Bogorodici Mariji pripada početak i kraj.

Majka prethodi, ona je ključni uvod u Alfu i Omegu, što je Isus Krist, Spasitelj svijeta. Otkupiteljsku povijest našeg spasenja Bog je počeo s nazarećankom Marijom. Upravo je njeno, zemljopisno porijeklo Majke uz koju je rastao, mjesto gdje je Isus po Duhu Svetom začet, a ne mjesto njegovog rođenja (Betlehem), prateća, sastavna odrednica u identitetu Krista - zvan je Isus iz Nazareta. Taj je identitet zapečaćen, završno objavljen i na križu, po natpisu kojeg je Pilat dao postaviti iznad raspetog Isusa: 'Isus Nazarećanin, kralj židovski'.   

Mariji je povjereno izvršiti specijalne zadatke u stvarnostima različitih početaka i krajeva. Istaknula bih neke biblijske, crkvene i liturgijske primjere u prilog toj povlastici koja je dar Očeve volje Majci. Povod za to je i korizma kad razmatramo zadnje, trpeće sate Isusovog ovozemaljskog života, prije nego je slavno uskrsnuo. Duh tog crkvenog vremena, koji razmatra Isusov zemaljski kraj te pobožnost Križnog puta, pogled katolika intenzivnije usmjerava prema Mariji. „Uz križ Isusov stajaše majka njegova“ (Iv 19,25).

Među sedam Isusovih riječi s križa, oporučno Isusovo predanje po apostolu Ivanu cijeloj Crkvi glasi: „Evo ti majke“ (Iv 19,27). Marija je, i darom bogate pučke tradicije, među središnjim osobama korizme (to na poseban način potvrđuje napjev Gospin plač). Ako korizma, uvjetno rečeno, označava Isusov zemaljsko-tjelesni kraj, došašće označava njegov početak. A Marija je u središtu i tog vremena, došašća, u pripremi za novi, veliki početak, rođenje Mesije. Savršeno usklađena s Bogom, ona je zemaljski realizator njegove svete volje od Isusove kolijevke do groba.

Ističući da je pobožnost prema Mariji potrebna osobito u posljednjim vremenima, sv. Ljudevit Montfortski jednostavno poentira način Božjeg djelovanja: Marija je put kojim je Isus Krist prvi put došao k ljudima, ona će to biti kada Isus i dođe drugi put, iako na drugačiji način. Po Mariji je počelo spasenje svijeta, po Mariji se ono treba i dovršiti. U prorokovanom neprijateljstvu između Žene i Đavla te njihovog potomstva, Marija, božanski opremljena i poslana svladavati vrhunce i prijelaze, uvijek Donositeljica Novoga koje spašava, svojom pojavom označava početak i kraj.To je Gospin DNK, jer ona na svijet i je donijela Alfu i Omegu, Isusa Krista.

Nakon uskrsnuća, Isus je svijetu dao Duha Svetoga kao Branitelja koji je njegova živa prisutnost. Povijesno, živimo u vremenu osobitog djelovanja treće božanske osobe, Duha Svetoga i njegovog eshatološkog izlijevanja na tijelo Crkve. A njegova posuda i zaručnica je Gospa, Majka Marija. Zato je, nerazdruživo s Duhom Svetim, ovo i njeno, Marijino vrijeme! Njenog govora i očitovanja, u darovima njenih ukazanja.

U Mariji se susreću moć i poniznost, jer ona je vjernost Bogu živjela i po cijenu vlastitih gubitaka, na način kako ih uobičajeni čovjek poima. Zato, više od toga da ga poražava Božja svemoć, oholost Đavla teže podnosi da ga pobjeđuje Marijina poniznost. Odu Marijinoj osobnosti vidim u ovom zapisu sv. Ljudevita Montfortskog: „Bog Otac je privolio da ona za svoga života ne učini nikakva čuda, bar takvo koje bi zadivilo svijet, premda joj je bio dao čudotvornu moć. Bog Sin je privolio da ona skoro ni ne otvori svojih usta, iako joj je bio priopćio svoju mudrost. Duh Sveti je privolio da njegovi apostoli i evanđelisti o njoj reknu sasvim malo, i to samo koliko bijaše potrebno za upoznavanje Isusa Krista, premda je ona bila njegova vjerna zaručnica“.

Zato smo u iščekivanju drugog slavnog Kristovog dolaska pozvani dublje ponirati u duh Majke, razglašavati, ukazivati na nju kao neizrecivi Božji dar koji svijetu omogućuje novi početak. Upoznavati njenu odvažnu slobodu, Mariju koja je istovremeno bila svoja, autonomna i tako savršeno Bogu podložna! Ta sjedinjenost potvrđuje koliko je Majka na ovoj zemlji zakon Neba.

Svijet nas potiče upoznati tolike velike, zaslužne ljude naše povijesti i sadašnjosti. Osobito kršćanin pozvan je upoznati najveću među ljudima ikad, Predvodnicu kojoj pripada i ključ pobjede dobra u budućnosti - Mariju iz Nazareta. Diviti se njenoj skrovitosti koja je u Isusovo vrijeme kao najveća VIP-ovka mogla sva prva mjesta zauzimati, no ona je jedinstvenu povlasticu biti majkom Mesije, živjela čineći sebe nevidljivom, potisnutom. Nije hodala crvenim tepisima starješina, nego bijelim galilejskim prašinama. Bila je Kraljica dostojna držati najveća židovska zlatna žezla, a ona je nosila drvene krčage vode i pomagala u stolariji muža Josipa. Umjesto dragog kamenja, piljevina. Kakav Kralj, takva Kraljica! Zaslužuje biti jedinstvenom predavačicom o tome što znači i kako je biti ključnom suradnicom Presvetog Trojstva - kako ih je čula, prepoznala, kako im je bezuvjetno vjerovala! Zato je sada Otac opet u svijet šalje, da u ljudima Krista duhovno rađa. Sada je ona naš Anđeo navjestitelj! „Velika Božja ljubav šalje me da vas povedem spasenju“ kaže Kraljica mira u Međugorju.

Početak i kraj dva su ključna, prijelomna trenutka u svakom procesu, životu i povijesti – pojedinca, zajednice, svijeta. Na početku svog ljudskog života ulazimo u ovozemaljsku povijest, a na završetku  izlazimo iz ove povijesti u vječnost. I u svakom drugom procesnom, društvenom smislu – početak označava smjer, polog, temelj. Temelj mora biti dobar, snažan, izdržljiv. Temelj ima jakost kakvu nikakva nadgradnja, po fizici i naravi stvari, nema i ne može imati. Jer temelj uzdržava, drži sve što se na njega polaže. Polog Crkve, Krista, omogućila je Marija. Iz njene je utrobe izašao vidljivi, tjelesni stup Božje slave i objave svijetu. O Mariji kao posebnoj nositeljici i hramu Duha Svetoga govori i Matthias Joseph Scheeben, svećenik i mistik iz 19. st. On kaže da je Marija ljudsko oruđe, instrument Duha Svetoga, koji u njoj djeluje na isti način na koji je Kristova ljudskost oruđe Logosa, Riječi. I to djeluje na potpuniji i jasniji način, nego kod drugih stvorenih bića.

Temelj se polaže u dubinu, za njega postaviti potrebno je iskopati duboke kanale. Probajmo onda naslutiti, zamisliti, koliko je kao osoba duboka i kakav kanal je Marija. Koja je dubina njene važnosti i poslanja. Sv. Ljudevit Maria Montfortski kaže da je Marija otajstveni kanal Boga, vodovod kroz koji njegove milosti dotiču nježno i obilno. I još nešto izuzetno: „Samo je Marija našla milost kod Boga (usp. Lk 1, 38) bez pomoći ikojeg pukog stvora. Svi, koji su poslije nje našli milost kod Boga, našli su je samo po njoj. Ona je već bila puna milosti, kada ju je pozdravio arkanđeo Gabrijel, a Duh Sveti je opet preobilno napuni milošću, kada je pokri svojom neizrecivom sjenom. Ona je tu dvostruku puninu toliko umnožavala iz dana u dan, iz časa u čas, da je dostigla neizmjeran i nedokučiv stupanj milosti“.

Kraju pripada moć(nik), presuditelj, onaj tko je kadar lutanja, loše učinjeno na sredini životnog puta, preokrenuti, preusmjeriti. Ispraviti, popraviti. Koliko bismo samo u svjetlu te činjenice mogli zahvalno i zadivljeno promatrati ulogu Marije. Ona poput duge u luku povezuje početak i kraj povijesti spasenja. Otajstveno je navještena na početku, kao žena u Knjizi Postanka koja pobjeđuje zmiju: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvoga i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu“ (Post 3,15) i na kraju, u Knjizi Otkrivenja, suočena sa Zmajem: „Potom se u nebu pokaza veličanstven znak: žena obučena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda“ (Otk 12,1). Najavljuju je proroci u Starom zavjetu: „Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!“ (Iz 7,14).

Marija je rodila fizičko tijelo, glavu Crkve, Krista (U Međugorju je Gospa rekla: „Bila sam prvo Svetohranište. Sveto Tijelo je najprije raslo u meni“), a stoji i na početku rađanja udova Crkve, mističnog Kristovog tijela, na Pedesetnicu, dan silaska Duha Svetoga nad apostole u dvorani Posljednje večere. Duh Sveti pokreće! Nakon navještaja anđela Mariji da će roditi Sina Božjega, kao zaručnica Duha Svetoga odlazi Elizabeti u pohode. Na Duhove, rođendan Crkve u čijem je središtu bila Marija, Crkva, apostoli kreću u neustrašivi pohod ljudima. Događa se pokret, izlazak, odmak od zatvorenosti u sebe, služenje svijetu.

Marija je prisutna, javlja se u punini vremena. Pavao kaže: „A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen… da primimo posinstvo“ (Gal 4,4-5). Štoviše, mogli bismo reći da Majka čak i 'ubrzava' puninu vremena, onaj kairos – trenutak Božjeg pohoda, Božje vrijeme, u smislu zadobivanja vidljivog ploda molbe, očitovanja Isusa kao čudotvorca, kad promotrimo situaciju u Kani Galilejskoj. Baš uz Marijinu prisutnost i na njen intervent Isus čini svoje prvo čudo. Netom prije pozvao je apostole da ga slijede, a onda ih utvrdio u vjeri mesijanskim činom pretvaranja vode u vino: „Time poče Isus svoja čudesa u Kani Galilejskoj te objavi slavu svoju i učenici njegovi povjerovaše u njega“ (Iv 2,11). Kana predstavlja puninu vremena, jer se u njoj, po apostolima, rađa vjera Crkve.

Marija opet uz nešto što je prvo i na početku. Svadba u Kani na kojoj je i Majka događa se na početku Isusovog javnog djelovanja, trećeg dana. I na tom početku Majka izriče svoje zadnje, dakle oporučne riječi, a da su zapisane u Evanđelju: „Što god vam rekne, učinite“ (Iv 2,5). Počastivši tada svoju majku nazivom Ženo: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!“ (Iv 2,4), Isus nadilazi krvnu, biološku povezanost s majkom te joj se, neposredno prije svog mesijanskog očitovanja pretvorbom vode u vino, obraća u duhu njenog univerzalnog poslanja. Isus usmjerava na njeno materinstvo nad cijelom Crkvom i time nadilazi okvir njihove prirodne, rodne povezanosti. Isus Majku časti Ženom, kako je najavljena od Postanka do Otkrivenja. „Dok se molitve onih koji su na nebu pozivaju na budno Božje oko, Marijine molitve se uzdaju u majčinsko pravo. Kada pristupa prijestolju svoga božanskog Sina, ona kao Odvjetnica zagovara, kao Službenica moli, no kao Majka zapovijeda“ (papa Pio VII.).

Za svojih ukazanja u Međugorju, Gospa u porukama potiče: „Pomognite mi! Pođite sa mnom! Poslužit ću se vama, apostolima ljubavi, kako bih pomogla svoj svojoj djeci spoznati istinu“. Vidjelica Mirjana Soldo opisuje na koji način u svjetlu Gospinih ukazanja i Božjeg plana vidi pomutnju i tamu današnjeg svijeta. Uspoređuje to s tzv. generalnim čišćenjem kuće. Prije nego dom bude besprijekorno čist, najprije se sav namještaj preokrene, pomakne, otvori, kako bi se prljavo ispod i sve detaljno počistilo, a onda vratilo na pripadajuće mjesto. „Jedna istinski čista kuća počinje s velikim neredom. Hoćete li biti kao i većina djeca koja stoje po strani dok mama čisti, ili se nećete bojati isprljati ruke i pomoći joj? Kao što je Gospa rekla u jednoj od poruka: 'Želim da zajedno kroz ljubav naša srca trijumfiraju'. Neka pobjeda Njezina srca započne s tobom“ potiče Mirjana u svojoj knjizi 'Moje srce će pobijediti'. „Moj Sin je mogao pobijediti snagom, ali je izabrao blagost, poniznost i ljubav. Slijedite moga Sina i dajte mi svoje ruke da se zajedno na brdo popnemo i pobijedimo“ (Kraljica mira, 2. 07. 2007.).

Govoreći o 'novoj marijanskoj eri' čije je Međugorje izniman dionik, Sv. Ivan Pavao II. ističe da je Marijina uloga ključna u pripravi ljudi za drugi Kristov dolazak. U svojoj enciklici Redemptoris Mater - Otkupiteljeva Majka, kaže: „Budući da je kao Majka - Djevica s njime bila na poseban način sjedinjena u njegovom prvom dolasku, bit će zbog svoje trajne suradnje s njime sjedinjena i u iščekivanju drugog Dolaska. Ima ulogu koja je vlastita majci posrednici milosti o njegovom konačnom Dolasku, kad će svi koji su Kristovi biti oživljeni (1 Kor 15,26). Budući da je Marijina uloga Odvjetnice neodvojiva od božanskog djelovanja Duha, Duh i Zaručnica će biti oni koji će zajedno pripraviti svijet za slavan povratak Krista Kralja te ponovno reći: 'Dođi' (usp. Otk 22,17)“.

O kraju vremena i u njemu o posebnosti ljudi podignutih u Marijinoj školi, sv. Montfort, od kojega je Ivan Pavao II. preuzeo geslo svoga pontifikata: Totus Tuus – Sav tvoj, Marijo, u svom djelu 'Rasprava o pravoj pobožnosti prema Djevici Mariji' piše: „Bog Duh Sveti postao je plodonosan po Mariji koju je zaručio. S njom, u njoj i po njoj on je stvorio svoje najveće remek djelo, a to je Bog koji je postao čovjekom te On svakodnevno nastavlja stvarati, sve do kraja svijeta, predodređene i članove Tijela obožavane Glave. Zbog toga Duh Sveti, što više nalazi Mariju, svoju dragu i neodvojivu zaručnicu u svakoj duši, to aktivniji i moćniji postaje u stvaranju Isusa Krista u toj duši i te duše u Isusu Kristu. Kad se Marija ukorijeni u kojoj duši, ona tu proizvodi čudesa milosti, kako to može samo ona, jer samo je ona plodna Djevica, koja niti je kada imala niti će ikada imati sebi slične u čistoći i plodnosti. Marija je s Duhom Svetim stvorila najveće djelo koje je ikada postojalo ili će postojati – Bogočovjeka. I ona će zbog toga stvarati najveće svece koji će postojati do kraja vremena. Njoj je pridržana formacija i odgoj velikih svetaca koji će doći na kraju vremena, jer samo ova izvanredna i čudesna Djevica može u zajedništvu s Duhom Svetim proizvesti osobite i izvanredne stvari“.

Na kraju biskupskih propovijedi, papinskih enciklika i kateheza, sve rečeno zaključno se povjerava zagovoru Majke. Mariji pripada ta zadnja rečenica zagovornog povjeravanja. Ona je 'Početak boljeg svijeta', kadra dobro željeno pomilovati, prenijeti, pomoći da se ostvari.
Marija je i na kalendarskom početku. Misnim slavljem prvog dana nove građanske godine 1. siječnja, Crkva slavi svetkovinu Marije Bogorodice, njeno univerzalno materinstvo svih ljudi. Prvog dana u novoj godini Crkva svijet upućuje na roditeljku Isusa i povezuje je s obilježavanjem Svjetskog dana mira. Marija i mir se prate. Ona nastupa kad treba popraviti narušeno, nemir zamijeniti mirom, nesklad skladom.

Porod blažene Djevice bijaše nam početak spasenja, blagdan njezina rođenja neka bude na porast mira među narodima, u obiteljima, mira u dušama, moli se na blagdan Rođenja BDM. Liturgija i na Malu Gospu govori o Mariji kao početku spasenja i miru kojeg Bog po njoj dariva. U tom smislu, Međugorje kao odredište Kraljice mira, dodatno uranja u srž otajstva Crkve koja Mariju slavi kao Posrednicu kojoj povjerava molitve za cijeli svijet i Majku koja zagovara potrebe cijelog čovječanstva.  

„Kao pojedinci, djeco moja, ne možete zaustaviti zlo koje želi zavladati svijetom i uništiti ga. Ali po Božjoj volji, svi zajedno uz moga Sina, možete promijeniti sve i ozdraviti svijet! (Kraljica mira, 2.08.2011.)

“Pozivam vas, da razmišljate o svojoj budućnosti...Ovo vrijeme je moje vrijeme i zato vas, dječice, iznova pozivam, da molite. (Kraljica mira, 25. siječanj 1997.)

loading...
Osmrtnice ba