Marija, Elizabeta i Ivan – razliježe se jeka 'Milosti puna…' od brda Judeje do Međugorja

Kako si nas samo, Majko, počastila, jer si svojom vidljivom pojavom u Međugorju prvi put zasjala, baš na blagdan svetog Ivana Krstitelja – 24. lipnja 1981. godine.

Kako je veliko i čudesno da si svoja dva velika povijesna pohoda i očitovanja učinila u Isti dan. Ti, Majko, nisi rob planiranja. Ali kada ti i Bog djelujete, vidljiv je vrhunski Plan! Hvala ti što kažeš  da smo svi mi u Tvome planu.

Nije li radost malenog Ivana u Elizabeti već bila prva, (pred)proslava njegovog rođenja! Tvoj pohod milosti njoj učinio je da zaigra dijete Krstitelj u majci.

Nije li tvoj i Elizabetin susret bio prvi blagdan svetog Ivana Krstitelja, koji je odmah u utrobi pozdravio Većega kojega je čekao, put mu pripravljao, znajući da će doći. Koji je to i kakav bio susret, Puta i njegovog Pripravnika… 

Pohodila si Elizabetu i Ivana u gorju pokraj Jeruzalema. Mjesto malo, Ain Karin. I tamo si, Majko, iako trudna, išla u brdo.

Dvadeset stoljeća poslije… Opet si, Majko, pohitala u jedno malo mjesto i gorje: Među-gorje!

Tvoja Elizabeta u Međugorju biva cijeli svijet. I tako je trudan. U dugotrajnim bolima. Vas dvije bile ste trudnice života. A ovaj svijet, Majko, smrti rađa. Znaš to... Zato si i došla…

Ali na tvoju prisutnost, i naše se duše ispune poput Ivana. Jedini od svetaca proslava čijeg blagdana je njegovo rođenje – u taj dan, u znaku rađanja i života, u svoj si krvotok i Međugorje unijela.

Hvala ti, Majko, što je Međugorje tvoja, za ovo vrijeme, plodna voda i posteljica…

Marijo… Hvala ti što svoj pohod, onda u godini rođenja svoga Sina, a dva tisućljeća poslije u Međugorju, vezuješ uz jednu, istu osobu. Odabrala si (rođen)dan 'najvećeg čovjeka rođenog od žene'.

Baš te Elizabeta pozdravila: 'Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje'. Taj Elizabetin pozdrav postao je trajna molitva Crkve, svih nas. To je u temelju tvog prvog, ivanovskog pohoda Međugorju. Zdravo Marijo, milosti puna... Nekad Judeja, sada Hercegovina…

S Elizabetom si htjela podijeliti radost. Želiš i s nama. Pomogla si starijoj rođakinji. Želiš i nama pomoći. S njom si ostala tri mjeseca. S nama u Međugorju, Majko, evo 36 godina… Hvala ti!

Oprosti što zadržavamo pogled na nemoći svoje starosti, kao Elizabeta. Mnogi su zanijemili, kao Zaharija - od nevjere da su mogući korjeniti, obnovljeni okreti našeg života.  

Majko, trudna si se iz Nazareta zaputila u grad Judin. Bio je to dug put. Danima si pješačila. Kao što i sad toliki pješače na međugorsku postaju tvoga Kraljevstva mira. Ti si od početka povjerenog ti poslanja (bila) hodočasnica. Zato je stvarnost hodočašća, prije od povezanosti s bilo kojim svecem, osobito marijanska.

Ti hrabra, osobnim dolaskom darovala si Isusovog hrabrog glasnika. Susret dviju hrabrosti! Na nju i nas pozivaš.

Ti, početak novog svijeta, s utjelovljenim Proročanstvom otišla si na raskrižje Starog i Novog zavjeta, do zadnjega od proroka koji su Mesiju navještali. Zadnjemu si donijela Prvoga, od trena njegovih prvih otkucaja.

Sama blagoslovljena, druge si blagoslovila. Bila su takva i međugorska djeca. Sebe si njima u viđenje darovala, a oni su tebe velikodušno i nesebično sa svijetom podijelili, razglasili! Od prvog trena nisu te za sebe zadržali, zatvorili. Tebe veliku primaju, dočekuju i odmah te ljudima daruju. Koja veličina…

To je tvoj način. Ono što i koga tebi Bog najveće daje, ti drugome velikodušno predaješ – svoga Sina. I u Međugorju kažeš: "Ja sam posrednica milosti. Koliko mi Svevišnji daruje, toliko i ja darujem vama“.

Nisi li se, baš i upravo tako, Majko, u Međugorju prvoga dana, sa svojim Sinom u naručju pojavila. Koja poruka… U startu, ogromna naznaka!

Time što si Ivanovog blagdana 1981. g. rukom međugorsku djecu pozivala da ti se približe, a u naručju si Dijete držala, odmah si pokazala: Nisam sama. Svetost koja jesam, zbog moga sam Sina. Moćna sam i mogu, jer sam s Njime sjedinjena. To je najzdravija pupčana vrpca ikad, jedina koja nikad neće biti prekinuta.      

To, Majko, od pokazivanja prvog dana na Podbrdu, u Međugorju stalno ponavljaš: „Molite za one koji ne poznaju moga Sina… Molite se mome Sinu, a ljubav koju iskusite od njegove blizine dat će vam snage… Svijetu su toliko potrebne vaše ruke uzdignute prema Nebu, prema mojem Sinu, prema nebeskom Ocu… Imajte povjerenja u moga Sina… Moj Sin je srce svijeta…“.

Majko, ti si vječno mlada, nova, ali u nečemu si po starom prepoznatljiva. U tome želiš biti lako pročitana. Za mjesta svojih ukazanja, biraš maleno, neznatno, nevino. Ti si najsavršenija Majka. I znaš što znači, 'Ako ne budete kao djeca…'. Eto, Majko. Odraslima nije lako biti dijete…

Suha i hladna mjesta tvoj dolazak čini plodnima i toplima. Možemo biti u ovom svijetu uskraćeni, ali ispunjenost kao dar tvoje prisutnosti, znak je osobitog pomilovanja. 

Dolaziš na mjesta u kojima se većina ljudi ne bi zaustavila i nad njima divila. Biraš livade, brda, kamen i stijene, gdje nema izvora, vode ni hladovine. Pokazuješ da si ti lahor i utočište počinka. Tamo gdje si ti, svaka pustinja može biti i jest privlačna. Izvor je utjehe, magnet snage i spasa.

U Međugorju su svete stepenice Podbrdo i Križevac. Kamenje i usponi do mjesta tvog odabira prate molitva i životna bistrenja. Neravan i težak put biva prohodan i podmazan, jer naš dolazak do cilja prati (pr)očišćena nutrina. Kad nas Ljubav čeka, gdje god se smjestila, uspon nije težak, a kamen nije prepreka. 

Ti si, Majko, mila, ali tvoji zahvati su radikalni. Čvorove razvezuješ, a da ništa ne gubiš od svog blago(tvorno)g dodira. Jer Ti si od Stvoritelja svemira Odabrana! A On zna koja Zvijezda najljepše iskri i tmine rasvjetljava.

Majko, ti si Ljepota koja osvaja, a da pritom ne uništava! Svjetlo si koje sjaji, a ne osljepljuje.

Od svih Božjih odabranika, najmanje je tvojih riječi u Svetom Pismu. Ti si iznad i u riječi. Ti si Majka Riječi! Božje Odabranje tebe i tvoje božansko Postupanje, najsnažniji je govor i najveća oporuka Neba.

Ti, Nova Eva, novoj eri prethodiš. Ti, prva Krist-ijanka, svojim 'Da' omogućila si početak kršćanstva. I takva, u svemu Prvakinja, pohodiš nas u Međugorju desetljećima… Ti činiš da zabit postane prva liga. Jer ti prva bila si neznatna, a uzvišena. I to si u svome Veliča jasno rekla. Hvala Bogu što neznatne uzvisuje konopima koji nisu u moći svijeta.

Nitko se nije tako skrio iza nekoga, kao ti iza svoga božanskog Djeteta, a da je istovremeno toliko prisutan i otkriven. Kao što ti, uronjena u Duhu Svetomu, daješ prvenstvo Bogu Ocu i Sinu Isusu.

Nitko nije manje od tebe, svijetu o sebi pričao. Jer htjela si biti u pozadini i sjena. A Bog je htio da te svijet kao stazu Puta i Predvodnicu spozna i upozna. Onako kako te On oduvijek prepoznao i tebe za svoj put silaska ljudima odabrao.

Hvala ti, Majko, što pokazuješ kolike tragove može ostaviti i što čini sveta, s Bogom življena šutnja.

Hvala ti što samo tvoj duh skrovitost zna učiniti otkrivenom, izloženost zaštićenom.

U tebi, Majko, svako ljudsko i prirodno proturječje zadobiva jasnoću i skladnost. Djelo umom nedokučivo, po tebi postaje moguće (ne)shvatljivo.

Ti si, Majko, u svemu i od svega na ovom svijetu, ta najljepša razlika… Razdjelnica. Zbog predanja tebi sveti Ivan Pavao II. svijet je tako jedinstveno osvojio. Ti si bila ključ i Tajna njegovog uspjeha.

Ti si ona specifičnost, među svim načinima i stvorenjima. Odnos s tobom je dar. I privilegija.

Ti si jedina osoba na svijetu koja ima više, puno rođendana.

Svaki tvoj povijesni pohod ovoj dolini suzi, nakon što si dušom i tijelom uznesena, za nas, žedne  tragatelje, Rođendan je Crkvi naroda u kojem si se objavila i dar cijelom svijetu koji hrli na staze tvojih nebeskih silazaka.

Tebi je, Majko, Mjesec pod nogama. Ali meni je Mjesec znak za tebe. Za tvoju prisutnost. Kad vidim Mjesec, tebe osobito vidim, ćutim i mislim...

Mjesečev sjaj nastupa i do izražaja dolazi u tami, noći. Mjesec osvjetljava put. Kad drugoga nema… Ti si najjača baterija i svjetiljka.

Mjesec je Zemljin prirodni satelit i najbliže nebesko tijelo. Baš kao što si ti, Majko, prirodna pratnja i najbliže nama koje nazivaš, Djeco moja…

Svjetlost u sekundi stiže s Mjeseca na Zemlju, jer je Mjesec Zemlji jako blizu. Tako si i ti nama. Hvala ti, Majko, za tvoju blizinu i brzine pohoda, lutanju i skretanju sklonim putnicima.

Mjesec odražava svjetlo Sunca. I ti, Majko, kao nitko drugi odražavaš Kralja vjekova, nama u granicama vremena i svjetova. Hvala što u ovu prolaznost donosiš duh i zakone Vječnosti… Hvala što održavaš tu Vezu, iz koje mi toliko puta odemo i pobjegnemo. A ti… Čekaš…

Pišem Tebi, Velikoj i sveobuhvatnoj, ove male i neobuhvatne riječi, na tvoj još jedan Rođendan! Trideset i šest je godina kako Međugorje i svijet daruješ svojim Pohodima. Ljubav je to. Uporna, božanski nenametljiva, strpljiva. Koja se želi približiti, susresti ljubljenoga…

Marijo, veličanstveni si Božji dar i ponuda našoj slobodi. Preko Marije Pavlović i jesi rekla: "Ja se u svojoj poniznosti klanjam vašoj slobodi".

Ti si olakšica. Molimo te, Majko, da poput tebe i tebi povjerujemo da će se ispuniti ono što ti je rekao Gospodin.

Naša oholost treba tvoju poniznost. Tako možemo ostvariti tvoj poticaj - 'Odluči se za svetost'.

Mi kolebljivi, u tome smo, Majko, slabi. Izgrađuj nas. Da poput tebe budemo ljudi dobrih, Bogu vjernih, svetih odluka. Jer svetost jest besplatna - ali (ipak) košta…