KOLIKO VRIJEDI ČOVJEK? (Dragocjen si, otkupljen si – raduj se! Aleluja!)

Nauči cijeniti druge, promatrati druge, ljude oko sebe, očima kojima ih promatra sam Isus. Mnogi nisu svjesni da su dragocjeni, vrijedni. Mnogi su u životu nesigurni, nestabilni, nemaju samopouzdanja. Reci im: Vrijedan si. Dragocjen si. U Božjim očima. U mojim očima. I kakav je Bog prema meni, takav sam i ja prema tebi i svim ljudima.

Ono što za Pipa Joycea iz Australije bijaše krajnje naravno, drugima se vijest činila čudnom i bizarnom. Kad je jedna od njegovih zlatnih ribica imenom George oboljela od nekakva tumora, platio je skupi kirurški zahvat na ribici da bi je oslobodio opake izrasline. Mnogima bi to bilo glupost, ludost, jer u Australiji zlatna ribica ne košta ni cijelih tri dolara, a on je za operaciju morao 'iskeširati' kojih tristo dolara u specijalnoj klinici za oboljele životinje. S tim je novcem mogao spasiti, nahraniti toliko djece u Africi. Ali, za tu ribicu operacija bijaše spasonosna. Jer, nije mogla uzimati hranu, nije se osjećala u društvu drugih ribica normalno, doživljavala je s njihove strane pravi 'mobbing'. Operacija joj je spasila život.
Koliko je vrijedan život zlatne ribice? Vlasniku mnogo. Bila je dio njegove obitelji. Mi, drugi, gledat ćemo na to drukčijim očima. Reći ćemo, čemu toliko rasipništvo? Zlatna ribica nije vrijedna tih zahvata ni novaca. Ali, tko određuje cijenu ribice? Možda jedino ljubav koju njezin vlasnik gaji prema njoj.

Ima li čovjek cijenu?
Protupitanje: Tko i što određuje cijenu, vrijednost čovjeka? Jesmo li neplativi? Ima li zapravo čovjek cijenu? Ekonomija tu ima drukčiju računicu. Ona računa s ljudskim vrijednostima, ali ne onako kako bismo to mi htjeli ili željeli. Koja od svjetskih računica zbilja zbori nešto o vrijednosti nas ljudi? Našoj istinskoj vrijednosti? Danas se govori o vrijednostima i vrjednotama. Sve se pretvorilo u tržište. U Bibliji nema pojma vrijednosti, nego imamo krjeposti, vrline. O tome se danas ne govori.

Kad se procijeni vrijednost kemijskih sastojaka našega organizma, ugljika, kisika, vode – cijena je otprilike deset dolara. Je li to naša istinska vrijednost? Ili pak naša 'robna' vrijednost? U našem susjedstvu žena se može 'kupiti' za otprilike 800 eura, a u Africi možete posvojiti dijete za kojih 20 tisuća dolara. Je li vrijednost čovjeka u energetskoj vrijednosti njegovih mišića? U radnoj sposobnosti? Cijeni njegovih organa na tržištu? Što i koliko nudi životno osiguranje u slučaju smrti?

Osiguravajuća su društva krajnje oprezna kad je riječ o životnim osiguranijima. Ona računaju s godinom rođenja, izgledima za sretni ishod operacije. Isplati li se ili ne isplati neki zahvat, što se još od nas može očekivati glede starosne dobi? Ako si prevalio pedesetu, nema šanse da dobiješ posao…

Nakon napada na njujorške Twin-Towers u rujnu 2001. osiguravajuća su društva procijenili vrijednost zaposlenika u kuhinji koji je poginuo u napadu na kojih 250 tisuća dolara, dok je vrijednost odštete za nekoga bankara koji je poginuo procijenjena na 7,1 milijun dolara! Dakle, ni u smrti nismo jednaki. Barem ne prema tim računicama i vrijednosnim prosudbama.
Vrijednost čovjeka može biti krajnje različita. Amerikanci su raspisali više od 20 milijuna dolara za informacije gdje se krije Bin Laden. Na kraju su zaključili – glavu su mu procijenili na 25 milijuna dolara. Do danas je prijeporno komu će taj novac dopasti.

I nadalje postoje dobre prilike postati 'milijunaš'. Znamo kolike je nagrade raspisala američka administracija za glave vođa Islamske države. Nižerangirani teroristi imaju svoju cijenu. Nisu, međutim, samo glave terorista skupe.

Obitelji smrtno stradaloga vozača A-formule Ayrtona Senne Londonski Lloyd isplatio je policu osiguranja u iznosu od 16 i pol milijuna eura.

Kako pak stvari stoje s osiguranjima, primjerice, američkih predsjednika? Kad je 2009. Obama posjetio njemački Dresden, osiguranje je iznosilo kojih 40 milijuna eura. Dakle, nimalo jeftino. Daleko su jeftinije glave vojnika i čuvara, onih u tjelesnoj gardi, ako im se što dogodi. Ti pak riskiraju svoje glave i živote za druge. Što je sa suvremenim robljem, i ovdje u Međugorju, gdje je nekima radni dan od šest ujutro pa do pola noći? Za mizernu, bijednu plaću, a nekada mogu biti sretni da su primljeni na posao. Ponekada u nebo vapijući grijeh napose u odnosu na majke s malom djecom.

U sjevernom Sudanu cijena djevojčice od 13 godina iznosi kojih pedeset eura! Koja ironija! Kako je pak u automobilskoj industriji, primjerice u Brazilu i Meksiku? Pa Trump je dobio izbore upravo što namjerava vratiti proizvodnju u Ameriku. Dokle seže granica prema dolje u procjeni vrijednosti pojedinoga ljudskoga bića?

Islamističkim samoubojicama ljudski život nema nikakve vrijednosti. Koliko djece umire od gladi, koliko ih je nasmrt pretučeno? Pitamo se, jesmo li zbilja vrjedniji od one zlatne ribice? Ako je odgovor 'da', pitamo se, zašto odgovor mora glasiti 'da'?

Otkupljeni smo dragocjenom krvlju Kristovom
Zacijelo stoga što nas netko ljubi. Vrijedni smo nekomu. Dragocjeni. Dragocjeni do te mjere da im ništa nije skupo, da ne prežu ni pred čim, samo da spase život djeteta ako je zbilja bolesno. Novac u pravilu ne igra nikakvu ulogu.
U tome smo slični Nebeskom Ocu.

Prema Svetom pismu za nas je plaćena velika otkupnina (usp. 1 Kor 7,23), i to ne u „srebru ni zlatu“ (1 Pt 1,18), nego „dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane“ (1 Pt 1,19). Dakle, ne kreditnom karticom, nego nečim najdragocjenijim što uopće postoji, životom, krvlju samoga Božjega Sina! To daleko nadmašuje sve ucjene koje otmičari uglednika, 'kapitalaca', traže za slobodu otete osobe. Otkupnina nekada seže i do pedeset milijuna eura, da bi je pustili na slobodu.

Za našega Boga ne postoji cijena da bi čovjeka otkupio, oslobodio iz vlasti Zla i Zloga. Naći ćemo to u Starom zavjetu, u Proroka Izaije (gl. 43), gdje nam sam Bog jamči da nas ljubi, da nas je stvorio, imenom pozvao, da smo njegova svojina. Vode nas ne će potopiti, vatra nam ne će nauditi, za nas je dao sve da bi nas spasio i otkupio, kao našu otkupninu.

Pogledamo li malo u ljudsku povijest, vidjet ćemo kolika je cijena otkupnina bila za pojedine povijesne osobe. Engleski kralj Richard Lavljega Srca vraćao se s križarske vojne i u Austriji je bio zarobljen. Engleska je platila za njegovo oslobođenje 6 tisuća vjedara srebra. Kad je Francesco Pizarro zarobio kralja Inka Atahualpu njegov je narod platio za njega otkupninu – 25 tona zlata i srebra. Tjednima su Inke topile sve svoje dragocjenosti i dovozile nezasitnom Španjolcu. Na kraju, kad više nije imao što od njih iznuditi, dao je kralja ubiti. Svatko, naime, tko plaća otkupninu zna – nikada to nije do kraja sigurno. Ali se čovjek nada. Nada se da će nakon plaćanja ljubljena osoba biti slobodna, da će je moći zagrliti, poljubiti. Jer, tko ljubi, nema u glavi hladnu računicu, kao što to čine osiguravajuća društva, nego daje sve od sebe.

Bog je dao, Bog daje daleko više od svih ostalih.
Dao nam je svoga Sina. U Njemu nam je dao sve.
Na križu je prolio svoju krv za nas.
Za nas!
Kolika je njezina kemijska vrijednost i cijena?
Nitko ne bi taj život osigurao na deset milijuna dolara.
Ali, kakvi smo to mi, bijedni i tvrdovrati robovi!
Daje sve za nas.
Kolika je pak cijena naše ljubavi prema Bogu, prema Isusu?
Jeftina, krajnje jeftina.
Juda ga je procijenio – 30 srebrnika – cijena ondašnjega roba na tržnici.
Nerijetko ga izdajemo i prodajemo za još jeftiniji i manji iznos.

Učini nešto lijepo za Gospodina
Kako bismo postupali s Njim da smo živjeli u Njegovo vrijeme, kad je kao čovjek među nama hodio? Ne vjerujem da bismo bili bolji u odnosu na Isusa od onih koji su tražili njegovu smrt. Jer, tko je onda računao s 'pozitivnim' ishodom, nakon križa i smrti? Tko je računao s Uskrsom?

Ako je onaj sa zlatnom ribicom prema našem poimanju nerazumno postupao, možemo reći, naš je Bog postupao još 'nerazumnije', neshvatljivije prema nama. Bog je nad nama i prema ljudskim računicama, njega ne bi trebalo biti nimalo briga za nas. Koliko radosti pričinjamo mi svomu Bogu? Malo ili nimalo! Što se nas tiče, njemu bi moglo biti svejedno u odnosu na nas. Pa neki misle, ništa se ne bi izgubilo kad bi ljudski rod nestao s lica ovoga planeta.

Bog je kadar u svakome trenutku uništiti nas te stvoriti nove ljude, novi narod (usp. Post 2,7; Mt 3,9: „Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu“) bez tumora, bez rak-rane grijeha. Ali to ne čini. Ne znamo s kojega razloga smo mu dragocjeniji od mnoštva vrabaca (Mt 10,29) ili onih zlatnih ribica. Zacijelo, iz ljubavi. Silne, bezgranične ljubavi kojom nas je ljubio i ljubi nas. „Bog je do te mjere ljubio svijet da je dao svoga Sina – Jedinorođenca, da nitko od onih koji u njega vjeruju, ne propadne, nego da ima život vječni“ (Iv 3,16).

Da, tu je kvaka. Vrijedan sam svomu Bogu, sa svim pogrješkama, promašajima, grijesima. Vrijedan sam, vrijedan si – Njegove smrti na križu! Božja ludost!? Da, takvo nešto. Za mene i tebe, tebe i mene.

Bog vidi nešto u tebi, meni, nama. Ne kao što to čine osiguravajuća društva. I što mu se dopada na tebi? Snaga, mišići, inteligencija, privlačnost, posebne sposobnosti, karijera, uspjesi? Sve ono čime se želiš dodvoriti drugima? – Ne, Bog vidi daleko dublje, više i dalje.

Promatrao nas je u majčinoj utrobi, promatrao nas je kad smo izišli iz majčina krila i kad nas je majka privinula na svoje grudi. Promatrao nas je u odrastanju, pa i onda kad smo drugima bili nebitni. Slušao nas je kad su drugi od nas okretali glavu, kad smo bili do grla u problemima. I ništa se od svega toga nije promijenilo na našemu Bogu. Pa ni onda kad smo dolazili s lošim ocjenama doma, kad nismo ni u čemu uspjeli. On je Bog tvoj i moj. Dragocjeni smo u njegovim očima. Pa makar i ne bio jedan Ronaldo za kojega se 'keširaju' stotine milijuna eura… Pa ni onda kad nitko na tebe ne će staviti ni 'centa'. Kad te i tvoji ukućanu budu izbjegavali.

Platio je za tebe i mene cijenu! Cijenu da mu možemo biti prijatelji. Prijateljstvo je neplativo. Za Isusa mi nemamo cijenu, jer je on platio tvoju i moju cijenu svojim životom. Ako je to ludost, budimo zajedno s Isusom ludi. Božja ludost mudrija je od ljudi, Božja slabost jača je od ljudi, u križu i na križu (1 Kor 1,18-25).

Učini nešto lijepo za Gospodina. Kao Marija koja je pomazala Gospodina skupocjenom, nardovom pomasti, da je cijela prostorija zamirisala parfemom koji se onodobno dopremao čak s podnožja Himalaja! Nauči cijeniti druge, promatrati druge, ljude oko sebe, očima kojima ih promatra sam Isus. Mnogi nisu svjesni da su dragocjeni, vrijedni. Mnogi su u životu nesigurni, nestabilni, nemaju samopouzdanja. Reci im: Vrijedan si. Dragocjen si. U Božjim očima. U mojim očima. I kakav je Bog prema meni, takav sam i ja prema tebi i svim ljudima. Pavao nas sve poziva da budemo Božji nasljedovatelji. Ne oponašatelji, nego da činimo kako je i što je on učinio za tebe, mene, nas.

Velika subota, 15. travnja 2017.
Fra Tomislav Pervan

Dozvola autora za objavu teksta vrijedi jedino i isključivo za portal medjugorje-info.com

loading...
Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
„Milijun djece moli krunicu“ za mir i nestale svećenike
19. Listopad 2019.
Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo i prilagodili sustav oglašavanja. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.
Saznaj više Prihvaćam