskorijeniti soju lažnost, nezadovoljstvo, manipuliranja. Brzo sam prihvatio molitvu i shvatio da potpunim predanjem Bogu i zajednici mogu koračati naprijed. Svakodnevno sam molio za svoju obitelj a ponajviše za svoju sestru da može začeti dijete, jer sam shvatio koliko sam zapravo zla nanio svojoj obitelji. Nakon sedam mjeseci provedenih u zajednici prvi put sam sreo svoju obitelj. Sjećam se te radosti koju sam osjetio i vidio sam da je moja obitelj uz mene. Upitao sam majku za svoju sestru i ona je rekla da je sestra dobro i da je u šestom mjesecu trudnoće. Tu sam osjetio neopisivo ispunjenje i snagu molitve, koliko je zapravo molitva snažna i da Bogu ništa nije nemoguće! To mi je dalo još više snage da nastavim svoj put.Čuda su ipak mogućaU zajednici sam otkrio svoje talente i nastojim ih prenijeti drugim momcima. Jedan od njih je rad s ukrasnom i sakralnom keramikom gdje je potrebno puno strpljenja. Danas sam sretan i zadovoljan s onime što imam i ne tražim ispunjenje u velikim stvarima. I mogu reći da je sve ovo jedno veliko čudo i djelo Božje jer nikad nisam mislio da ću biti okružen s toliko dobrih prijatelja i ljudi koje svakodnevno susrećem. Biti svjetlom u ovome svijetu nije lak zadatak, ali tu je dar molitve koji mi pomaže da svjedočim svojim primjerom i širim tu radost koju sam osjetio preko zajednice i Majke Elvire, da se podignem kad padnem i da nastojim ispravljati svoje pogreške. Zahvalan sam na daru svoje obitelji koja je uz mene i bez koje ne bih bio to što danas jesam. Hvala ti Isuse za sve milosti koje sam dobio preko zajednice, na tvojoj prisutnosti i na svemu što si učinio i nastavljaš činiti u mom životu. Svjedočanstvo je preuzeto sa http://www.comunitacenacolo.it/hr/

Prije više od godine dana, žena i ja smo dobili svoje treće dijete – djevojčicu. Iako svako dijete volim na jedinstven način, ipak moram priznati da je imati kćer nešto drugačije.

Ovo je moje svjedočanstvo o tome kako me Isus izvukao iz prevara i zabluda Zloga. Nadam se da će video dotaknuti što više duša. Snagom Duha Svetoga razgovaram sada s vama kako biste i vi koji ga niste, pronašli Boga.

Vjerom je moguće savladati depresiju i zadobiti duševni mir, istinskom vjerom u Boga, njegovu ljubav, milosrđe i svemoć, najbolji je lijek i brana protiv depresije. Medicina je moć ali vjera je svemoć. Ova djevojka zadobila je ozdravljenje kroz sakramentalni život.

Tereza je bila toliko oduševljena novim načinom života, te joj se činilo da može promijeniti cijeli svijet.

Naša najuspješnija violončelistica Ana Rucner redovito odlazi na svetu misu, klanjanje, aktivna je u župi. I sve to stigne unatoč pretrpanom poslovnom rasporedu. Nedavno se vratila iz Kine, krajem mjeseca joj izlazi novi album, a to je samo dio Aninih planova za ovu godinu.

Vlč. Odilon-Gbènoukpo Singbo (4. siječnja 1980.), beninski rimokatolički svećenik i misionar u Hrvatskoj, autor meditativne literature, prvi sveučilišni kapelan Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Uz materinski, govori francuski, latinski i hrvatski.

"Nisam mami nikada rekao da ju volim, a volio sam ju. Milijun puta sam htio napraviti tu gestu ljubavi prema njoj, ali nisam to mogao jer ja sam muškarac! Muškarac ne smije pokazivati osjećaje, muškarac treba biti tvrd, a osjećaji su za žene. To me jako boljelo i odlučio sam se ubiti", rekao je to nekadašnji ovisnik, a danas muž i otac petero djece Goran Ćurković tijekom svjedočenja na molitvenom susretu zajednice "Nanovo rođeni".

Evo jednog lijepog svjedočanstva kao ohrabrenja za sve one koji bi se trebali odlučiti za izreći sudbonosno „DA“ u sakramentu ženidbe.

Mauricia Cailletu francuskog liječnika rođenog u Burdeosu 1933godine i Sergea Abada-Gallarda arhitekta, također francuza rođenog u Mattuecosu, od roditelja španjolaca, djeli više od 20 godina razlike te neke obiteljske i osobne okolnosti.

U do­sadašnjih 2000 protokola potvrdili su liječnici da je u Lurdu medicinski nerazjašnjivim ozdravljenjima.

Dr. Carrel je u tijeku studiranja postao ateist. Bio je vrsni student, a kasnije izuzetan kirurg.

Lordes nastavlja biti jednim od najposjećenijih Svetišta na svijetu, i prozvano je Svetištem patnje, jer mnogi bolesni dolaze na ovo mjesto gdje se udiše Rajski zrak.

Carrel je otpušten sa sveučilišta. Nekoliko mjeseci kasnije, u svibnju 1904., otišao je u Kanadu. 1906. godine preselio se u New York, gdje je u Rockefeller Institutu ubrzo postao član jednog od tih istraživačkih timova najistaknutijih znanstvenika.

Na stranicama Zagrebačke nadbiskupije ponovno je objavljen 29. lipnja na svetkovinu svetih Petra i Pavla razgovor vođen u veljači prošle godine sa svećenikom Josipom Đuranom.

Jednog sam dana osjetio bolove iza desnog uha. Najprije sam pomislio da je to od propuha ili nečeg sličnog.

Josip je najstariji Stepinčev pranećak i velik dio svojeg života proživio je uz kardinala Stepinca. Želja mu je da skupi sva svjedočanstva onih koji su bili u Krašiću u to vrijeme.

Seksualno me zlostavljala osoba s kojom sam u rodbinskoj vezi kad sam pohađala prvi razred osnovne škole!

„Na početku trećeg razreda sve je pošlo naopako; upao sam u krizu, depresiju, tamu.

Angela iz irskog grada Carlowa, 2013. godine posvjedočila je o čudesnom ozdravljenju njezina supruga Jima na čijem se mozgu 2006. pojavio veliki zloćudni tumor:

Župnik u Omišlju i dekan omišaljskog dekanata dr. Anton Bozanić predvodio je u srijedu misu u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu, a na kraju misnog slavlja svoju vjeru svjedočio je poznati domaći pjevač Jasmin Stavros.

O milosti na "Vikendu Srca Marijina" i na zagrljaju neba svima onima koji žele anđela, kod patera Marka Glogovića u Sveticama posvjedočila je magistrica socijalnog rada Marijana Jurilj iz Širokog Brijega ... Ne tako davno napisala sam svjedočanstvo petogodišnjeg puta u borbi za majčinstvom, a već sada mogu reći da imam drugi dio. Sadržaj nije onakav kakav pretpostavljate, ali je, sigurna sam, put k tome. Nadam se da će u trećem dijelu biti ono što želim, a znam da to želi i dosta Vas.

Darko Pavičić, novinar Večernjeg lista i voditelj emisije "More milosrđa" u emisiji koja svakog drugog petka ide uživo na Laudato televiziji ugostio je patera Iku Mandurića.

Darko Pavičić, novinar Večernjeg lista i voditelj emisije "More milosrđa" u emisiji koja svakog drugog petka ide uživo na Laudato televiziji ugostio je Zlatka Dalića i patera Iku Mandurića. Najprije je gost bio izbornik hrvatske nogometne reprezentacije koji je s gledateljima podijelio svoje svjedočanstvo vjere.

Snažna objava izgubljene duše; zapis događaja koji su odveli mladu ženu u pakao za svu vječnost.

Gospođa John Smith di Sunner, obraćenica, majka osamnaestero djece, žarko je molila neka barem jedno od njezine djece prigrli redovnički stalež.

30.05.2006. na Ivanu Aršku imala sam nezgodu na maturalcu.

Svjedočanstvo Anthonyja Hopkinsa predivan je podsjetnik na nadu koju imamo u Isusu!

Bila je zima i ceste su bile skliske.